Prije nekoliko dana kratka objava u medijima glasila je “Zejna Krantić, sportistkinja rođena u Ključu, nova je prvakinja Evrope u MMA kategoriji do 52,2 kg”. Tako je nakon svjetske titule dodala i ovu evropsku. Svaki uspjeh sportiste bh. korijena je izazov za medijsku agenciju BHDINFODESK iz Birminghama, da više saznamo o ovoj mladoj uspješnoj djevojci koja na svoj borbeni način promoviše i svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu.
Naravno, prvo pitanje je bilo ko je Zejna Krantić? Otkud Zejna u MMA jer sudeći po tvojoj objavi “Znoj, krv i suze” kada si osvojila ovu titulu svjesna si kompletne težine ovog sporta?
“ Moram se nasmijati na ovo jer ima dana da ni sama ne znam. Rodena sam 28. 11. 1988 god, ” ratno dijete”, kako kažu. Djetinjstvo sam provela u mojim divnim Bešićima, (Humići, Ključ), s ljudima koje nikada neću moći zaboraviti. S majkom i didom rahmetli preživjela sam taj grozni rat i poslije nekoliko godina tog ratnog pakla spojila sam se sa svojim roditeljima. S 18 godina otišla sam u Španiju, kako mnogi vole reći, u potrazi za boljim životom. Naravno da svi mi tražimo bolji život, ko ne? Ali moj odlazak je bila više avantura, potraga za drugačijim, drugim iskustvima. I zaista se isplatilo. Studirala sam tu i diplomirala telekomunikacije. Radim kao comunity manager na mrežama. Imam divne prijatelje, ljude koji su bili uvijek spremni da pomognu. Jedna od najbitnijih osoba je moj tener Chinto Mordillo, predsjednik Španske organizacije MMA, s kojim sam postigla sve sportske uspjehe: tri španska prvenstva, zlato i srebro na prvenstvu Evrope u Gruziji ii Švicarskoj, zlato i bronzu na Svjetskim prvenstvima u Singapuru i Holandiji. Vječito sam mu zahvalna na svemu što me je naučio. Ne samo kao trener, on mi je velika podrška u svakodnevnom životu. Moji treninzi su teški. Vjerujte da više dana ídem kući plačući nego što sam zadovoljna, ali upravo zbog toga postižem ove rezultate. Treniram u “Megurocastilla ” u Guadalajari, Madrid. Inače, sa MMA sam počela prije 5 godina, u početku je to bilo rekreativno i moj trener je vidio potencijal u meni i prije tri godine smo se posvetili MMA, i onda su došle ove titule i postala sam trenunto najprepoznatljivije ime među ženskim borcima MMA u kategoriji 52 kg. Prije svega, moram reći da sam jako ponosna na ovaj uspjeh. Inače, borba je bila vrlo teška. Bili smo spremni za to. Trenirali smo namjenski jer znamo da moja protivnica Sofiia Bagishvili dolazi sa 10 pobjeda u nizu. Ali uz dobru taktiku i moju borbenost sve je izašlo kako treba i osvojili smo to zlato.”
Možete li nam pojasniti koja je to titula i u kojoj verziji, i kojoj se zemlji pripisuje Španiji ili Bosni i Hercegovini?
Pripadamo organizaciji GAMMA, jednoj od najvećih svjetskih organizacija u MMA koja se bori da MMA bude sport. Sve moje medalje postigla sam s njima i do sada sam nastupala pod španskom zastavom. Mnogi su me kritikovali prošle godine jer nisam nosila našu. Ja zaista ne volim te polemike i takmičim se pod španskom zastavom jer ovdje živim, treniram i član sam španske nacionalne ekipe. Oni mi sponzorišu trenige, troškove puta itd. Ove godine moj trener je rekao da želi da idem i pod bosanskom zastavom u znak sjećanja na mog rahmetli oca. Organizacija je prihvatila i tako da sam se borila s našom zastavom. Naravno, sa puno emocija. Zbog rahmetli oca, zbog mame, zbog sestre, moje divne Hane. Jer krv je krv. Protiv toga vidim niko ne može.
Osim sporta čime se još bavite, da li srećetete zemljake iz Bosne i Hercegovine i kakve su vaše veze sa domovinom, koliko često svraćate u rodni Ključ?
Osim mog redovnog posla na polju telekomunikacija, radim kao sekretar u našoj MMA organizaciji. Slobodnog vremena imam malo i kad mogu iskorištavam ga za turizam i za posjete drugim borilačkim klubovima širom Španije, gdje treniram s njima i stičem nove vještine. Nisam upoznala puno naših ljudi. Koliko znam u Guadalajari, predgrađu Madrida gdje ja živim nema nikoga od naših ljudi, a ove godine prijatno su me iznenadili uposlenici bosanskohercegovačke ambasade u Španiji koji su me posjetili na jednom mom treningu, veoma me obradovala ta posjeta I jako sam im zahvalna na tome. Idem kući svaki put kad stignem, na odmor ili kad mogu uhvatiti koji slobodan dan. Volim svoju zemlju, svoj Ključ, svoje ljude, miris hrane, i ova titula je posvećena svima njima.
Finalna borba na linku:
Tekst i foto: Namik Alimajstorović / BHDINFODESK
