A VRHOVNI ŠTAB VOJSKE UBIJA I TAKO ŠTO SE VOJNICI UBIJAJU
Piše: Jasna Šamić
Znam odavno, ali možda svi ipak ne znaju, da ogroman broj veterana Vijetnamskog rata svake godine u Americi počine samobojstvo. Ni dan-danas, nakon toliko godina, i sjećanja na toliko zločina koji su sami počinili i na koje su im drugi odgovarali, ti vojnici ne mogu podnijeti zlo kome su kumovali i koje su vidjeli vlastitim očima.
Što se tiče savremenijih užasa, ja u Francuskoj najviše pratim vijesti na TV kanalu “i24”; to je izraelsko-francuski kanal, koji je finansiran iz naših džepova, tj. iz poreza francuskih građana. Iza toga gledam i sve ostale kanale svijeta koje imam, na raznim jezicima. Samo zato da bih pokušala shvatiti u kom društvu, na kojoj planeti živimo. Ali što više zla vidim, i zla i hipokrizije, odnosno propagande s ove ili s one strane, sve manje razumijem bijedu čovjeka. Ljudsko biće. Zar je moguće da smo dotle došli ? Ili uvijek bili takvi. Znam da nije naša zajednička prošlost, mislim na cijelo čovječanstvo, ni malo slavna jer pliva u krvi. Ali zar stvarno ni u tom pogledu nema čovjekove evolucije? Naročito kad je riječ o evoluciji, duševnoj i menatalnoj, takozvanih intelektualaca svijeta, pa i Francuske i Izraela ?! Einstein je rekao da svijet neće uništiti oni koji prave zločine, nego oni koji gledaju te zločine a ništa ne čine. Sjećam se riječi mog tetka Jože Engela koji je bio u hitlerovskim logorima : Da su svi vojnici okrenuli puške prema ubicama, generalima, ne bi došlo do pokolja nevinih…
Naravno da iz mora desničara, proizraelskih nacionalista u Francuskoj i ultradesničara u Izraelu, izdvajam mnoge profesore i istoričare svijeta, kao i one iz Izraela, koje stalno čitam i slušam. Jedan od njih je i Ilan Pappe, koji sebi ne može doći što njegove kolege iz Njemačke neće ni da čuju za kontekst koji on želi da pomene kad je u pitanju Hamasov zločin od 7. oktobra 2023. To je rekao na jednom izvrsnom predavanju koje je održao nedavno u Njemačkoj, kada je dao kratak pregled israelske povijesti, i povijesti Palestinaca, ali i povijesti aparthejda u kome Izrael drži Paletince. Osvrnuo se i na bližu prošlost, u kojoj je tokom posljednjih 16 godina Gaza bila više puta bombardovana, što je, po njemu, naravno ostavilo trajne trauma kod mladih iz Gaze. Uz to je napomenuo da su kibuci koji su napadnuti 7. oktobra ‘23 bili nekada palestinska sela, odakle su Palestinci protjerani u Gazu. “Čega se boje moje kolege kad pomenem istorijski kontekst događaja iz 7. oktobra?” pita se ovaj profesor, naravno nesvjestan pravog stanja na Zapadu i u zapadnim intelektualnim sredinama, gdje ljudi gube posao ako kritikuju Izrael i totalni rat koji vodi u Gazi. Istovremeno nam je time rekao da u Izraelu intelektualci uživaju više sloboda govora i štampe nego na Zapadadu. « U Njemačkoj je zabranjeno studentima da upotrebljavaju moje knjige za vrijeme studija, a francuski izdavač Fayard je anatemisao moju knjigu o etničkom čišćenju Palestinaca, što je samo korak do spaljivanja knjiga kojima smo prisustvovali u prošlosti », dodao je Ilan Pappe.
