Filipović tvrdi da manevri Dodika da stvori paralelne institucije u Republici Srpskoj nisu samo nezakoniti i neustavni, već preliminarni potezi ka razbijanju zemlje, prenosi RTE.
Ambasador Bosne i Hercegovine u Velikoj Britaniji Vanja Filipović izrazio je zabrinutost situacijom u BiH tokom sastanaka koje je početkom ove sedmice održao sa irskim visokim zvaničnicima i političarima u Dublinu. Kao glavni izvor zabrinutosti izdvojio je riječi i postupke Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, za koje je kazao da sadrže “sve sastojke usporene secesije.” Pozvao je Irsku kao važan dio Evropske unije da podrži nastojanja BiH da se priključi ovoj zajednici, kazavši da je to dio rješenja za prevazilaženje trenutne atmosfere.
Filipović je pozvao međunarodnu zajednicu, kao i irske zvaničnike, da obrate pozornost na ono što se dešava u BiH, ukazujući na mogućnost ponavljanja scenarija iz ranih 90-ih, nasilja, ali i mogućeg raspada zemlje, prenosi irski nacionalni javni servis RTE u tekstu pod nazivom ‘Upozorenje iz Bosne i Hercegovine vrijedno pažnje’.
Opisujući trenutnu situaciju u BiH, politički dopisnik Paul Cunningham između ostalog navodi kako Dodik “kontinuirano huška na povlačenje iz institucija (na nivou BiH) i aranžmana stvorenih Dejtonskim mirovnim sporazumom, kao što su institucije za porezne, odbrambene i sudske poslove”.
Filipović tvrdi da manevri Dodika da stvori paralelne institucije u Republici Srpskoj nisu samo nezakoniti i neustavni, već preliminarni potezi ka razbijanju zemlje, prenosi RTE.
On dalje upozorava da, ukoliko se Republika Srpska pokuša ujediniti sa Srbijom, to bi moglo imati “vrlo negativne posljedice na situaciju u BiH i u konačnici dovesti do obnove neke vrste nasilja”.
Irski nacionalni medij podsjeća i na nedavno obilježavanje 9. januara, kojim je, kako se ističe Dodik “prkosio sudovima i održao ilegalnu vojnu paradu slaveći dan iz 1992. godine, kada su bh. Srbi proglasili vlastitu državu”.
Filipović smatra kako ono što najviše uznemiruje u tom događaju nije bio govor nego “prisustvo osuđenog ratnog zločinca koji je bio direktno zadužen za jednu od brigada uključenih u genocid u Srebrenici – Vinka Pandurevića”.
Autor teksta pojašnjava kako Dodik umanjuje značaj zločina u Srebrenici, te ga odbacuje kao “izmišljeni mit”, a za bh. muslimane koristi izraze kao “ljudi drugog reda” i “izdajnički preobraćenici”, koji su prodali “izvornu vjeru za večeru”.
U razgovoru za RTE, Filipović naglašava kako se radi o strategiji čiji je cilj “posijati dublje podjele u BiH u nadi da će svi odustati od ideje pomirenja i tolerancije”, i smatra kako će taj cilj propasti.
Dalje se navodi kako Dodik nije usamljen u svojim nastojanjima, te da podršku vidi u Srbiji, Rusiji, ali i Mađarskoj koja se usprotivila sankcijama protiv Dodika.
Također, neke nacionalističke stranke iz Hrvatske s utjecajem u BiH su optužene da koriste debakl kako bi unaprijedile svoju vlastitu agendu.
Ambasador Filipović pojašnjava kako su oni politički pokušavali dobiti podršku ali bez puno uspjeha.
“Dakle, njihov jedini pravac djelovanja je da pokušaju – zajedno s Republikom Srpskom – unaprijediti svoju agendu. To je vrlo opasna kombinacija”, upozorio je.
Dio problema, tvrdi Filipović, je u tome što su se zapadne nacije povukle od angažmana u BiH proteklih desetak godina, a ono što bi pomoglo atmosferi jeste da EU bude jasna u pogledu šanse BiH da se priključi Evropskoj uniji.
“Zaista nam je potreban jači angažman EU za mogućnosti proširenja koje je realno, koje nije previše nejasno, koje nije opterećeno pomicanjem ljestvice za zemlje kandidate”, kaže Filipović i ističe da je BiH nekad bila “prvak proširenja” na Zapadnom Balkanu.
Smatra da Irska ima važan glas kao dio EU i da može pomoći BiH tako što će osigurati da EU ostane vjerna vlastitim principima kada je u pitanju proširenje.
Cunningham zaključuje kako će BiH u narednim mjesecima biti potrebna sva pomoć koju može dobiti, te postavlja retoričko pitanje: ako se BiH raspadne i RS je napusti, bilo bi to ostvarenje sna komandanta bh. Srba Ratka Mladića koji je genocidom, zločinima protiv čovječnosti, sistemskim silovanjem i uzimanjem talaca da stvori etnički čistu državu – da li je to ishod koji bi svijet mogao dopustiti?
