Svake godine 11. juli je Dan obilježavanja genocida u Srebrenici – tako je bilo i ove 2021. godine u Stockholmu, u organizaciji bh. organizacija i saveza
Sve ono što se dešavalo ovog 11. jula 2021. godine o Danu obilježavanja genocida u Srebrenici prenošeno je direktno na centralnom trgu Minttorget u Stockholmu i linkovskim vezama za one koji to ne mogu direktno pratiti, a sve u organizaciji osam bosanskohercegovačkih saveza i organizacija.
Možda je to najbolje slikovito napisao Meho Kapo u tekstu 11. jula 2021. na svom Facebook profilu, pod naslovom “Da se nikad ne zaboravi”:
– 11. juli nije običan datum. 11. juli je dug 365 dana i 8.372… života, a onda ponovo dođe taj datum 11. juli kad nedužni, u međuvremenu identificirani, nađu smiraj u “Dolini bijelih nišana” u Potočarima. I ovog 11. jula će, nakon 26 godina, 19 tabuta sa posmrtnim ostacima nedužnih žrtava genocida u Srebrenici naći svoj vječni mir.Meho Kapo/ Fikret Tufek
Oficijalni program je bio podijeljen u dva dijela i to:
Dnevni program – Susret sa građanima Stockholma, na Mynttorget, koji se nalazi između kraljevske palače i parlamenta, u periodu od 11 do 15 sati. Fokus je stavljen na Memorijalni centar genocida Srebrenica – Potočari tako što su na velikom ekranu prikazivani kratki filmovi sa svjedočenjima koje je Centar napravio, a potom i direktan prijenos dženaze iz Potočara. Istovremeno su aktivisti dijelili Cvijet sjećanja i letke sa informacijom i linkovima te pričali Štokholmljanima o genocidu u Srebrenici.
Večernji program: Na oficijelnoj Facebook stranici (Srebrenica) od 19 do 21 sati prikazana je panel diskusija na temu: “Kulturom pamćenja o genocidu u Srebrenici” sa predstavnicima Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari (Amra Begić i Hasan Hasanović), zatim Center for Post – Conflict Research (Velma Šarić), i Civil Rights Defenders (Ena Bavčić). Modrator programa bila je Teufika Šabanović. Organizatori manifestacije bila je bosanskohercegovačka zajednica u Švedskoj.
DAN SJEĆANJA NA GENOCID U SREBRENICI
O aktivnostima povodom Dana sjećanja na genocid u Srebrenici govorio je Meho Kapo, sa Trga Mynttorget u Stockholmu, uživo u programu TVSA. Govorili su i dr. Christina Doctare (prijevod Adnan Mahmutović) i ambasadorica Elvira Dilberović. Aktivnosti na Trgu u Stockholmu su praćene i druženjem sa građanima Stockholma, posjetiocima su darovani cvijet sjećanja i letci o važnosti manifestacije. U večernjim satima je bila panel diskusija. Meho Kapo je istakao da mnogo građana iz Prijedora i okoline, kao i iz Podrinja, danas živi u Švedskoj uz konstataciju da je genocid započeo u Prijedoru a završio u Srebrenici, te je važno o tome govoriti.
Vrhunac negiranja genocida je dodjela Nobelove nagrade za književnost Peteru Handkeu, 10. decembra 2019. godine, poznatom negatoru genocida. Javni protest ove uvrede jeste stav dr. Christine Doctare koja se odrekla svoje Nobelove nagrade. Christina Doctare bila je svjedok svega što se dešavalo u Srebrenici.
Ona je govorila o razlozima koji su je motivirali da se odrekne svoje Nobelove nagrade i da je pokloni Memorijalnom centru u Potočarima. Nakon što je predala svoju nagradu Potočarima, izazvala je reakciju komandanta iz bivšeg bataljona, koji je nakon toga poslao još jednu medalju.
