Šta reći nakon svih ovih dešavanja i inflacije etnonacionalizma u zadnje vrijeme? Je li sve ovo slučajno? Je li sve ovo dio predizborne kampanje? Ja mislim da nije.
Ja mislim da je Janšin “non-pamet” papir zapravo Pismo namjera zvanicnog Beograda i Zagreba, podržanog od nekih država EU i Rusije i još nekih ekstremnih desničara u svijetu. Dolazak negatora genocida Petera Handke-a i Vučića ovih dana u RS je dio toga plana. “Srpski svet” se zahuktava a nedavna posjeta Senada Hadžifejzovića Beogradu sa svojim “historijskim intervjuom” je pokušaj promocije novog “historijskog sporazuma” između Srba i Bošnjaka. Vučić je tom prilikom namamio i izmanipulisao neopreznog Hadžifejzovića da pošalje propagandne poruke kakve njemu odgovaraju. Tu svakako spada i naprasni intrevju sa Timoty Less-om, gdje se kroz psihološku propagndnu pokušava reći Bošnjacima da im je jedini izlaz da prihvate beogradsko-zagrebačku “non-pamet”. Nije čudo da se oglasio dr. Suljagić, mirišući novu podvalu žrtvama genocida, sa porukom Hadžifejzoviću “da im ne šalje krmetinu za Bajram”.
Ako se pogleda historija da se primjetiti isti patern događaja. Naime kada su Milošević i Tuđman dogovorili u Karadžorđevu destrukciju RBIH, predsjednik Slovenije Milan Kučan nam je “šapnuo” da je dogovoreno “nema te vise Alija”. Tada su birokrate EU poručile i Miloševiću i Tuđmanu: “uradite to ali bez mnogo krvi” (quote: akademik Rusmir Mahmutčehajič, CD 24.04.2021). To su činjenice. Istu stvar je uradio trenutni Predsjednik Slovenije Borut Pahor, kod nedavne posjete Sarajevu kada nam je poručio (šapnuo) “da se o tome govori!!”. Kada se poredaju kockice i pozove u pomoć ono šta nam se već desilo, vidimo da postiji ozbilja namjera da se do kraja provede zločinaćki plan Milošević –Tuđman, dogovoren u Karadžorđevu, ali ovaj pouta podržan od strane jednog broja evropskih država i krajnje desnice među EU birokratama u Briselu. Dokaz za to je ne-djelovanje OHR-a. O ne-djelovanju OHR-a može se više pročitati na ovom linku: ŠEST PITANJA OHR-U (https://bhdinfodesk.com/2020/11/27/na-pismo-iz-londona-valentin-inzko-kratko-odgovorio-kritika-je-dobrodosla/?fbclid=IwAR1BiQLtXYrH8gKRdfZIoh1IDFJcMnl9eGDzo1VTDcT1JWbyWpWtjvOVIWA )
Da oni ne stoje iz non-papera (pisma namjera) mogli bi agoniju RBIH riješiti preko noći korištenjem bonskih ovlasti. Isti je slučaj bio kada su spriječili NATO da reaguje u Srebrenici, što je rezultiralo genocidom. Nije jasno koje sve snage u EU stoje iz strategije destrukcije RBIH, ali treba se prisjetiti da Evropa nikada u historiji prema Bosni nije bila stara dama već uvijek nešto sasvim suprotno. Nas je spasila Amerika, TO RBiH, Armija RBiH, MUP RBiH, koji su se samoorganizovali na lokalnom nivou ne čekajuć beskonačno, benigno “pehlivanjenje” Vlade Jure Pelivana.
