Veliko vijeće Europskog suda za ljudska prava danas odlučuje o žalbi na presudu u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH”. Ako presuda ne bude potvrđena, a na tome rade i tome teže različiti lobiji, etničko će uništiti građansko, a država BiH će ubrzano nastaviti kliziti provaliji, iz koje nema povratka.
Hrvatska vlada dala je donaciju od 100.000 evra Evropskom sudu za ljudska prava, koji danas odlučuje po žalbi u predmetu “Slaven Kovačević protiv BiH”, za koji Hrvatska ima veliki inters. Donacija je data da se ubrza rješavanje zaostalih sudskih predmeta koji se vode kod tog suda, ali zašto baš sada? To je valjan razlog da se upitamo da li je to dobra donacija ili mito?
Donacija ili mito?
Davanje para pravosudnim organima od onih koji imaju interes za neki od predmeta koji se vodi pred Sudom, ne može se drugačije okvalifikovati nego kao korupcija, a narodski nazvati mito. Hrvatska je dala Evropskom sudu za ljudska prava 100.000 evra za rješavanje zaostalih sudskih predmeta i to u vrijeme kada se očekuje odluka Visokog sudskog vijeća u predmetu Kovačević, za koji Hrvatska ima debeli interes i već mjesecima lobira na sve strane. Ako su Sudu potrebna sredstva zašto ih ne doniraju i druge članice EU i zašto ih Hrvatska nije donirala ranije već upravo sad? Pa čak i ako je donacija zaista namijenjena ubrzanju rješavanja nekih zaostalih predmeta, zar takvo doniranje nije u nastojanju da se zaostali predmeti namjenski riješe onako kako to odgovara Hrvatskoj kao donatoru?
Niko nije imun na pare. Ko ih prima za nezarađeno zna da ostaje dužan i da se na neki način treba odužiti. Da li tako rezonuju u EU i Evropskom sudu za ljudstva prava u Strazburu? Očito ne, jer se nisu ustezali primiti donaciju od Hrvatske, niti su našli za shodno da je vrate, mada znaju pozadinu cijelog slučaja ili ga mogu naslutiti.
Ovdje se ne radi o podmićivanju činovnika na šalteru, niti pak o podmićivanju neke službe, nekog organa, već o dogovorenom podmićivanju zajednice država u koju se zaklinjemo. Jer nije Hrvatska mogla iz čista mira poslati Sudu EU 100.000 evra a da to nije prethodno dogovoreno, očigledno uz pristanak daroprimca. I ono što posebno brine što ni jedna članica EU na to nije imala nikakvu primjedbu, kao da je sve potpuno čisto i zakonito.
Odgovornost organa i službi EU
Birokratija EU ušuškana u Europskom vijeću, Komisiji i drugim organima i tijelima EU šuti, ni njoj pare nisu od viška. Šute i države članice EU. Nikom od njih ne smeta što Hrvatska vlada otvoreno podmićuje najvišu sudsku instancu EU, Europski sud za ljudska prava a možda i sudije, jer ko zna gdje će donirana sredstva završiti.
Evropska unija zna ili mora znati ko njenim organima i organizacijama daje pare ili čini druge ustupke i zašto to čini. Ne može se vjerovati da Evropska komisija i njeno rukovodstvo ne zna da je Hrvatska vlada dala 100.000 evra njenom sudu u Strazburu. Prvo je pitanje kako je Europski sud smio primiti taj novac, a drugo da li ga prima i od drugih? Šta nam to govori? Da li najviša sudska instanca EU nema dovoljno sredstava za svoj rad, pa joj treba pomoć sa strane? Ili nam govori – Da je najviša sudska instanca Europe podmitljiva? Da tako jeftino prodaje svoj ugled i ugled EU? A to što do sada nije po tom pitanju ništa preduzela ni javnost obznanila to još više zabrinjava sve nas koji uprkos svemu još imamo neku vjeru u EU i težimo joj.