Christina Doctare
– Srebrenica je jednaka sa istinom o genocidu, o jednom narodu, istina koja stoji između negatora i onih koji se bore za istinu. Važno je da treba da postoje institucije koje pomažu 365 dana svake godine da kultura pamćenja ostaje i da ostane za buduće generacije. Važno je da sve te institucije trebaju imati stabilne finansije od država i da postoji agenda koja kaže koliko treba to da se pamti i da se finansijski podrži da ne zavisi od donatora.
Ambasadorica Elvira Dilberović
– Danas je jedan od najtežih dana koje jedan ambasador BiH ima. Vi ste danas čovjek koji krvari zajedno sa hiljadama i milionima Bosanaca širom svijeta. Ublažava bol ovo zajedništvo koje pokazujemo i što nas čini jakima. Ovdje živi preko 100 hiljada Bosanaca i Hrecegovaca. Ovdje govorimo o pravdi i humanosti u 20. i 21. stoljeću. Bol Srebrenice je bol svijeta i osjeća je svaki čovjek koji živi život humanog bića. Danas svi u Savezu bh. udruženja zajedno sa APU mrežom pokazujemo da se može, zajednički i dostojanstveno podižemo glas iz nepravde. Ako mi ušutimo, genocid će se desiti negdje drugo, bez obzirom na razlike. Dostojanstveno odajemo počast nevino stradalim ljudima u Srebrenici.
BILJEŽIMO I NAJZNAČAJNIJA REAGIRANJA
O manifestaciji obilježavanja Dana genocida u Srebrenici u Stockholmu oglasili su se mnogi. Donosima kratke izvode iz nekih obraćanja:
Adnan Mahmutović, objava na Facebooku, poslije dnevnih aktivnosti:
– Naš Dan obilježavanja za žrtve genocida u Srebrenici bio je jedan od apsolutno najnevjerojatnijih koje smo učinili. Okupili smo se između Kraljevske palače i Parlamenta ispred velikog ekrana na kojem smo prikazali “live feed” sahrane u Potočarima i poklonili Cvjetove sjećanja. Iako je prigoda iznimno teška, kao i uvijek, bio je dan ispunjen pozitivnom energijom. Toliko ih je stalo da razgovaraju s nama i otišli su ponosno noseći “Memory Flowers”. Puno puta su mala djeca htjela čuti o čemu se radi i tražila cvijet. Naša kraljica Christina Doctare bila je najbolja aktivistica. Ona je sama rukom stavila tok na više od 50 ljudi. Znate njezine godine. Nakon tri sata pitao sam je želi li ručati i htjela je nastaviti. Imala je dovoljno energije za cijeli Stari grad. I rekla je koliko je ponosna, uvijek smo bili više nego žrtve gurnute u tišinu. Govorili smo zajedno sa našim riječima i našim tijelima. Kažu da slika govori više od tisuću riječi. Rekao bih da tisuću slika ne može pokazati koncentraciju čudesnog dostojanstva i ljubavi koja je preplavila ovaj raskrižja. Tradicionalna šetnja sa ljiljanima sve do Nybrokajena bila je pravi prizor.
Božidar Proročić, književnik i publicista:
SREBRENICA 1995-2021:
GENOCID JE BIO PLANIRAN I SISTEMATSKI OSMIŠLJEN
– Posle svih ratova, stradanja, koja su se dešavala na EX-YU prostorima da li nam je je ostalo išta osim sjećanja. A sjećanja bole. U Srebrenici se i ove godine u Memorijalnom centru u Potočarima obilježava 26. godina od genocida nad Bošnjacima kada su bezumnim političkom i vojnim oligarsima u liku Radovana Karadžića i Ratka Mladića ali i svih drugih po komandnoj odgovornosti ubijena 8.372 pripadnika bošnjačkog naroda samo zato što su drugačijeg imena i vjere. I danas na ovaj dan mnoge od ovih duša nisu našle svoj smiraj i danas će neke od tih žrtava biti oplakane i pokopane u tišini molitve. Da li smo kao društvo naučili nešto i kako gledamo na ove tragične događaje naše bliže istorijske prošlosti. U koloni marša smrti prema svjedočenjima preživjelih Srebreničana koja je bila duga 10 km i koju je činilo oko 15.000 ljudi mnogi su otišli na put bez povratka…
Remembering Srebrenica
11. jula 2021. postavljen je film u trajanju od 59 minuta – “UK National Srebrenica Memorial Day Ceremony” Remembering Srebrenica
Film je predstavljen 8. jula 2021. godine, kada je održana svečana ceremonija obilježavanja Nacionalnog dana Srebrenice, 26 godina od bosanskog genocida: “Ako ste propustili ceremoniju možete nam se pridružiti u počasti žrtvama i preživjelima bosanskog genocida gledajući u nastavku. Zajedno, sjećamo se.”