Šta onda uraditi u takvoj situaciji. Šta snage lojalne RBIH trebaju uraditi? Ja sam već više puta spomenuo da treba djelovati normativno slijedeći norme internacionalnog i unutarnjeg prava kod postavljanja ciljeva, jer je pravo i jedno i drugo na našoj strani.. Nešto više o tome može se naći na ovim linkovima:
JE LI DEJTONSKI USTAV LEGALAN ILI NE –PRVI DIO
( https://www.krug99.ba/traganje-za-istinom-je-li-dejtonski-ustav-legalan-ili-ne/ )
JE LI DEJTONSKI USTAV LEGALAN ILI NE –DRUGI DIO
(https://www.krug99.ba/esad-jaganjac-traganje-za-istinom-je-li-dejtonski-ustav-legalan-li-ne-drugi-dio/ )
Svaka nagodba sa pobunjenicima (secesionistima, ucjenjivaćima , sljedbenicima velikodržavnih fašističkih ideologija i njihovim kolaborantima) će im dati legitimitet, kao što se nažalost desilo u Dejtonu i onda sigurno gubimo i demokratiju i RBiH. Sa pobunjenicima, snagama koje nisu lojalne RBIH ne smije biti nikakvih nagodbi, nikakvih dogovora i razgovora, niti bilo koja država na svijetu sa takvima pregovara. Te snage se moraju poraziti. Jedna je stvar dogovoriti Ustav države u Parlamentu RBIH, prema kome će biti zagarantovana prava i svih gradjana i svih naroda, a druga stvar je blokirati, daviti i rušiti državu u cilju stvaranja velike Srbije i velike Hrvatske. Sa takvim snagama ne smije biti apsolutno nikakve nagodbe.
Skoro svaki problem se može rijesiti ako se ispravno i profesionalno slijede tri koraka kao što su 1. analiza, 2. dijagnoza i 3. akcija. Evo jednog prijedloga šta bi akademska zajednica mogla poručiti građanima lojalnim RBIH.
1. Analizom političko-bezbjedonese situacije treba ustanoviti ko su nam zapravo vanjski a ko unutarnji prijatelji i neprijatelji. Također treba ustanoviti ko su snage lojalne RBIH. Cak i osnovnom “ad hoc” analizom, služeći se samo čnjenicama, može se utvrditi da su nam vanjski neprijatelji trenutne vlade Srbije, Hrvatske i Rusije (ne obavezno I građani Srbije, Hrvatske i Rusije) a unutrašnji dio trenutnih rukovodsatva stranaka SNSD, HDZ i dijela njihovi kolaboranti iz vrha SDA. Da ne bude zabune. lokalni članovi SDA su 90-tih godina bili medju prvim organizatorima odbrane RBIH dok je dio najužeg rukoviodstva SDA slijedlo komandu Miloševića, putem brojnih agenata KOS-a infiltriranih u samo rukovodstvao SDA (quote: knjiga Lukava strategija, Sefer Halilović). Zbog toga su takvi kadrovi SDA neposredno prije agresije pogazili zakletvui da će čuvati ustavno uredjnje RBIH (član 154. i 155. Ustava RBiH) i krenuli odmah u nagodbe oko rušenja Ustava RBIH (dogovor Izebegović, Karadžić, Boban u rezidenciji Konak 14. 02. 1992.) i stvaranje male bošnajčke džamahirije, sto je dokazano njihovim agitovanjem na Bošnjačkom saboru 1993. Takvo je stanje i danas. Dio rukovodsva SDA je dao sve najvažnije poluge vlasti SNSD-u i HDZ-u i kao što je konačno isplivalo u javnost sabotirao Revizju Tužbe RBIH protiv Srbije (tada SRJ). Treba biti jasno da je sabotaža Revizije tužbe koju su uradili Izetbegović, Čović i Ivanić 2017. godine zapravo čin opstrukcije pravde, jer su spriječili žrtve genocida da traže pravdu u Hagu, a državu RBiH da traži odštetu. Upornost snaga destrukcije RBIH je vdljiva i kroz demagogiju Bakira Izetbegovića, koji je nedavno tješio sunarodnjake sa porukom da su se i Jevreji vratili u Izrael tek nakon 2000 godina. Nije čudo da mu je jedan grđanin putem drštvenih mreža postavio pitanje: “Bakire, kada se Bošnjaci nakon 2000 godina vrate u Bosnu, hoće li u Parlamentu zateći Halida Genjca?”. I kada se sve sabere dolazi se do podatka da svega 200 do 300 ljudi drži cijelu RBIH u blokadi, pripremajući unutarnju i spoljnu agresiju nadajući se da će RBH konačno pokleknuti nakon 30-godišnje blokade, koju sami generiraju. Dok se države Srbija i Hravtska naoružavaju, snage pobunjenika, koji trenutno drze vlast na državnom nivou, uništavaju tzv. “ viškove naoružanja” u RBIH i blokiraju budžet, tako da za odbranu države ne daju skoro nikakva sredstva (sabotaža odbrambene sposobnosti RBIH iznutra).
