Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Tog 20. novembra 1943. godine, u Pljevljima je osnovano Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Sandžaka. Pod jednom zastavom, Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Albanci i Romi stali su rame uz rame, zavijorivši zastave borbe protiv fašizma. Nije to bila samo borba za slobodu već i za očuvanje dostojanstva različitosti, jer su te razlike bile most koji ih je povezivao a ne prepreka koja bi ih dijelila. Njihova vjera u zajedništvo bila je snažnija od svih izazova koji su dolazili iznutra i spolja. Teške godine i još teža iskušenja oblikovala su Sandžaklije – narod koji je znao da izdrži nepravdu, političke progone, stradanja i istorijska previranja. Snaga Sandžaka nije bila samo u njegovoj snazi, već i u sposobnosti da sačuva dušu kroz sve oluje, da ostane vjeran svojim korijenima i ljudima koji ga čine.
Danas, Sandžak čini najljepši spoj istorije, tradicije i kultura – on treba da bude živi dokaz snage jedinstva u različitosti. Njegova priča ispisana je hrabrošću naroda koji su kroz decenije pokazali da se zajedničkim borabama, težnjama, snovima i snagom može prevazići svaka prepreka. Sandžak je postao simbol nepokolebljivog duha i mjesta đe različite kulture, tradicije i jezici ne samo da opstaju, već se sažimaju u svom bogatstvu. Sandžak treba da nosi u sebi srž zajedništva koje nadilazi granice i razlike, pokazujući da ljudi mogu biti jači kada stoje zajedno. On nije samo istorijski, politički i geografski pojam, već ideja o tome kako se tolerancija, ljubav prema domovini i međusobno razumijevanje mogu utkati u svakodnevni život.
Mijenjale su se vojske, smjenjivali vladari, države, političari i ideologije, ali Sandžak je uvijek opstajao, ukorijenjen u svojim planinama i ljudima u svojim pazarima i putevima na razmeđi između istoka i zapada. Na tom magičnom spoju Pešterske visoravni i Prokletija, Sandžak je bio i ostao svjedok istorijskih lomova, ali i čuvar nečega što nijedna sila nije mogla pokoriti – duha njegovih naroda. Ovđe su generacije učile kako se opstaje, kako se gradi sosptveni identitet i kako se ne gubi vjera u zajedništvo čak i kada sve oko njih djeluje nesigurno. Sandžak je preživio oluje prošlosti, ali nije samo preživio – on je nastavio da raste, da njeguje svoje kulturno bogatstvo i da iz njega izvlači snagu za budućnost. Danas, Sandžak nije samo prostor koji povezuje ljude – on je priča o nepokolebljivosti, o tradiciji koja se prilagođava vremenu, ali nikada ne zaboravlja svoje korijene. Svaki kamen, svaka planina, svaki topli osmijeh njegovih ljudi odražavaju tu posebnu energiju koja plijeni i privlači. Sandžak danas ne samo da svijetli, već i pruža primjer kako se u različitostima može pronaći bogatstvo a u istrajnosti smisao.
Zato, moja draga braćo i prijatelji – Bošnjaci, Srbi, Crnogorci, Albanci, Romi i svi drugi narodi koji dijelite ovu čarobnu zemlju Sandžaka – ne zaboravite nikada da je Sandžak više od mjesta, više od imena, više od borbi, više od stradanja, više od svih nas. To je priča o hrabrosti koja se prenosila generacijama o zajedništvu koje nije pokleklo pred olujama istorije. Ovđe se, na raskršću kultura i tradicija, rodila snaga koja je svijetlila kroz najmračnije trenutke prošlosti. Sandžak nije samo sveta zemlja, on je živo svjedočanstvo da snaga jednog naroda ne počiva na njegovoj moći, već na njegovoj vjeri, istrajnosti i ljubavi prema korijenima. To je sudbina koja u svakom od nas nosi iskru neuništivosti – plamen koji nas podsjeća da smo svi dio nečeg većeg, nečeg što nas povezuje i čini jačima.
Kako je to divno rekao a i zapisao Safet Hadrović Vrbički, bošnjački pisac:
“Molitvu roba tvog
Pokornog
Usliši Milostivi!”
(Molitva Sandžaku)
U toj molitvi Sandžaka odzvanjaju svi vaši glasovi – glasovi predaka koji su vjerovali, glasovi sadašnjosti koja se bori i glasovi budućnosti koja se rađa iz vaših djela. Sandžak je više od svete zemlje, on je vaša nada, vaš ponos i vaša zajednička odgovornost. Zato draga braćo i prijatelji ne zaboravite: ,,Sandžak nije ograničen prostorom ni vremenom. On je ideja trajanja, vječnog odjeka kroz minula stoljeća, sadašnje izazove i buduće pobjede. Sandžak je svjetionik vašeg zajedništva, onaj plamen koji um, srce i dušu usmjerava ka uzvišenim idealima.” Neka vam je srećan i hairli Dan Sandžaka! Nosite ga u srcu sa ponosom i predajte ga generacijama koje dolaze kao amanet časti, ljubavi i zajedništva.