Pruezeto sa portala Buka o Uni Srabović Ryan:
– Kaže da je osjetila tugu, ali da je Srebrenica dio nje: “Tamo sam začeta, moji su roditelji iz Srebrenice. Ona je veliki dio mene”. Nakon što je upoznala biološku majku, Una je počela o svojoj životnoj priči govoriti javno. Kaže da bi voljela da je više uključena i angažirana kad je riječ o sjećanju na genocid u Srebrenici.
“Prije nekoliko godina sam počela govoriti za Remembering Srebrenica, organizaciju iz Velike Britanije koju djelomično financira Vlada, a koja se zalaže za korištenja lekcija iz Srebrenice za suzbijanje mržnje i netolerancije. Tek nakon što sam upoznala majku, mogla sam ispričati priču, jer sam saznala sve o sebi, svom životu”, kaže Una, koja je na Univerzitetu u Plymouthu diplomirala psihologiju, kriminologiju i pravo.
Danas živi i radi u više zemalja, osim u Velikoj Britaniji, u Meksiku i SAD-u, a od početka 2021. godine i u okviru udruženja iz Velike Britanije “Bosnian genocide Trust”.
“Govornik sam na događajima u povodu obilježavanja 26. godišnjice genocida. U toku je i snimanje dokumentarnog filma o mojoj priči. Voljela bih da je više toga. Voljela bih govoriti o Srebrenici tokom cijele godine”, kaže Una i dodaje:
“Nastojim podići svijest o tome šta se desilo, najprije među mojim prijateljima koji ne znaju ništa o BiH. Ne znaju gdje je, ne znaju šta se desilo tokom rata. Ove godine govorim o svome putovanju, životnom putovanju”, izjavila je Una Srabović Ryan koja je rođena u vrijeme i prvih 7 mjeseci života provela u sirotištu a zatim je dobila usvojiteljsku porodicu, usvojiteljska majka je Bosanka iz Tuzle koja živi u Velikoj Britaniji.
Sjećanje na žrtve genocida u Srebrenici
Mjesto: Mynttorget, Stockholm
Značaj prisjećanja na genocid u Srebrenici
Genocid u Srebrenici 1995. jula se nikada ne smije zaboraviti. Ove godine ističemo važnost sjećanja i podsjećanja na genocid u Bosni i Hercegovini, na individualnim i kolektivnim nivoima.
Ovo najbolje radimo podržavajući institucije poput Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari koji rade na edukaciji i širenju informacija o jedinom genocidu u Europi od Drugog svjetskog rata. Centar se angažira na radu protiv širenja mržnje i dezinformacija o genocidu. Svrha je spriječiti da se povijest ne ponovi, kroz širenje znanja. Stoga ćemo prikazati kratko snimljena svjedočanstva u produkciji Centra i direktan prijenos ceremonije sprovoda u Potočarima. Tamo su pokopane, na 26. obljetnicu genocida, žrtve identificirane od srpnja 2020. godine…
Muhamed Mujakić
U susret obilježavanju 11. jula Dana genocida u Srebrenici
Komemoracija žrtvama genocida u Srebrenici
– Ove godine ističemo važnost sjećanja i podsjećanja na genocid u Bosni na individualnim i kolektivnim nivoima. Sjećanje na ono što se dogodilo u Srebrenici 1995 juli, nikad se ne smije zaboraviti. Mora se sačuvati i proširiti kako sadašnjim tako i budućim generacijama, a najbolje se trudimo podržavajući institucije poput Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari.Muhamed Mujakić/ Privatni album
Memorijalni centar Srebrenica – Potočari započeo je u septembru 2003. godine nakon odluke visokog predstavnika za BiH. Centar je od tada neumorno radio prikupljajući svjedočanstva, objekte i kontinuirano dokumentirajući genocid u Bosni Hercegovini.