Nažalost i mediji u BiH djeluju kao regionalne profitablne kompanije, kojih uopšte nije briga ni za RBiH (čast rijetkim izuzecima i pojedinim časnim novinarima u tim medijima), ni za građane RBiH, već samo za profit, gledanost, širenje medijskog uticaja, ponašajući se kao da prenose utakmicu. Tako su radili od 1991 kada su ušli u neviđenu harangu šireći presumpciju krivice kod izmišljene afere Agrokomerc i Neum i danas to rade ne čekajući odluke Suda, stvarajući sumnju kod građana da se radio o plaćenom “media planu”. I danas kao i 90-tih na naslovnim stranicama skoro svih medija, svaki dan osvane po jedan ili više članaka sljedbenika fašističkih ideologija Miloševića i Tuđmana, šireći mržnju, fašističku ideologiju i razarjući teško re-uspostavljeno povjerenje među obićnim građanima i narodima, bez riječi uredničkog komentara kojima bi izrazili neslaganje. Lobisti takvih fašističkih ideologija su im prava poslastica, jer zaboga dižu tenzije i povečavaju gledanost (potražnju-profit). Kao takvi mediji u RBIH (čast rijetkim iuzecima) djeluju kao megafon fašističkih politika i dio su antibosanskih snaga. Ne može se zamisliti situacija da na televiziji u Izraelu ili Albaniji ili bilo kojoj evropskoj državi imate intervju jednog naciste Ajhmana, kojim pere svoje krave ruke, ali kod RBIH medija razni Šešelji, Handke-i i njimu slični su “normalna” pojava, čak se u takve TV emisije ubacije i ratni zločinac Radovan Karadžić (TV Pink finsiran od strane FBIH) i sve to plačaju građani RBIH, mnogi od njih žrtve takvih fašista.
Na drugoj strani, potencijalno su svi ostali obični gradjani, akademska zajednica i skoro sve ostale stranke. Potencijalno zato jer uz predočavanje pravnih, ekonomskih, socioloških, civilizacijskih i svih drugih argumentata skoro sve ostale stranke nebi prihvatile da ponovo uđu u avanturu agresije na RBIH, znajući kako je završila agresija devedesetih.
Shdono elaboraciji istaknutog stručnjaka prava Francis-a Boyle-a, presuda International Court of Justice (ICJ) iz 2007. za krivicu genocida u RBiH nije izgubljena nego dobivena protiv dejtonskog entiteta Republike srpske. Po osnovu te presude i “Dejton” i njegov entitet RS su pravno osporivi na temelju najjače norme (jus cogens) i najjače konvencije (o zabrani genocida) u Internacionalnom pravu. Za realizaciju iste nije potrebno novo pravno djelovanje jer bi to bila negacija presuđene stvari (“Res Judicata”).
Činjenica je da je Aneks IV kao novi Ustav Republike BiH, trenutno na snazi, nametnut agresijom, ratom, genocidom, masovnim grobnicama i prijetnjama masovnog istrebljenja, što krši Bečku konvenciju o zakonima internacionalnih sporazuma, koja je zaključena u Beču 23. maja 1969. godine, koja glasi:
Član 52. PRISILJAVANJE DRŽAVE KORIŠTENJEM PRIJETNJI ILI UPOTREBOM SILE
“Ugovor je nevažeći ako je njegov sadržaj ostvaren pretnjom ili upotrebom sile što je u suprotnosti sa principima internacionalnog prava sadržanim u Povelji Ujedinjenih nacija.”
Član 53. UGOVORI KOJI SU U KONFLIKTU SA IMPERATIVNOM NORMOM OPŠTEG INTERNACIONALNOG PRAVA (“JUS COGENS”)
“Ugovor je nevažeći ako je u trenutku njegovog zaključivanja, isti u sukobu sa imperativnom normom opšteg internacionalnog prava. U svrhu ove Konvencije, imperativna norma opšteg internacionalnog prava je norma prihvaćena i priznata od strane internacionalne zajednice država u cijelosti kao norma sa kojom nije dozvoljeno odstupanje i koja se može modifikovati samo putem naredne norme opšteg internacionalnog prava, koja ima isti karakter.”