Donacija Hrvatske nije izoliran slučaj
Na pokušaj Hrvatske da sa donacijom Sudu od 100.000 evra utiče na Evropski sud za ljudska prava u predmetu “Slaven Kovačević” ne može se gledati izolirano već u kontekstu svega onog što prati nastavak tog procesa nakon izricanja prvostepene presude u korist tužitelja prije godinu dana. A u tom kontekstu prati ga aktivno lobiranje Hrvatske ne samo u BiH, Hrvatskoj, EU već i šire. Prati ga tendenciozno pristrasno navijanje Visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta za interese Hrvata i Hrvatske, sa pokušajem da putem pismene predstavke a onda i ličnim učešćem pred Sudom u ulozi svjedoka obori presudu izrečenu u prvostepenom postupku. Prate ga, prate ga sve glasnije najave Dragana Čovića obnovom Herceg Bosne, koje se ne može ostvariti ako prvostepena presuda u predmetu Kovačević ostane na snazi. Podrška nastojanjima Čovića i Hrvatske posredno dolazi i od Monike Mijić, v.d. agentice Vijeća ministara BiH pred sudom u Strazburu, koja, kakve li ironije, zastupa državu, a nastupa protiv interesa države.
Slučaj Kovačević trese BIH i EU
Slučaj “Slaven Kovačević” je već dugo prerastao okvire BiH. Iako predstavlja samo produžetak procesa Sejdić- Finci i drugih koji državu BiH još drže u beznađu, digao je na noge ne samo sve u BiH, već mnoge u Hrvatskoj, pa čak i EU.
Slučaj Kovačević je još jednom uvjerljivo pokazao da se u BiH svim sredstvima (samo ne još oružanim) nastavlja produbljivati sukob etničkog (koje se popelo na grbaču države i građana) i građanskog, kojeg nastoje rastočiti i podrediti interesima vladajućih struktura Hrvatske i Srbije, koje daju punu podršku nastojanjima Dodika da otcijepi Rs i težnji Čovića da obnovi Herceg Bosnu.
Podsjećamo da se slučaj “Slven Kovačević” odnosi na biračka prava građana BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici tzv. “konstitutivnih naroda” ili etničkih grupa pri glasanju na izborima, čime su njihova biračka prava osporena.
Europski sud za ljudska prava presudio je 29.8.2023. da je Slaven Kovačević diskrimisan i da su prekršena njenova izborna prava. Žalbu na tu presudu upućenu u ime BiH ispred Vijeća ministara BiH sudu su predale v.d. agentice Monika Mijić i Jelena Cvijetić, koje nisu imale to pravo, jer im je mandat istekao prije nekoliko godina. O žalbi na presudu odlučivaće Veliko vijeće Europskog suda sastavljeno od 5 sudija.
Schmidtova podrška lobistima
U slučaju Slaven Kovačević protiv BiH Visoki predstavnik Schmidt je odmah po izricanju presude od strane Evropskog suda da ljudska prava u korist Kovačevića kritikovao odluku Evropskog suda navodeći da bi presuda mogla destabilizirati stanje u BiH, čak se naturalo mišljenje da je presuda protiv vrijednosti koje promovišu EU i SAD.
Schmidt nam je prvo pokušao podvaliti izjavom da je dobio poziv Suda za saslušanje u predmetu Kovačević, pa je Sudu poslao pismo i najavio da će svjedočiti, a kada je reagovala javnost i protestanti stali pred zgradu OHR i zatražili njegovu smjenu, odustao od svjedočenja. A zašto bi i išao kad je napisao što želi i očekuje od Suda, u korist Hrvatske? Tim povodom oglasio se ured OHR da opravda razloge odustajanja, u koje niko razuman nije povjerovao.
Kombinatorika Visokog predstavnika Schmidta sa Hrvatskom i njegove najave Evropskom sudu za ljudska prava da će svjedočiti u slučaju Kovačević a po tom odustajanje pod pritiskom javnosti još jednom iskopromitovalo ulogu visokog predstavnika, ali i izazvao negodovanje i bijes najvećeg broja građana BiH.
Lobiranje Hrvatske
Očiglednio da lobiranje Hrvatske da slučaj Kovčević riješi korist HDZ BiH i Dragana Čovića, i u interesu Hrvatske, nije do kraja bilo pouzdano, jer se ne može sa sigurnošću predvidjeti krajni ishod u predmetu Slaven Kovačević, pa se odlučilo malo podmazati. Na pare niko nije imun.