Radi na edukaciji i širenju informacija o najvećem genocidu u Europi od Drugog svjetskog rata. Rade i sa istraživanjima koja će biti osnova za povećanu toleranciju i razumijevanje u lokalnom području kao i vanjskom svijetu. Centar je težak na radu protiv širenja mržnje i dezinformacija o genocidu. Svrha je da se povijest više puta spriječi.
Sam centar uključuje dva dijela. Jedno je uobičajeno mjesto za pokop na kojem je do sada zakopano više od 6.000 identificiranih žrtava iz genocida. Tu je i memorijski zid sa imenima svih 8.372 stradalih u Srebrenici u julu 1995. godine. Drugi dio je u staroj fabrici akumulatora automobila. Tu su, između ostalog, memorijske sobe, izložbe, multimedijalni prostori i arhivi. Evo i edukacija o ratnim zločinima, procesuiranje opisa kako se nositi s zarobljenim ratnim zločincima, rukovanje genocidnom industriji poricanja i više…
“Kulturom sjećanja o genocidu u Srebrenici”
Informacije o sagovornicima u panel diskusiji pripremio je Adnan Mahmutović.
Da se ne zaboravi Srebrenica
Tradicionalni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici u Stockholmu je ove 2021. godine bio sa fokusom na važnost kuture pamćenja kroz institucije. Održana je panel diskusija sa predstavnicima Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, Center for Post-Conflict Research i Civil Rights Defenders, koji su govorili o radu i značenju institucija i kulture pamćenja: Amra Begić, Velma Šarić, Hasan Hasanović i Ena Bavčić. Voditeljica programa bila je Teufika Šabanović.
Panel diskusije su bile u organizaciji Odbora sačinjenog od predstavnika bosanskohercegovačkih udruženja i organizacija u Švedskoj, kao poseban sadržaj.
Diskusija i akcenti iz izlaganja učesnika
Hasan Hasanović
– Preživio sve u Potočarima, stotine hiljada ljudi prošlo je kroz edukaciju o genocidu u Srebrenici. Pokrenuli su kurs i bave se aktivnostima kojima se bave memorijalni centri u svijetu. Sada to radi i Memorijalni centar Srebrenica. Sa svakim projektom stičemo nova iskustva. Jučer smo imali video-izložbu koju smo prvi put otvorili. Bavim se usmenom historijom. Snimili smo stotinu priča pojedinaca djece koja su bila djeca u Srebrenici i dali smo priče za arhivu Muzeja ratnog djetinjstva.
Drugi projekat je bio sa Balkanskom istraživačkom mrežom, radili smo projekat sa svim kategorijama preživjelih u Srebrenici. Direktor Suljagić rekao je da razvijemo sopstvenu metodologiju usmene historije. Preveo sam metodologiju muzeja holokausta iz Washingtona. Prilagodio sam našem iskustvu. Pomogao mi je Azir Osmanović, čovjek koji je prvi put napravio pitanja za upitnik. Upitnik sam dopunio sam svojim pitanja, pomogao je i direktor Suljagić, zatim moje mlađe kolege: Ahmo Mehmedović i Mahir Omerović, te profesori: Harisa Halilovića, Hikmeta Karčića. Profesori su imali manje sugestije što sve govori koliko razumijemo priču koji radimo u Potočarima, kada nam profesori nemaju ni jedno pitanje više za upitnik, negi samo da još ojačaju. Metodologija se pokazala da je dobra, jer iskustvo holokausta je samo njihovo iskustvo, a ovo je naše iskustvo i metodologija i upitnik za anketu smo pravilli mi i prema svom iskustvu. Imamo 20 video priča, prema običajima kako se živjelo u Srebrenici, narodni običaji, prve naznake rata, prvi zločini, formiranje