“Jus cogens” znači da je Presuda izvršna i obvezujuća i njeno neizvršavanje je krivično djelo. Pošto se radi o presuđenoj stvari (Res Judicata), ne postoji potreba “novog procesa” u kojima je potrebna suglasnost presuđenih institucija RS ili “Dejtonskih institucija” u cjelini i slično. Zbog svega toga postoji i obaveza sudskih institucija EU i UN za izvršenje Presude i oduzimanja krivcu onog zbog čega je presuđen tj. ukidanje RS kao jedinog zadovoljenja pravde i prava. Sa aspekta stvarnih vlasnika Ustava – građana RBiH – to istovremeno znači da je umjesto traženja pristanka na ustavne promjene, amandmane i druge suglasnosti (od strane za genocid presuđene strane, RS) legitimno je nepriznavanja te strane i “Dejtona” kao navodnog “pravnog osnova” RS i kao presuđenih institucija unutar dejtonske BiH i traženje krivične odgovornosti na Europskom sudu prava. Dakle od gradjana lojalnih RBIH traži se da pokrenu procese koji će voditi izvršenju presuda ICJ-a a ne da se bave nagodbama oko “šminkanja” ilegalnog Dejtonskog ustava i za to traže saglasost presuđenih institucija RS.
Igrati se sa kojekavim “aprilskim “ i “prudskim” paketima, priznavajući presuđene institucije RS kao legalne, imao bi isti efekat kao sto je bila greška Josipa Broza, koji je nakon pokolja Bošnjaka istočne Bosne te iste zločince koji su to počinili primio u partizane. Rezulat toga je bilo njihovo vaskrsenje u Srebrenici 1995., kao što bi legalizacija presuđenih institucija RS kroz razne “aprilske” pakete značilo njihovo varsksenje sa istim fašističkim ideologijama u doglednoj budućnosti.
2. Dijagnoza trenutnog stanja je slabost RBIH države jer se korištnjem raznih blokada, spinova, populizama, širenjem straha i netransparentninm i praktično nekontrolisanim izbornim procesom desilo da su snage pobunjenika i njihovih kolaboranata osvojile vlast na državnom nivou (ako se izuzme DF, koji je ušao u vlast da spasi šta se spasiti može). Država je paralizovana jer oni to tako žele. Radi se o davljenju države iznutra blokadom svih institucija što je u doba pandemije imalo za rezultat i najveću smrtnost u Evropi, gledajući statistički po broju stanovnika. Korištenjem raznih spinova i neustavnih termina, polako se u legislativu dejtonskih BIH institucija uvlače elementi koji nelegalno “grade” entitet RS kao “državu”. Više o tome može se pročitati na ovom linku:
SVI SPINOVI HIBRIDNOG RATA PROTIV RBIH
( https://depo.ba/clanak/213369/nije-bosna-sveta-krava-da-joj-se-muslimani-klanjaju-svi-spinovi-hibridnog-rata-protiv-republike-bih-sta-im-je-cilj )
3. Šta dalje raditi? Koja bi akcija snaga lojalnih RBIH bila najefikasnija? Odgovor je držati se prava i unutarnjeg i internacionalnog. Treba postaviti ispravne ciljeve, bez obzira na trenutni odnos snaga i ogromnu zaglupljenost javnosti. Pravo i internacionalno i untarnje kaže da je Dejtonski ustav ilegalan i stoga ga treba odbaciti. To mora biti cilj bez obzira na sve poteškoće i odnos snaga trenutno. RBIH je suverena država i ne smije dozvoliti da joj se Ustav piše nožem, ratom, genocidom i masovnim grobnicama. Sjetimo se da je u istoj situacija bila Francuska Treća Republika nakon okupacije nacista, kada su podjelili Francusku na dva “entiteta” i instalisali nacistički “Ustav” i marionetsku Vladu Philippe Pétain-a. Da su Francuzi tada priznavali tzv. “realnu politiku” i “realitete” i slične gluposti i dan danas bi Francuska bila dio Trećeg rajha. Francuzi su osnovali Pokret otpora ne pitajući za dozvolu ni nacisticku Njemacku, ni poltronsku Vladu Philippe Pétain-a, niti poltronske institucije okupirane Francuske. Sjetimo se da je RBIH nametnut protektorat (ustavna kapitulacija) kao da smo mi agresori na neku drugu državu, dok su stvarni agresori i Srbija i Hrvatska stavljeni u položaj pobjednika, položaj tzv. “garanta” Dejtonskog sporazuma, kao što su snage alijanse uspostavile protektorat Njemackoj nakon Drugog svetskog rata. To je rezulata najveće izdaje u povjesti Bosne i Hercegovine, koja se desila u Dejtonu.
