Čudni su putevi gospodnji ponajbolji je uvod u tekst i razgovor s čovjekom koji danas živi u zemaljskom raju. Kada sam nekad tamo 2017/2018. upoznao svjetskog zanesenjaka i putnika Tvrtka Vujića nisam ni slutio da će me baš Tvrtko upoznati s jednim od rijetkih Bosanaca na Havajima.
A nazvao me Tvrtko, onih prvih dana pandemije i veli “Aloha prijatelju, ja sam na Havajima”, baš kao što me neki dan nazvao i ispričao da uskoro režiser iz Miamija sprema se snimati film o njemu. No, dok mi je pričao o filmu sjeti se Tvrtko da je upoznao jednog Bosanca na Havajima.
Tako smo došli u kontakt s Dinom, koji za Patriju govori da je na Havaje s porodicom došao 2015. godine.
“Moja porodica i ja došli smo na Havaje na nagovor prijatelja, također Bosanca koji je već živio nekoliko godina prije. To je više bila želja za promjenom, da djeca nauče engleski jezik i naravno Havaji su opcija koja se ne propušta tako lako. Originalan plan je bio da se dođe na 3-4 godine i da se vratimo nazad za Sarajevo. Međutim, mi smo već zašli u šestu godinu što znači da planovi postoje kako bi se mijenjali. Moja supruga i ja smo inače iz Gradačca ali smo živjeli u Sarajevu. Imamo dva sina, 11 i 16 godina koji su rođeni u Sarajevu i predivne uspomene nas vežu za taj grad”, priča nam Dino.
Dodaje da njegova porodica živi na Oahu najmnogoljudnijem ostrvu koje je kulturni i politički centar države Havaji nedaleko od glavnog grada Honolulu.
“Havaji su istinski raj na zemlji sa konstantnom ljetnom temperaturom a najhladnije što smo mi osjetili bilo je 17 C. Često volim reći da ne znam ni da li su mi prozori ispravni u spavaćoj sobi jer ih nismo zatvorili otkada smo ovdje. Poslovi su većinom vezani za turizam tako da smo i supruga i ja u toj branši. Mi smo oboje dio menadžment tima u našim hotelima i to su normalni poslovi, nismo jos na nivou menadžera”, dodaje Dino.
Ističe da je tajna uspjeha na Havajima kao i svugdje na svijetu – predanost radu i malo sreće.
“Nista se ne dešava preko noći. Na Havajima ne živi previše građana iz Bosne i Hercegovine, povremeno se naleti na nekoga. Što se tiče posjetilaca koji su porijeklom iz BiH, njih ima zaista mnogo ali to su uglavnom ljudi koji žive u Americi, Kanadi i Australiji. Ponekada pomislim da su svi naši građani koji to mogu priuštiti već bili na Havajima. Ponekada se pojavi neko ko živi u zapadnoj Evropi ali nema baš puno građana koji dođu direktno iz Bosne i Hercegovine”, priča Dino za Patriju.
Navodi da se u njihovoj kući priča isključivo bosanski jezik.
“Naši prijatelji koji imaju također dva dječaka kao i naša djeca pričaju bosanski između sebe i mi se stvarno trudimo da tako i ostane. Puno je izazova da se izgubi i jezik i kultura ako čovjek popusti”, ističe i dodaje: “da budem iskren doći na Havaje i opstati nije baš lako.
Havaji su, navodi Dino, veoma skupi i potrebno je pronaći posao kako bi se čovjek održao ali jednom kada se posao pronađe puno problema nestaje.
“Pronaći posao na daljinu je veoma teško i čovjek mora biti fizički na Havajima kako bi našao posao. Postoje i ljudi koje firme šalju na posao i to je najbolja opcija. Mi smo imali drugu sreću da imamo prijatelje iz Banovića koji su tu već živjeli i oni su nam pružili ruku podrške dok nismo stali na svoje noge. Uzelo nam je manje od dva mjeseca dok smo našli posao, stan i mogli smo organizovati svoj život”, ističe naš sagovornik.
Na kraju zaključuje, “trudimo se da odemo do Bosne i Hercegovine svake godine jer pokraj svih ljepota koje Havaji pružaju samo se u Bosni osjećamo kao da smo na svom. Pratimo situaciju u Bosni i Hercegovini i nije nam jasno da imamo tako lijepu zemlju, gostoljubive ljude a ne možemo naprijed. Nadamo se da će biti bolje”.
Patria
