Isnam Taljić, novinar i književnik (1954 – 2017)
Piše: Sead Hambiralović
U snu ukazao kako sjedi živ za nekim velikim pultom, onako gospodski markantan kao na ovom fotosu. Bio sam zatećen i prva misao, kada njega nema da sam već raspodijelio glavne „uloge“ u novoj knjizi.
Ali pusti puste knjige, kroz suze ću:
- Priđi da te zagrlim..!
Zamagljenog pogleda vidim Isku kako ustaje. Pružam ruke u njegovom pravcu i tog časa – san prekide..!
Šta bi majka rekla uz našu prvu jutarnju kafu? Dosta se „razumjela“ u „snove“ i „šolju“ – nema više ni nje.
Svake desete godine objavljujem novu knjigu. Oko „Bijelog cvijeta…“ bio je u toku. Podugo je je nastajala, pa će jednom da bi rado da bude lektor. Istog trena dodijelio sam višu „poziciju“:
– Bićeš urednik!
Nakon Kjašifa Smajlovića najbliži po novinarskoj liniji. Naravno da smo otišli u Vlasenicu na davnu promociju njegove prve knjige „Progonjenik i bogorodica“, gdje su govorili Dževad Karahasan i Željko Ivanković. Drago što su došli Zlatko Dukić i Vito Pavlović. I baš smo svi iz Zvornika, Srebrenice, Bratunca, Vlasenica i Tuzle bili nekako „svoji“.
Ima tu nešto otkud na san da dođe Isnam Taljić. Može biti zbog priče Skupljač(i) opušaka. Spominjem amidžu Muhameda kome je zakletva bila „Ove mi cigare“, onda onih očevih pet paklica koje, kao i amidži, na kraju dohakaše. I sve dobro uklopilo sa prijeratnom inicijativom tuzlanskih studenata „Jedan dan bez cigarete“ i Kaimijinom pjesmom „Ostante se tutuna“ koja će zbog dužine ići u fusnoti.
I on je strastveno pušio. Jednom, u njegovom novom sarajevskom domu, predložio je negdje da „sjednemo“, pošto sam zamolio da makne cigarete dok ne završimo oko nekih detalja u romanu. Haman unervozio i kajem se što nisam pristao. Na isto bi došlo- nema kafane gdje se ne puši. Pa i zbog njegove kolumne „Na kafi sa…“. Kobiva i ja sam jedan od „poznatih“ ali ne dade se dobar zajednički fotos. Ostade jedini onaj u gužvi nakon dodjele Kaimijine nagrade, sa kojim nisam zadovoljan. I za nezaborav počast koju sam dobio u Zvorniku kada Isko sa bine reda pozdrave za državne i vjerske velikodostojnike, a mene jedino poimenično.
To su ona prava prijateljstva koja decenijama traju. Ostao je još Zlatko Dukić. Naravno, sa zadovoljstvom je prihvatio „ulogu“ koju sam ponudio u novoj knjizi. U njega se uvijek moglo pouzdati- zadnje kada sam promovisao „Novo sunce“. A tek prijeratna anegdota sa saobračajcem dok je urednikovao u „Frontu slobode“ i danas prepričava.
_________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na preko 110 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com