Pomenuti profesor je, treba istaći, krajnje human čovjek i krajnje pošten istraživač i nastavnik, ali nije jedini kad je riječ o izraelskim istoričarima i univerzitetskim profesorima, iako oni možda nisu pravilo koje danas vlada u Izraelu. Pomenući još samo dva, a to je Shlomo Sand i Avi Shaim. Za ovog posljednjeg je, na primjer, antisemitizam bio i ostao evropski problem, i nije nikad bio arapski, jer su oni, Jevreji, prije osnivanja Izraela živjeli sasvim dobro s Arapima i “bili arapski Jevreji”. Ne zaboravimo pomenuti ni pisca Gideona Levya, izraelskog ljevičara za koga se može slobodno reći ono što Francuzi zovu “l’âme noble” : plemić u duši.
Na TV i24 su učesnici u programima mnogo iskreniji nego na svim ostalim francuskim kanalima, koji su se, uzgred rečeno, tek malo pomjerili od netanyahuovske propagande, koju su njegovali mjesecima; valjda je ipak teško do te mjere zatvarati oči nad tolikim brojem pobijene djece iz osvete prema Hamasu.
A ni jednog Hamasovca još ne vidjesmo, pa ni spašavanje više od dva izraelska taoca putem toliko ubijenih civila bombardovanjem cijelog kvarta u Rafahi (ostali su oslobođeni pregovorima u kojima je ključnu ulogu odigrao Katar, gdje se i danas nalaze važni predstavnici Hamasa); ne vidjesmo druge oslobođene taoce nakon toliko strahota koje je izraleska vojska počinila, i izgladnjavanja svih stanovnika, koje Tsahal tretira gore nego stoku. Jedan WC na šesto stanovnika !!! Da ne pominjemo druge zločine. A vidjeli smo gole muškarce civile koje je Tsahal proglasio teroristima i ponižavajući ih, skinuo ih gole, i natjerao da kleče pred njihovom armijom, tako goli s rukama dignutima iza potiljka. Kakav sram za te izraelske vojnike ! Koji su ubili svoja tri taoca, jer im je Natanyahu naredio da ubijaju sve što se kreće, kako potvrdiše i brojni generali na francuskoj televiziji, u debatama o blisko-istočnom pitanju. To je ta moralna vojska !
Gledajući, dakle TV i24, neki dan sam opet čula da sve stanovnike Gaze treba pobiti, naravno uz sve Hamasovce, ali i sve simpatizere Hamasa, i Palestinaca, i protjerati ih sviju iz Gaze. Tačnije : “Treba ih evakuirati”! Jedna ministrica viče u mikrofon da je ponosna na sva razaranja koja su počinili u Gazi vojnici Tsahala. Cijela zemlja je svakako već 3000 godina samo izraelska!
Takođe sam čula i to da ima veoma puno samoubistava među izraelskim vojnicima kad se vrate kući. Trauma je doživotna. Nedavno su se u dva dana desila četiri samubistva vojnika, što nije nažalost usamljen slučaj. Eto šta radi Netanyahu Izralečanima da bi se održao na vlasti ! Jadni ti mladi ljudi.
“Aaron Bushnell, koji je stavio svoj mobilni telefon na zemlju kako bi postavio uživo prenos i zapalio se ispred Izraelske ambasade u Washingtonu, što je rezultiralo njegovom smrću, počinio je božansko nasilje protiv radikalnog zla. Kao aktivni član američkih zračnih snaga, bio je dio ogromnog mehanizma koji neprestano vrši genocid u Gazi, ne manje moralno odgovoran od njemačkih vojnika, tehničara, inženjera, znanstvenika i birokrata koji su podmazivali mehanizam nacističkog holokausta. To je bila uloga koju više nije mogao prihvatiti. Umro je zbog naših grijeha.’Više neću biti saučesnik u genocidu’, rekao je smireno u svom videu dok je koračao prema kapiji Ambasade. ‘Upuštam se u ekstremni čin protesta. Ali u usporedbi s onim što ljudi doživljavaju u Palestini pod vođstvom svojih kolonizatora, to uopšte nije ekstremno.’ To je ono što je naša vladajuća klasa odlučila da bude normalno”, piše između ostalog Chris Hedges o ovom tragičnom događaju.
