Piše: Božidar Proročić, književnik i publicista
Kada kažem Atvija Kerović, prva misao mi je na tihog, skromnog i časnog bošnjačkog intelektualaca po kojem se poznaje moja i njegova Crna Gora. U vječitim borbama, stremljenjima i težnjama da se izgradi savremeno, demokratsko i multikulturalno društvo različitosti velika i značajna uloga pripada i Atviji Keroviću. Odrastavši u sredini koja je odvajkada njegovala poštovanje prema drugima i drugačijima. Smatram da je ličnim društvenim i javnim angažmanom ovako značajni i dragocjeni intelektualci doprinijeli da se sačuva bošnjački identitet. Kerović ke izaslanik kulturnog razvoja i jedne kulturne misije koji nastavlja da djelujue u pravcu buđenja nade da nisu izgubljene sve šanse za ostvarenje humanije vizije budućnosti u kojoj manjebrojni narodi imaju svoje značajno mjesto u savremenoj Crnoj Gori kao konstitutivni narodi. Imanul Knat bi to lijepo rekao: “Naše doba jeste zapravo doba kritike kojoj se sve mora podrediti.“ U toj kritici i javnom angažmanu Atvija Kerović se početkom devedesetih aktivno uključio osuđujući ratne agresije i poklike u kojima je velikosrpska hegemonistička propaganda uništavala sve što je bošnjačko, autentično i lijepo. Aktivno pomažući, zbrinjavajući dajući nesebično pomoć više godina je bio uključen i aktivan u sklopu Muslimanskog humanitarnog društva “Merhamet“ znajući da oni Muslimani-Bošnjaci kojima su domovi srušeni a životi uništeni a oni sami prognani sa vjekovnih ognjišta moraju dobiti neophodnu pomoć brigu ali i izbjeglički status. Njegovim humanim i humanitarnim radom zbrinute su mnoge porodice i u najtežim godinama i decenijama pružena im druga šansa za novi život, bilo onaj u Crnoj Gori bilo onaj najčešće i nažalost na dalekim i neizvjesnim muhadžirskim putevima kako je to lijepo veličanstveni Husein Bašić prikazao u svojim romanima “Krivice“ (I i II).
Atvija Kerović je u Crnoj Gori, kroz kulturnu prizmu pokazao kakve su vrijednosti koje treba baštiniti, čuvati i afirmisati da bi se prikazala jedna ljepša i bolja slika savremene Crne Gore. Pa je tako bio pokretač brojnih kulturnih programa, književnih večeri, okruglih stolova, simpozijuma a posebno je predstavio izvorno folklorno stvaralaštvo manjebrojnih naroda kroz KUD Ramadan “Šarkić“ iz Tuzi čiji je jedno vrijeme bio i predsednik. Postao je misionar koji je budio uspavane građanske i nacionalne mase podstiču ći ih kulturom i snagom pisane riječi da jačaju i čuvaju svoj bošnjački identitet kao bitnu odrednicu svog nacionalnog identiteta koji je uvijek bio na udaru nacionalista različitih boja i ideologija na prostorima Zapadnog Balkana. U toj misiji, sloboda i autentičnost umjetničke i naučne misli neminovno je odlika Kerovićevog rada. Dosljedan svom metodičkom standardu, napravit će prvi i najvažniji iskorak u rušenju brojnih mentalnih obruča koji su okruživali bošnjačku intelektualnu elitu podstičući ih da daju svoj doprinos u afirmaciji savremene bošnjačke misli. Pred izazovima novog vrmena stepen svijesti o značenju individualnosti umjetnika i naučnika ali i istraživačkih prioriteta čije rasvjetljavanje će pomoći emancipaciji bošnjačkih nacionalnih vrijednosti, bilo je od presudnog značaja i doprinosa koje daje Atvija Kerović. Ono što je možda najvažnije u radu Atvije Kerovića je definicija i definisanje kulture to je činjenica da je kultura, zapravo, moćan instrument koji jednoj ljudskoj (bošnjačkoj) zajednici