To je put koji i mi moramo proći bez obzira na stav koalicije na vlasti i negodovanje brojnih njihovih uhljeba u institucjam Dejtonske BIH, čija je osnovna poruka bila i ostala “ne talasaj” (pusti me da uživam blagodati izdaje). Mirni pokret otpora ne pitajući ni poltronsku vlast Dejtonske BIH, ni agresore Srbiju i Hrvatsku, ni Rusiju ni OHR ni EU ni sve one koji podrzavaju Dejtonsku luđačku košulju od ustava. Mirni pokret otpora je esencijalan jer je svaki dan mira u RBIH jedan dan pobjede za RBIH. Treba raditi kao da će sto godina biti mir a spremiti se kao da će sutra biti rat. Kako taj mirni pokret otpora treba izgledati, imamo primjere u svijetu kao što je bio pokret Mahtame Gandija, Nelsona Mendele, pokreta Solidarnost u Poljskoj i td.
Akademska zajednica bi trebala (po meni) predložiti snagama lojalnim RBIH sljedeće korake:
-Slijedeći Titinu doktrinu ONO I DSZ organizovati na lokalnom nivou jedinice teritorijalne odbrane i civilne zaštite, kao što je bio slučaj u SFRJ. Ovo treba uradiditi rezolutno odbijajući bilo kakve prepreke koje bi trenutna protudržavna koalicija na vlasti na drzavnom nivou pokušala napraviti. Treba imati na umu da su oni protudržavne snage zaražene fašistički ideologijama Miloševića I Tuđmana i sa njima treba tako postupati. Građani RBIH imaju pravo u skladu sa Evropskom konvencijom o ljudskim parviam da brane svoje živote, svoju imovinu i svoju državu i da ne dozvole da se Srebrenica ikada ponovi.
-Identifikovati pomenično glavne snage unutrašnjeg neprijatelja, prvenstveno dijelove rukovodstva SNSD, HDZ i SDA, kao i sve one osobe i medije intersno ili ideoloski povezane sa njima i sa vanjskim neprijateljima. Vrlo je vjerovatno moguće da ih nema više od 200-300 osoba.
-Primjeniti princip gradjanske neposlušnosti, izolacije i javne osude prema svim identifikovanim sljedbenicima fasisticke idelogije ratnih zlocinaca Milosevica i Tudjmana. Obratiti pažnju na medije potencijalno sponzorirane od strane unutrasnjeg i spoljašnjeg neprijatelja, identifikovati ih činjenicama, prepoznati ih po tome šta rade a ne šta pričaju (veoma često lažna patriotska retorika). Prema njima primjeniti princip ignorsanja, socijalne izolacije, otkazivanje predplate, prestanka kupovine njihovih proizvoda i novinskih listova, prestanak gledanja njhovih portala i televizija i prestanak davanja bilo kakvih usluga.
-Prestanakom kupovine bilo kojih proizvoda iz Srbije i Hrvatske (kupujmo samo domaće), kao i proizvoda komapanija povezanih sa unutrašnjim i spoljnim neprijateljima. Ovo znači da mogu uvesti tu robu ali lojalni gradjani RBiH nebi trebali kupovati tu robu tako da će im taj uvoz biti gubitak a ne dobit. Prestati sa turističkim putovanjima u Srbiju i Hrvatsku i prestati sa bilo kakvim poslovnim ugovorima sa te dvije države sve dok vlade te dvije države ne odustanu od velikodržavnih ideologija velike Srbije i velike Hrvatske..
-Koristiti svaki izborni ciklus da se sa jakom kampanjom i argumentima promoviše civilizovano civilno multi-etničko građansko društvo kakvo smo imali prije agresije i da se na izborima poraze i snage fašizma i snage veleizdaje. Upornim akcijam snaga lojalnih RBIH, ako treba kroz nekoliko izbornih ciklusa, treba dovesti na vlast stranke lojalne RBIH, koje će u Parlamentu Dejtonske BIH suspendovati Dejtonsku luđačku košulju od ustava, vratiti na snagu građanski Ustav RBIH, koji je trenutno jedini legalan Ustav RBIH i onda postupno amandmanima ga dotjerati do najvećih vrijednosti demokratije poznate u svijetu.
Autor: Esad Jaganjac, dipl.ing. / London
