Proteklog mjeseca, nakon kratke i teške bolesti, u Finskoj je na bolji svijet preselio Visočak Kenan Jamaković, ugledni član bosanske zajednice u ovoj skandinavskoj zemlji. Od svog dugogodišnjeg igrača, trenera i člana Uprave biranim riječima oprostili su se članovi FC Bosna Turku, te njegovi prijatelj i saigrači Damir Dado Mehmedović.
“Pišeš, brišeš, pišeš, brišeš, a jednostavno se ne mogu pronaći prave riječi, koje bi opisale tugu i bol nakon tragične vijesti koja je potresla sve članove našeg kluba. Dugogodišnji igrač, trener, član Uprave FC Bosna Kenan Jamaković preselio je na ahiret dana 21.09.2024, u 44-oj godini života. Preminuo je nakon kratke i teške bolesti. Odmah nakon što se preselio u Finsku, Kenan se priključio našem timu. Od tada je bio jedan od stubova našeg kluba. Kao igrač i trener uvijek je davao sve od sebe. Njegov maksimalan trud, strast prema fudbalu, posvećenost timu ostavili su neizbrisiv trag. Bio je pun života, žilav, nasmijan, raspoložen. Ne samo da smo dijelili svlačionicu, nego i tugu, radost, teškoće izbjegličke svakodnevnice, sve ostale životne čari i nedaće. Najviše je bilo zafrkancije. Sjećamo se kada je klipom crtao po pješčanom terenu stadion i označavao gdje će ko igrati. Našem igraču Poljaku je na čistom poljskom jeziku objašnjavao: ”Ti ne ići gore, ti ostati ovde” Još prošle sezone je bio jedan od glavnih ”krivaca” da imamo i treću ekipu u futsalu. Oformio, vodio i igrao. To je Keno. Bilo je trenutaka kada bi sa svojim sinovima igrao u istoj postavi. Često je naglašavao važnost druženja naše djece. Mi ćemo dati sve od sebe da nastavimo sa našim radom, da pružimo mogućnost našim budućim pokoljenjima da igraju u bosanskom klubu, razgovaraju na našem jeziku i međusobno se upoznaju. Ponosni smo što smo te poznavali. Nedostajat ćeš nam!
FC Bosna Turku!
Igrač koji puca će dati go. Igrač koji ne puca, neće nikad dati go. Bila je to izjava našeg legendarnog BH trenera, Brace iz FK Vrbanjuša – Sarajevo, a u nastavku teksta ću napisati zašto me ta izjava čini i sretnmi i tužnim istovremeno. One godine kad sam doselio u Finsku, sada je to već više od 12 godina, tražio sam neki klub ili termin gdje se može poigrati fudbal sa našim ljudima. Upućen sam na trening FC Bosna Turku. Nekako te godine, FC Bosna se plasirala u četvrtu finsku fudbalsku ligu. Tadašnji igrač-trener, a kasnije i član Uprave Kenan Jamaković, bio je sigurno jedan od najzaslužnijih za, ispostavit će se, najveći uspjeh ovog kolektiva u dvadesetogodišnjoj historiji. Igrali smo zajedno nekoliko godina, pa da se vratim na onaj dio Bracine izjave sa početka ovog teksta. Keno je bio iz Visokog, igrao fudbal i pratio fudbalska dešavanja u i oko Visokog. FK Vrbanjuša je igrala svoje domaće utakmice u Visokom, a ja sam igrao fudbal u Vrbanjuši dok sam živio u Sarajevu. Tako da su Vrbanjuša i Braco bili neizbježna tema za nas dvojicu. Igrali smo Keno i ja godinama zajedno u FC Bosni, fudbal i futsal, a pri skoro svakom susretu i pozdravu prije utakmice, jedan od nas bi izgovorio ovu čuvenu Bracinu rečenicu, sa početka ovog teksta. Bio je to nekako i naš službeni pozdrav. Bio je naš Keno jedan dobar insan, veliki čovjek, dobar drug i veliki bh. patriota. Pucao je Keno i svojim golovima nas mnogo puta usrećio, ali nas je svojim preranim odlaskom na kraju ipak puno rastužio. Hvala ti, legendo, na svemu!
Damir Dado Mehmedović
