Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Borba Ukrajine u oktobru 2024. godine ostaje simbol otpora protiv ruske agresije, đe se narod i vojska suočavaju sa velikoruskom politikom koja donosi smrt, uništenje i pustošenje. Ova borba ima herojske dimenzije, budući da se ukrajinska vojska i građani odupiru ne samo fizički, već i duhovno. Njihov otpor simbolizuje želju za slobodom i odbacivanje hegemonističke politike Kremlja, koja koristi nasilje, ubistva civila i ekonomske pritiske kao sredstva dominacije.
Dok ruske snage koriste balističke rakete i dronove iranske proizvodnje za uništavanje ukrajinske infrastrukture, Ukrajinci hrabro brane svaki pedalj svoje zemlje. Odesa, ključna crnomorska luka, često je meta napada, što dodatno naglašava značaj ove borbe za kontrolu nad strateškim tačkama. Ukrajinske trupe, uz podršku saveznika kao što su SAD i EU, uspijevaju da pariraju ovim napadima, oslanjajući se na zapadno naoružanje, kao što su NASAMS raketni sistemi i Abrams tenkovi iz Australije.
S druge strane, podrška Moskve od strane zemalja poput Sjeverne Koreje pokazuje međunarodnu dimenziju ovog sukoba, đe se Rusija trudi da zadrži prednost u ljudstvu i vojnoj opremi. Svi ovi elementi čine Ukrajinu ne samo poprištem lokalnog sukoba, već i simbolom otpora protiv politike moći koja ne preza od sistematskog nasilja.
Zelenski i ukrajinska politička elita jasno stavljaju do znanja da se bore za suverenitet i nezavisnost, odbijajući bilo kakve pokušaje pregovora koji bi legitimisali rusku okupaciju. Na vojnom planu, saveznička pomoć postaje od presudnog značaja, jer se Ukrajina suočava sa stalnim izazovima u pogledu logistike i obnavljanja resursa. Međutim, volja naroda i heroizam svakodnevnih ljudi ostaju najjači resursi u ovoj borbi za slobodu i pravdu. Ova borba ima dalekosežne posljedice, ne samo za region već i za cio svijet, jer postavlja pitanja o principima međunarodnog prava i suvereniteta. Iz tih razloga, Ukrajina postaje simbol borbe za slobodu i dostojanstvo u modernom svijetu, protiv tiranije i pokušaja uspostavljanja novih sfera uticaja nasiljem.
Putinov “put krvi” ne ostavlja prostora za mirna rješenja, dok njegovi pokušaji da osigura podršku drugih autoritarnih režima, poput onog u Severnoj Koreji, samo dodatno produbljuju sukob. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski i narod Ukrajine jasno pokazuju da se neće pokoriti agresoru, postajući simbol borbe protiv nasilja i nepravde. Međutim, svakodnevne patnje civila i ekonomski pritisci zbog ruske blokade morskih luka naglašavaju koliko su opasne i destruktivne ambicije Kremlja. Sukob u Ukrajini nije samo regionalna kriza; on predstavlja sukob ideja—demokratije i slobode protiv autoritarne politike moći i osvajačkih težnji. Evropa i svijet sa strepnjom posmatraju razvoj situacije, svjesni da ishod ovog sukoba može oblikovati budućnost međunarodnih odnosa i same suštine međunarodnog poretka. Svaka granata, svaki raketni napad na Ukrajinu podsjeća na cijenu otpora i hrabrost jednog naroda koji se suočava sa najtežim iskušenjima kako bi sačuvao svoj identitet i budućnost.
Ukrajina će iz ove borbe izaći onako kako je jedino moguće—kao istinski pobjednik, uprkos razarajućoj agresiji. Njihova hrabrost i istrajnost biće svjedočanstvo otpora protiv destruktivne politike Kremlja, koja je ostavila duboke ožiljke na mračnoj stranici ruske istorije. Ova agresija ostaće kao sraman primjer tiranije, opomena svijetu o opasnostima hegemonističkih ambicija i želje za dominacijom. Ukrajinci su postali simbol borbe za slobodu i ljudsko dostojanstvo, dok će Rusija, pod Putinovim režimom, nositi teret međunarodne osude i gubitka moralnog integriteta. Dok se Putinova strategija temelji na brutalnoj sili i zastrašivanju, Ukrajina se oslanja na međunarodnu podršku i nesalomljiv duh svojih građana, čime dokazuje da su pravda i humanost snažniji od tenkova i raketa. Ovaj sukob, koji se iz Ukrajine prenosi na globalnu scenu kao borba za univerzalne vrijednosti, pokazuje da narod koji brani svoje pravo na život i slobodu ne može biti poražen. Njihov otpor ostaće svijetli primjer hrabrosti za buduće generacije, dok će ruska agresija ostati kao mračni podsjetnik svijeta za cijenu ambicija bez čovječnosti.
Međunarodna zajednica, koja s pažnjom posmatra razvoj sukoba, prepoznaje Ukrajinu kao bastion demokratije nasuprot autoritarnoj prijetnji. Dok se Zapad i dalje bori da obezbijedi potrebnu vojnu i humanitarnu pomoć, podrška slobodoljubivom narodu Ukrajine postaje simbolički važna. Njihov uspjeh biće ne samo vojna pobjeda, već i moralni trijumf nad politikom koja je spremna da žrtvuje nevine živote za ostvarenje svojih hegemonističkih ciljeva. U budućnosti, kada se bude pisala istorija, Ukrajina će stajati kao narod koji se nije pokorio pred tiranijom, dok će ruski pokušaj da silom nametne svoju volju ostati obilježen kao mračna i sramna epizoda, koja je dodatno udaljila Rusiju od svijeta i ljudskih vrijednosti.
Ukrajinci su, kroz vjekove borbi i nevolja, pokazali nesalomljiv duh koji ih čini istinskim sinovima slobode. Svako ko je učio njihovu istoriju zna da je to narod koji ne prihvata pokoravanje i zavojevače. Od borbe protiv stranih osvajača, preko otpora staljinizmu i gladomoru, pa sve do odbrane nezavisnosti u savremenom dobu, Ukrajinci su uvijek birali slobodu, ma koliko cijena bila visoka. Njihova hrabrost i nepokolebljivost postali su snažan primjer za sve one koji se bore za dostojanstvo i pravo na slobodan život. U aktuelnom ratu protiv ruskog imperijalizma, njihova borba predstavlja nastavak te slavne tradicije—otpora prema nepravdi i težnje ka slobodnoj budućnosti. Ukrajinci ostaju simbol nepokolebljive vjere u slobodu, čuvajući svoj identitet i sjećanje na borbe svojih predaka. Njihova istorija je dokaz da sloboda nije privilegija, već pravo koje se brani po svaku cijenu.