Ni Izrael, a ni Natanyahu nisu ništa posebno u svijetu koji je u glavnom postao truo, zločinački. Treba li ponavljati da u svakom društvu ima svega, i da je oduvijek dobrih ljudi bilo malo. I da se oni smatraju nesposobnim da se “snađu” u tom današnjem društvu, odnosno da nikad neće biti tzv. uspješni, respektabilni ljudi. Na njih ne gleda javnost kao na savjesne građane, hrabre i humane ljude, nego kao na nesposobne ! Obični čovjek, izmanipulisan medijskom propagandom, koja vlada na Zapadu, « domovini sloboda i ljudskih prava », ne prestaje da se divi onim najmoćnijim, korumpiranim, ali i ubicama. A ubica ima na jedan ili na drugi način.
Naravno da je i među njemačkim nacistima, vojnicima, bilo samoubistava, ali još niko valjano nije istražio taj fenomen. Moguće da ih je bilo manje nego što ih je među Amerikancima, veteranima, i mladim Izralečanima. Ne znam.
Za naciste, Jevreji su bili isto ono čime jedan od Netanyahuovih ministara « kiti » Palestince: beštije u ljudskome liku. Gamad koju treba istrijebiti. A potom su to za Hitlera bili i svi Sloveni, i Romi i komunisti. Ovim uopšte ne poredim ni jednog današnjeg državnika sa Hitlerom. Što ne umanjuje ničije današnje zločine. A mnoge zločine počinili su ne samo takozvani diktatorski režimi, nego i demokratije, poput SADa, evropskih zemalja, a danas im se pridružio i Izrael s SADom na čelu. Na čelu Izraela je ultra-desnica, pa se od nje “može”takav govor mržnje i očekivati, ali u SADu su trenutno na vlasti demokrati od kojih bi čovjek očekivao da bude na strani ugnjetenih. Ovako mogu razmišljati samo oni najnaivniji među nama.
Ono što je posebno za žaljenje jeste što se narodi često identifikuju sa ubicama drugih naroda. I to je fenomen na koji bi sociolozi trebali obratiti pažnju. Za mene je to misterija. Izgubila sam mnogo prijatelja i prijateljica koje su se poistovjećavale s autorima genocida u svijetu. Ali ni to me neće pokolebati da uvijek budem na strani ugnjetenih i nastradalih. Bez obzira što moj glas predstavlja kap u okeanu. Bez obzira što iz iskustva znam da je Nietzsche imao pravo kad je rekao : Čuvajte se onih kojima ste učinilo dobro.
Nadajmo se da nećemo ništa u vezi s tim slušati ipak iz pera i usta logoreje zvane Michel Onfrey, filozofa koji se ne libi da tvrdi pred kamerama da je rat u Gazi borba civilizavanog (izraelsko-zapadnog) svijeta protiv barbara (a barbari su ovom slučaju naročito djeca iz Gaze). Jer « svi oni su na strani Hamasa ».
Michel Onfrey je inače pokazao tugu i empatiju prema ljudskom stvorenju općenito, jedino kad mu je umirala saputnica, ali drugi su bezimene stvarčice, poput kamenica koje se slučajno zadese ispod bombi, jer « rat je rat »; zato ne vidi stradanja djece i žena, pa ni nevinih muškaraca u Gazi, budući da su za njega svi ti stanovnici, njih dva, tri miliona Gazevita ubice izraelske djece, žena i nevinih muškaraca! To je dakako diareja od pisca i filozofa koji je i spužva, ali tamo gdje njemu zatreba da usisa tuđe misli i provari ih u svom rasističkom mozgu, kvazi humanista i kvazi ljevičar kad je u stanju reći ono što kaže javnosti … A laž je to što kaže, što je nažalost i najnovija teorija brojnih Izraelčana, pa i nekih mojih tamošnjih prijatelja koji su sve stanovnike Gaze izjednačili sa džhadistima. (A ovi posljednji, uistinu izmanipulisani, natjerani su da više vole smrt i nadu u raj nego život na “ovom svijetu”. Kako bi drukčije klali sve što naiđe i ne slaže se s njima?) Tako misliti o djeci u Gazi je skandalozno. A evo šta tačno tvrdi ovaj veliki filozof, Michel Onfrey, koji je to izrekao skupa s francuskim rabinom :
“Nije potrebno biti Jevrej da bi patio zbog divljaštva koje ubija, i to na koji način, muškarce, žene i djecu svih dobi. Dovoljno je voljeti život naspram onih koji slave smrt”, M.A. i M. Onfrey.