enklave Srebrenica, proglašenje Srebrenice zaštićenom zonom, zatim masakr na igralištu, život u toku opsada – društveni život, obrazovanje, žene i genocid, djeca i genocid, pad Srebrenice, Potočari, Marš smrti, mjesta egzekucija, identifikacija i ukop i kao zadnja priča su posljedice. Tu ljudi govore najintimnije priče iz naših života, o posttraumatskom stresnom sindromu, te su najteže. Tu govore kako je bilo našim majkama, našim Srebreničankama, da budu i majke i očevi, herojska uloga tih žena koje su više od heroja! Bile su majke od samo 25 godina koje su sa dvoje male djece prošle, izašle iz Srebrenice i sada izvele djecu na pravi put… Malo je reći da su ti ljudi heroji! Mnogo je predavanja i razgovora preko platforme Zoom, koje održavamo kroz aktivnosti Memorijalnog centra, sa mnogim univerzitetima i organizacijama. Planiramo još treći projekat, do kraja godine planiramo 100 priča, naredne godine još 200 i naredne još 200 ukupno 500 priča koje će se adekvatno indeksiraju, da se urade transkripti, prevede i da se stave na platformu “Šoah” fondacije – Institut za vizuelnu historiju i obrazovanje, koji je osnovao čuveni režiser Steven Spielberg.
Na taj način, cijeli svijet moći će vidjeti taj video. kada snimimo pet hiljada ovih priča, to će biti ogroman resurs, i ne samo kao narativ nego koliko stvari otkrijemo u ovim pričama.
Amra Begić
– Oduševljena sam radionicama koje se rade i podsjetilo me na Srebrenicu do 1992. Ja sam u Memorijalnom centru na mjestu pomoćnika direktora. Od 2005. bila sam prvi kustos memorijala, radila na poslovima šefa odsjeka. U Memorijalnom centru ne dijelimo se po formalnim rasporedu poslova ili po hijerarhiji. Najveći problem je nedostatak ljudi u Srebrenici i mali broj stalno zaposlenih u Memorijalnom centru. Prikupili smo sredstva kako bismo angaživali desetine mladih u Memorijalnom centru, a i to je način kako bismo ih zadržali u Srebrenici. Mladi žele ostati – samo im treba dati priliku. Memorijalni centar je u tom smislu svijetla tačka. Mnogo poslova radimo zahvaljujući mladima koji rade ili volontiraju kao maloljetni. Ovdje se i može i želi ostati, samo ako su obezbijeđeni uslovi za rad. Zahvaljujem se da se i na ovaj način obiježava Dan sjećanja genocida u Srebrenici. Sve naše aktivnosti su važne, a 11. jula okrećemo se prema žrtvama i poklanjamo svu pažnju. Ovdje smo kako žrtve ne bi bile zaboravljene i da se sačuva sjećanje na žrtve. Šehidi u Srebrenici su razlog opstanka i povratka. Svi mi smo prvi razlog povratka smo imali – bićemo tamo gdje su oni. Moj razlog je bio isti. Fondacije su u BiH kao udruženja i niko vam ne može garantovati da ćemo imati redovna primanja. Ja sam pomislila da dobijam priliku da budem ovdje, da možda dočekam da se moj babo vrati. Ljudi koji su preživjeli su također žrtve, bez obzira što su preživjeli. Moja djeca rastu bez dede, ja rastem bez oca… Žrtve genocida su ono na što se mora staviti fokus. Moram težiti kolektivnom očuvanju identiteta bosanskog u Švedskoj, da nam dođete i da nam dođe neko naše dijete iz Švedske koje će doći u Memorijalni centar da volontira. Ponekad imamo situaciju da podrška Memorijalnom centru nije samo materijalne prirode: preuzimanje predmeta od porodica. Zaista ne postoji opcija u kojoj ti predmeti mogu biti zloupotrijebljeni.