osigurava njeno preživljavanje. Kultura je istovremeno osjetljiv aspekt ljudskog života. Budući da je podložna promjeni, vrlo lako je moguće izgubiti, ili što je još gore opasnost od asimilacije. Kultura se prenosi (bosanskim) jezikom, na taj način oblikuju se ponašanja pojedinaca koji komuniciraju kroz zajednički jezik, dijeleći isti istorijski trenutak i prostorno međusobno prožimanje kod Bošnjaka, zato je Kerović sa tog aspekta ali i pogleda prema budućim generacijama dao veliki doprinos u očuvanju iste. Atvija Kerović je primjer intelektualca koji ima obilježje lučonoše demokratskih promišljanja i procesa u kulturi ali i u društvu kao cjelini. Veoma rijedak insan-čovjek stvarne, a ne deklarativne demokratičnosti sa ličnim radnom i odnosu prema drugima i drugačijim. Voli svoje, ne traži tuđe. Gradi svoju profesionalnu karijeru na osnovama stečenog znanja i novih spoznaja pokazujući aktivan stav za učestvovanje u društvenim i razvojnim procesima. Nikad medijski eksponiran, čak previše skroman, ali uvijek aktivan u svijetu intelektualca zapravo veoma angažiovan konzistentan i uporan u obrani svojih stavova. Intelektualna širina i zanimanje za različite vidove ljudskih aktivnosti omogućila mu je da gotovo istovremeno poveže zbivanja u kulturi, književnosti, umjetnosti, istoriji itd. .Albert Kami je lijepo rekao: ,, Intelektualac je onaj čiji um nadzire samoga sebe.“
ALMANAH ČASOPIS KOJI ČUVA KULTURU BOŠNJAKA I IDENTITET
Poseban je doprinos Atvije Kerovića je u udruženju ali i u samom časopisu ,,Almanah.“ Udruženje “Almanah“ osnovano je 1993. godine kao udruženje za proučavanje, prezentaciju i zaštitu kulturno-istorijske baštine Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori. Osnivači “Almanaha“ su poznati književnici i kulturni pregaoci Husein Bašić, Zuvdija Hodžić i Milika Pavlović, koji su tada kao odgovor vremenu ništavila i beščašća, započeli projekat iza kojeg danas stoji nekoliko stotina autora, saradnika i prijatelja “Almanaha“, ne samo iz Crne Gore, već i sa prostora Zapadnog Balkana već i Evrope i SAD. Podsjetimo se da su glavni ciljevi i zadaci “Almanaha“ ostali nepromijenjeni od osnivanja do danas: Izučavanje, očuvanje i prezentacija kulturno-istorijskog nasljeđa i graditeljske baštine, istorije, kulture, običaja, tradicije i društveno-ekonomskog položaja Muslimana-Bošnjaka u Crnoj Gori, u cilju očuvanja njihovog nacionalnog, vjerskog i kulturnog identiteta; Okupljanje stručnih i kreativnih kadrova koji se bave zaštitom kulturno-istorijskog nasljeđa i kulturom i naukom uopšte, čiji radovi imaju kulturnu i naučnu vrijednost i od interesa su za Udruženje kao i za muslimansko-bošnjački narod; adekvatna valorizacija kulture muslimansko- bošnjačkog naroda; Institucionalizacija muslimansko-bošnjačke kulture; Vraćanje književnih i kulturnih sadržaja i književnika muslimansko-bošnjačkog naroda u školske programe u adekvatnom obimu; njihovo struktuiranje duhom i sadržajem saglasno konceptu multietničkog i multikulturnog društva i afirmacija različitosti kao kulturološkog bogatstva društva osposobljenog da baštini različite vrijednosti; Uspostavljanje i prisvajanje demokratskih tekovina i povećanje tolerancije između različitih etnosa; Organizovanje kulturnih, stručnih i naučnih skupova; Razvijanje saradnje sa srodnim udruženjima i institucijama u zemlji i inostranstvu, a posebno izuzetna zdavačka djelatnost koja ih krasi.
