Ostaju norveški pasoš, bosanski i naša LK
Piše: Sead HambiralovIć
Avion se lagano spustao u mrak Bosne. Poznao sam Savu kako vijuga i po gustoći svjetala pretpostavljao koji se nižu gradovi prema Tuzli.
Gledam odozgo načićkana svjetla. Šutim, a misli otišle „naširoko. Jedna se izdvojila- utvrdo da je to moje na dobrom putu. Samo je pitanje kako (pre)ostalu snagu sačuvati da se dovrši započeto. A dobri znaci da je Nastavničko viječe Osnovne škole Brčanska Malta preliminarno odlučilo o ulasku u najavljivani mirovni program. Dan pred put lijepo primili i u Osnovnoj školi Centar. Nova je direktorica, a pedagog je od ranije „u toku“ – i gdje ima to svoje „Centar“, a posebno što je u ulici Mirza Delibašić… Kontakti sa ostalim školama Tuzlanskog kantona krenuće uskoro.
A ispade da sam „razumio“ ono jedno ispod drugog na Gradini: Ortoped- Neurologija. Da je u vezi. Dramatično je bilo ljeto zbog nove knjige i kako je na kraju sve ispalo. Skoro moglo reči da sam „pobijedio“, ali tome se nisam radovao. Biće da je zaplatio neki nerv. Pa blamaža sa snimkom kičme koji je „nečitak“, pa „vozanje“ zbog zamijenjene uputnice na Gradini…
BAŠ SE „NAKUPILO“: I dodatna nervoza pred put u Švedsku. Zapelo oko čekiranja avionske karte. Uranio, a sve turističke agencije (još) zatvorene. Mlađahna recepcionarka jednog motela u centru se dosađuje- umije, ali ne smije. Predlaže da odem u centralu hotela koja je pored „Robota“. Zatvoreno, haj pokušaću u nekadašnjem hotelu Tuzla. Usput svratim u kopirnicu Seje Mutapčića- ni on ne „umije“- kroz smijeh da se nikada nije makao sa zemlje. Ni recepcionar Halčo Hajdarević ne zna, predlaže da odem sa druge strane hotela je turistička agencija. Još nije otvorena. Kad, u povratku kod glavnog ulaza, neka kancelarija u staklu i prelijepa mlada žena za kompjuterom. Vrlo rado bi, ali žuri na čas. Predaje njemački u Katoličkom školskom centru. U letu, da sam davno imao „posla“ sa njenom koleginicom, pjesnikinjom Jagodom Iličić. Pošto se radilo o poeziji bio je to prijedlog Vojislave Vasiljević da bude konsulent moga „Novog sunca“. Dala dvije sjajne sugestije: namjesto „blijeda slika tako dojmi“, Jagoda predložila: „blijeda slika drhti u zraku“ (o Avdibegu Fidahiću, a ima i na filmu, op.a.), posebno kako da se poentira na kraju knjige i „prebace“ stihovi: „Zar snajper da sa zgrade vreba ako treba ja ću meta biti prva i molim Gocu da objavi to.
Gleda dobrica u mene blijedo scenografija je doista prava: tačno na sredini mosta čekaću u plavoj „murinoj“ jakni…“
To prevagnu. Sa lica Sanje Omazić nije silazio osmjeh. U minuti sredi kartu, iskopira i požuri da na vrijeme stigne u školu. Malo je reči jedno veliko ljudsko hvala. Jer ovdje je još mnogo toga (i) „pride“. Nešto slično sa koliko htijenja se priključila Safija Agić oko pokretanja nekih novih pedagoških relacija. Biće koordinator pa sam predložio neka „razašalje“ neke ranije kolumne koje mogu pomoći da se lakše shvati cilj (na Google ukucti Oružje na Kapiji, potom Nije sve do djece, op.a.).
DOBRE ENERGIJE: U dobrim energijama sve može. Tu veče, sasvim smiren, osjetio sam neobičnu reakciju tijela. I bez spominjanih bolova. Ujutro, stišane radosti, krenuo u novi dan. Pa dobar je rezon da je vrlo važno nešto odgovarajuće pojesti pred let. Prvo odbiciklaću na pola sata do slapova, onda na „Tenisu“ naručiti „malu“ rublju čorbu- „legla“ kao nikada do sada! Onda neću zvati taksi- jednostavnije siću u pola tri, stanica je stotinjak metara od moje zgrade…
Pošto je vrijeme gljiva Sead je imao „ahhh“ da posjeti bar jedno od njegovih favorit „mjesta“ u obližnjim šumama. Polijepo je našao „kantarela“ pa sve aranžirao za ovaj snimak sa Himzom u glavnoj ulici ispred tržnog centra Kremaren. A „dokaz“ su žute „lisičarke“, po naški, sa jednom jabukom koju je dobio od prijatejla Inger i Hansa pa na vrhu ruksaka sve „ukomponovao…“
Naravno i ovaj put je neizbježni Himzo Fazlić, poznati biznismen, da doprinese ugodnijem boravku u Örebru. A i on smoren nakon nedavne organizacije Bosanskog sabora i potpisnik je Deklaracije. Zapelo oko finansija- ko će platiti salu u kultnom sarajevskom hotelu Holiday, onda pomoći knjige: Bosanski bukvar, Nedžada Imamovića i Istorija bosanskog naroda, Salahudina Mešanovića. Sveukupno oko deset hiljada maraka. Pretpostavljao sam- dalje ne treba. Teško će ga iko preteći i da ima toliko srca za Bosnom i to – „konkretnim“!
Samo što sam „izašao“ iz „Panonike, priče sa slanih jezera“, haman ću krenuti sa novom knjigom. Kad mognem, a sačinjen je okvirni plan i narednog mjeseca valja nanovo u Örebro. Do tada mezar biće sasvim uređen. Razmišljam da krenemo sa kolumnom kao najavom, a radni naslov bude Oporuka Ismeta Hajrulahovića Trumana švedskim doktorima. „Dijaspornija“ ne može biti, a teško će mnogi obuzdati suze, pogotovo oni kojima je dobri Truman pomagao kada je bilo najteže…
____________________________________________________________________________________________________
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira; Prenose: portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenja, Moja BiH i šalje na preko 200 adresa. Fb kontakt: Gljiva Mira; mail: info.gljivamira@gmail.com
