Piše: Sead Hambiralović
Trideset godina poslije…
A moglo i „bijela špalta“, onda u zagradi arapsko 5 na trečoj strani moga lista. Stajalo „znakovito V“ (rimsko pet). Ako će se „čitati“ ovo simbolično slovo u nekoj je vezi sa „metnutom“ malešnom vinjetom udnu korica zadnje knjige od prije jedne decenije. I opet će uskoro slično, ovaj put u dnu na naslovnici priča sa tuzlanskih slanih jezera kako Bijeli golub nosi GljivuMira. I opet upitne pozadine sa „V“- pobjeda li je sa novinarske, umjetničke i ljudske strane, kao i spomenutog grada? Prije nego o tome, dodatak uvodu:
”Možda palijativno treba vojske i vojnih rokova – ali ajmo ne dopustiti da se fokus opet stavi na nasilje – umjesto na razvoj komunikacijskih vještina, vještina suradnje i mentalnog zdravlja… ne bismo ni imali ratove. Stavljanje 100% fokusa na vojsku je kapitulacija...”, objava je Željke Babić na Fb, 13. marta.
ŽIVOT ZA STRUKU
Znači, struka u najširem. Prije trideset godina među prvima je život dao doajen zvorničkog novinarstva, Kjašif Smajlović. Ostao učenik da sačuva uspomenu – nije utekao, javno saopštio da će biti u stanu nekoliko stotina metara od redakcije zvorničkog Dopisništva ”Oslodođenja”. Svojim očima ”uvjeri” je li moguće da zarati pored modre rijeke..?!
Ima to svoje- kućni odgoj, učitelji. U zlatnom okviru ko je bio moj, a evo i zadnjeg prijeratnog lista, dvije sedmice prije pogroma u Zvorniku. Na spomenutoj trečoj strani pet mjeseci je išao protesni urednikov ”bijeli stubac”. Godinu ranije osnovao dječiji list MALI AS, sa sloganom ”Tata, ne igraj se rata!” Bio je to, vele, osebujan novinarski ”krik” i prilog da se razmrdaju usijane glave.
Umjetnički i ljudski je znatno obimnije i zaokruženo u Skandinaviji. Krenulo u rodnom gradu sa otvaranjem prve dječije galerije u bivšoj zemlji i spomenutim sloganom. Odjeknulo, stiglo oko pet hiljada crteža sa svih strana. Onda kruna u Örebru – tri godine ”Barnens fredsgala”, potom Škola za dječije ambasadore mira. I u (in)direktnoj vezi najnovije o nama na jednom prednovogodišnjem štandu dječijih ratnih igračaka. Na sjeveru ”potakao” na razmišljanje mojom norveškom teatarskom predstavom ”Hvarfor solen gråter ?!” i sa dva polemička članka u švedskim novinama ”Nerikes Allehanda”- nema ih više u prodavnicama!
Zbog tog ”prizivanja” rata na spomenutom štandu još ne mogu doći sebi da ama baš niko nije reagovao! Na hiljade prošlo, pa i mnogi iz ”struke” (Bijeli golub ponovo (ne)leti 364: ORUŽJE NA KAPIJI (1) . Uz sve ostalo ne treba se čuditi šta nas je snašlo i šta još može zadesiti.
”GLJIVE MIRA” KONTRA ATOMSKIH…
I pitanje zar svijet treba sravniti da bi se krenulo iz početka?! Pa globalna priča koju diktiraju veliki, a mali ”spasonosno” svrstavaju. Nikako shvati da prvo treba s komšijama- po svim ”linijama”. I koliko toliko sada bilo lakše!
Tako je u nedavnoj kolumni išlo na adrese lidera istočnih i zapadnih susjeda da u vrijednosti po jednog borbenog aviona poklone za ”gljive mira”- prve tri izgrade u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Hrvatskoj! Kontra onih s kojima se olako prepada (atomske pečurke, op.a.). Zato citat s početka -ove bi se sa verifikovanim mirovnim programima raspršavale po svijetu i širile dobro a nikako strepnju i ovaj sadašnji jad. I eto prilike da ih (h)istorijia kao ”male” upamti. I napokon Balkan prestane biti prostor za potkusurivanje i krenu lijepe vijesti.
Tako promišljaju budale ili genijalci ako nemaju tutore nad glavom. Bez pretenzija na ovo drugo- ostaje ”zadati” nemir- nadođe ponekad svašta oko (ne)mogućeg i neka ne zamjeri.
_____
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje& GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 112 mail adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: dabudebolje@gmail.com