Atvija Kerović je od 1995. godine je sekretar u “Almanahu“ a od 1998. godine na čelu “Almanaha“ dajući nesebičan i ogroman doprinos uz Huseina Bašića i druge autore ovom itekako značajnom projektu i instituciji Muslimana-Bošnjaka. Kerović je stavljao Bošnjake ali i Crnu Goru u središte svog publicističko-istraživačkog rada. Od samog početka to radi sa puno razumijevanja istorijskih okolnosti, bez jednostrane pristranosti, ali uvijek u nastojanju da se istraživački i naučni dio časopisa bude zasnovan da se opredjeljenja i stavovi ostvare s ciljem razvijanja i jačanja kulture i identiteta Bošnjaka. Poseban doprinos su izdanja “Alamaha“ koja svojim kulturološkim doprinosom čine srž ljepote jezika i pisane riječi Bošnjaka. Kerović je erudit, širokog poznavanja različitih područja društvenih nauka, a u susretu sa brojnim generacijama, posebno sa mladima uvijek sagovornika daruje riječima ohrabrenja kao i podrške za svaki doprinos ne samo kulturi Bošnjaka već i multikulturi drugog i drugačijeg. Nevjerovatna smirenost u njemu otkriva i svojevrsnu mogu slobodno reći pedagošku osobinu. Pristup Kerovića proučavanju prošlosti i prenošenju znanja Bošnjaka je istovremeno i prikaz istorije svakodnevnog života i mentaliteta bošnjačkog društva i zajednica, kao i istoriografske antropologije. Uspio je da sa “Almanahom i redakcijom istog ali i sa brojnim saradnicima ispiše neke od najljepših stranica ne samo istorije, kulture i identiteta Bošnjaka već i mulikulture Crne Gore. Kao osoba širokih pogleda kroz djelovanje u Crnoj Gori podsticao je njegovanje i unaprjeđivanje kulture dijaloga, saradnje, razumijevanja i suživota u Crnoj Gori sa pripadnicima svih manjebrojnih naroda. Odgovornost intelektualca je da bude društveno angažovan. Da bi za to bio sposoban, intelektualac mora da analizira svijet oko sebe, da uočava, razumije i objasni. Atvija Kerović nikada u tome do sada nije pogriješio. Intelektualac mora da izlazi iz uskih okvira svoje male struke, da pronalazi utemeljenje svoje stručnosti u širini cjelokupnog društvenog znanja da razumije i predviđa a Kerović itekako to dobro zna. Za kraj mog eseja o Atviji Keroviću završiću riječima Huseina Bašića koji možda i na najbolji način oslikava svu dramu Bošnjaka on u romanu ,,Crnoturci San i Jazija“ piše: ,, Šta je jadni insan na ovom dunjaluku? Puž na putu koji nije njegov, tica na grani koja nije njegova. Nema se vremena ni obazrijeti na ono što ostavlja, a već je zagazio u tuđe. To je taj prvi muhadžerski korak koji najkraće traje, a najljuće boli. Poslije dolazi izgub i tama. Tuđa zemlja. Karabak. Na njoj nema puno sreće ni za one koji joj sudbinom pripadaju…
Iz bogate biografije Atvije Kerovića izdvajam:
Direktor “Almanaha“ poslenik i promoter kulture Bošnjaka. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, a srednju školu i mašinski fakultet u Podgorici. Završio je specijalizaciju 1988. g. u Moskvi na Federalnom tehničkom institutu – odsjek za matematiku. Početkom 1992. godine napušta Preduzeće “Radoje Dakić“ koje je bilo pretvoreno u neformalni centar “antibirokratske revolucije“ i sve do 1996. godine intenzivno radi na zbrinjavanju izbjeglica u okviru Muslimanskog humanitarnog društva “Merhamet.“ Bio je predsjednik kulturno-umjetničkog društva “Ramadan Šarkić“ iz Tuzi, koje se bavi njegovanjem kulture manjebrojnih naroda u Crnoj Gori. Pokretač je i organizator brojnih kulturnih i umjetničkih manifestacija, organizator značajnih domaćih i međunarodnih skupova. Osim u “Almanahu“ i časopisu “Forum Bosne “tekstovi su mu objavljivani u nezavisnom nedjeljniku “Monitor“ i vodećim dnevnim listovima u Crnoj Gori. Učestvovao je na nizu seminara, simpozijuma, okruglih stolova i javnih tribina, zalažući se za ravnopravnost Bošnjaka/Muslimana i prožimanje kultura naroda koji žive u Crnoj Gori. Obavlja dužnost direktora izdavačke kuće “Almanaha“ i član je redakcije istoimenog časopisa. Njegovim pregnućem ova izdavačka kuća je dobila više domaćih i međunarodnih priznanja.