A svi znamo šta je mito i čemu služi. Čak i onda kad ga zovu drugim imenom. Prema tumačenju Transparency International mito je nuđenje, obećavanje, davanje, primanje ili traženje prednosti kao podstrek za radnju koja je nezakonita, neetična ili zloupotrebljiva povjerenja. Poticaj može biti u obliku darova, pozajmica, naknade, nagrade ili druge prednosti. Zar onda nije mito i donacija sa tendencijom koja ima istu ili sličnu pozadinu?
Od donacija do mita i korupcije
Donacije su dobrovoljna davanja humanitarnog, socijalnog i općekorisnog karaktera. Zakonom o donacijama i humanitarnoj pomoći dozvoljeno je da državni organi i druge organizacije koje ne ostvaruju dobit mogu od pojedinaca i kompanija primati donacije, ukoliko ne utiču na zakonitost i nepristrasnost u radu i odlučivanju tih organa. Ali od ciljanih donacija do mita i korupcije nije daleko.
Davanje donacija sudovima i državnim organima od onih koji imaju određene zahtijeve po predmetima koje ti organi rješavaju nije ništa drugo nego mito, korupcija.
Europski sud za ljudska prava u Strazburu ima osiguirana sredstva za svoj rad i svaki poklon Sudu od strane zainteresirane za aktivan slučaj koji je pred sudom je sa sumljivom namjerom i neprihvatljiv.
Zahtjev Kruga 99 za reviziju
Poziv za hitnu reviziju donacije, koju je vlada Hrvatske dala Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu, uputio je ovih dana Krug 99, jer Hrvatska ima svoje interese u predmetu “Slaven Kovačević”, koji se rješava pred Velikim vijećem suda. Hrvatska ovom donacijom navodno podstiče Sud da brže završava zaostale predmete. Primanjem ove donacije Sud dovodi u pitanje svoj kredibilitet, ali i kredibilitet EU. Ova situacija po mišljenju Kruga 99 zahtjeva rigoroznu kontrolu, jer aplicira na praksu “plati za igru”. Na osnovu toga može se zaključiti da svako lice ili ustanova, ako želi da se njen predmet pred sudom brže riješi (da ne kažemo u njihovu korist) može ili treba da “podmaže”. Hrvatska je podmazala, jer Sud je zadržao pare, pa ostaje da vidimo rezultat. Time što nije vratio novac Sud je sebe doveo u vrlo delikatnu situaciju. Kako god da odluči u predmetu Kovačević, izazvaće tešku polemiku, ali i trajne posljedice.
Krig 99 je pozvao Europsko vijeće i Komisiju EU da djeluju, mada su oni trebali djelovati mnogo ranije, da sačuvaju ugled, tradiciju, integritet i transparentnost svog pravosuđa. Krug 99 poslao je pismo svim relavantnim organizacijama u kojem izražava zabrinutost zbog otvorenog uticaja Hrvatske na rješavanje žalbe u predmetu “Slaven Kovačević”.
U očekivanju presude Velikog sudskog vijeća
U slučaju potvrde prvobitne presude u predmetu Slaven Kovačević u BiH se uz pomoć i posredovanje MZ-e etnički princip mora postepeno zamjeniti građanskim.
Ako se potvrdi prvobitna presuda Suda pred stranke na vlasti se ponovo aktuelizira provođenje ne samo presude u predmetu Kovačević već svih pet presuda (Sejdić- Finci, Pilav, Zotnić, Pudarić…), počev od presude u predmetu Sejdić-Finci, koja čeka na provođenje već skoro 15 godina. U tom slučaju mora doći do promjene ustavnog uređenja BiH po kojem bi BiH bila jedna izborna jedinica, a svaki njen građanin imao bi aktivno i pasivno biračko pravo na cijelom području države, koje sad nema.
Na Velikom vijeću Evropskog suda za ljudska prava je velika odgovornost. Ali ako persude na osnovu činjenica i po zakonu i pravdi, njihov ugled i ugled EU će dobiti na vrijednosti i imati šireg odraza.
Ukoliko prvobitna presuda ne bude potvrđena, već ukinuta i zamijenjena, država BiH će početi ubrzano da puca po šavovima i tone u anarhiju, sa teškim nesagledivim posljedicama ne samo za BiH već i samu EU. Ostaje nam da vjerujemo u pravdu i pravosuđe Evropske unije, u koju se zaklinjemo i kojoj težimo.
Burlington, 19.11.2024 Zijad Bećirević