Velma Šarić
– Uvijek se zajedno fokusiramo na prevenciju genocida i organizaciju mladih. Centar u kojem radim radi na konstantnim edukacijama mladih. Napravili smo i prošle godine u vrijeme pandemije malu školu od 25 volontera. Napravili smo cijelu kampanju gdje su obični građani donirali tj. poklonili po jedan fildžan i skupili 10 hiljada – “Nomadski spomenik – Što te nema” bh. umjetnice Aide Šehović. Radili smo i projekt “Memento fragment srebreničkog genocida” – umjetnička instalacija, predmeti koji su pronađeni u masovnim grobnicama, ili na tom putu Marša smrti dok su Srebreničani išli do Tuzle, kao i predmeti koje su porodice žrtava poklonili za ovaj projekat. Radimo sa Memorijalnim centrom koji teži da stavlja fokus na cijelu Bosnu i Hercegovinu, ne samo na srebrenički genocid u budućnosti. Memorijalni centar je jedina državna institucija koja može voditi aktivnosti na zaštiti sjećanja u BiH.
… Mladi odrastaju pod uticajem tri različita narativa koji nisu ujednačeni i nemaju isti pristup i protkani iskustvima roditelja i šira porodica te djece, u državi koja ima 186 ministarstava a nema državnog ministarstva za edukaciju pa niti radna grupa koja radi na strategiji koja bi se ticala kolektivnih sjećanja, pa i državi gdje su poricanja i u javnom i političkom životu svakodnevna itd. Memorijalnom centru se može pomoći doniranjem predmeta, fotografija, što je važno jer će Memorijalni centar imati stalnu postavku i raditi na očuvanju narativnih sjećanja, predmeta, arhiva snimaka tokom opsade. U Srebrenicu se mora ulagati, ne samo u julu. Srebrenica mora da bude nama svima cijelu godinu dana.
… Memorijalni centar pripada RS i nama se čini da Memorijalni centar nije dovoljno povezan. Važno je da Centar čuva svoju identičnost, radimo da očuvamo Memorijalni centar, ljudi koji rade u Centru susreću se s preprekama jer Centar je u entitetu u kojem je izvršen genocid…
Ena Bavčić
– Dolazim iz švedske organizacije Civil Rights Defenders koja radi na Balkanu više od 20 godina. Radim u Sarajevu. Podržavamo dokazivanje činjenica o ratnim zločinima u cijelom regionu, akcenat je na BiH i Kosovu. Cilj nam je da i Vlade u regionu priznaju zločine. Podrška objektivnom izvještavanju o zločinima koji su se desilli tokom devedesetih, radimo sa medijima i na pristupu informacija. Posljedica rata devedesetih je zločin iz mržnje i govor iz mržnje koje jača iz godinu u godinu. Imamo otežavajuće okolnosti za zločin iz mržnje, imamo amandmane u krivičnom zakonu ali primjena tih članova zakona nije zadovoljavajuća za žrtve. Pratimo i dalje šta se dešava sa tim zakonom. Tu smo da podržavamo zakon o negiranju genocida. Podrška smo sličnim aktivnostima i u Srebrenici. Radimo kreiranje arhive ratnih zločina u Prijedoru. Šire je djelovanje, nije vezano samo za Srebrenicu, a u fokusu jeste priznavanje genocida, priznavanje žrtava i zagovaranje, mapiranje toga što se dešavalo…
Sve u znaku Srebrenice
Posjetioci na trgu u Stockholmu, preko velikog ekrana i ozvučenja, imali su priliku da vide film Remembering Srebrenica u trajanju od 59 minuta – “UK National Srebrenica Memorial Day Ceremony”. Na trgu u Stockholmu preko velikog ekrana emitiran je i cijeli tok manifestacije iz Potočara, koja se direktno prenosila preko BHT 1.
Dijelove programa sa trga u Stockholmu prenosio je Meho Kapo kratkim klipovima i fotografijama i objavio na svom Facebook profilu:
Na kraju prvog dijela obilježavanja Dana sjećanja na genocid u Srebrenici, posjetioci su prošetali do trga u Stockholmu (Raoul Wallenbergs torg) i spustili bijele ljiljane u more, tužna počast svim ubijenim Srebreničanima. Da se sjećamo i da se nikada ne zaboravi, ne ponovi.
Fikret Tufek / BHRF