Divljaštvo je svakako ubijati žene i djecu, kao i sve nevine civile, ma odakle da dolaze, ali i krvnički se svetiti i vojnicima neprijateljske vojske. Ipak se mora ponoviti da je blasfemija to što za djecu iz Gaze eoipso tvrdi i za što ih optužuje francuski filozof. Jadna djeca koja nažalost prisustvuju umiranju više nego životu danas, ali ipak ne znaju ni šta je smrt, a kamoli pravi život.
Zapad je sebe iznevjerio odavno. A danas svoje principe iznevjerava reklo bi se više nego ikada. Pitanje ostaje otvoreno: ko vlada kime? Zapad i SAD Izraelom, ili Izrael SADom i cijelim Zapadom?
Gore pomenuti izraelski profesor Ilan Pappe smatra da će se Amerika sve više okretati prema sebi, pogotovo ako opet na vlast dođe Trump, i da će napustiti Izrael, koji će stoga doći u tešku ekonomsku situaciju. Jedna država jedan narod, što je credo evropskih zemalja, ne odgovara Orijentu, a zbog takve politike došlo je do kraha raznih država na Bliskom Istoku; u doba kad je cvala arapska civilizacija, i za vrijeme osmanskog carstva nije bilo ovakvih problema koje danas srećema u tom dijelu svijeta, rekao je Ilan Pappe.
Ovu pjesmu sam posvetila mladim vojnicima koji se ubijaju, i opet djeci Gaze i svim nevinima koji ginu u svijetu.
Glasnogovorniku pobjedničke vojske
Ura !
Sreća nas prati drugovi!
Potamanili smo toliko djece
Ni jedno ne smije opstati
Ni jedno ne smije prohodati
A kamoli propjevati
Djeca su naš dušmanin
Najžešći !
Ura!
Spalili smo toliko žena
Tolike majke što kopilad nose
Koje će zmije snijeti
I štakore iz mrtvih trbuha,
Što su male zloduhe gajile po vrtićima
Bivšim
Lucifere u stomaku im,
U tmici ispunjenom krvlju, u sjenci naše plemenite
Raskoši
Bravo prijatelju !
Pogodio si metu !
Ali tome nije kraj !
Jer sve ih treba istrijebiti
Poput žohara što se u pijesku kote
Poput izmeta
Iz mrtve utrobe koja neće ni da
Istrune
Samo nastavite
Sve do jednoga
Sve njih
I one što za njima cmizdre
Bravo
Regruti hrabri,
Istinska je to kuraž :
Djeci se osvećivati
Djecu spaljivati
Već u začetetku !
Vojnici !
Bravo, plemeniti !
Okitiću vas
Dukatima
Iz pustinjskih trezora
Prekriću vas medaljama
Da uživate u
Sebi samima kad se u zrcalo pogledate
I sliku svoju izljubite
Od sada do vječnosti
Vremena su na našoj strani
Svevišnji je naš
A univerzum nam plješće
Nama spasiocima
Univerzuma!
Ja i vi
Plesaćemo pod zvijezdama
Krilatim
Mi koji ćemo krila dobiti
Kad ih do kraja uništimo
Te beštije u ljudskome liku
Ponovio je glasno, pun sotonskog elana
glasnogovornik probjedničke vojske
Još jednom vojniku
Vojnik drugom vojniku
Koji je uzeo pušku
I pucao u sebe
To je uradio i drugi
I treći vojnik
I mnogo njih,
Mjesto da okrenu cijev
Na onoga koji obeća u zlato ih okovati
Zlato što u pijesku cvate
Jedna žena je uzela mikrofon stala pred kameru
I rekla :
Ponosni smo na naše
Heroje!
Tad sam ugasila
Televizor i stavila na starinski gramofon
Iz doba Mira
Ariju
Vissi d’arte vissi d’amoire
I zurila u sivo nebo pitajući se
Može li i ono biti
Licemjerno i zlo
Poput ljudi
