Piše: Božidar PROROČIĆ, književnik i publicista
Poznato je da nema ljepše profesije od doktora. Kada u plemenitoj misiji spašavanja života ljudi pobijediš sjenku smrti, ali i kada svoj poziv doživiš kao istinsko otkrovenje, tada dotičeš samu suštinu ljudskog postojanja. Još je veliki pisac Fjodor Dostojevski rekao: “Kada je bogatstvo izgubljeno, ništa nije izgubljeno, kada je zdravlje izgubljeno, skoro sve je izgubljeno.” Ova misao śedoči o univerzalnoj vrijednosti zdravlja i važnosti profesije koja je usmjerena na njegovo čuvanje.
Neke priče ostanu kao trajno śedočanstvo vremena, prostora, profesije, ali i ljudskih ośećanja. Takve priče ne samo da podśećaju na prošla vremena, već i śedoče o ljudskoj upornosti, snazi i želji da se učini nešto više za zajednicu. Među tim prčama izdvajaju se one o porodicama koje su, uprkos teškim životnim uslovima, uspjele podići generacije obrazovanih, poštenih i čestitih ljudi. Jedna od takvih porodica je porodica Halilović iz Rožaja. Rožaje, grad čija istorija i tradicija odišu duhom snage, upornosti i plemenitosti uvijek me podśeti na ljude zbog kojih se vrijedi priśetiti važnosti pisanja i śedočenja o nečem dobrom. Grad smješten podno Hajle, često izložen surovim vremenskim uslovima, ali istovremeno bogat toplinom međuljudskih odnosa, kroz svoju istoriju iznjedrio je brojne porodice koje su dale značajan doprinos društvu. Među njima je i porodica oca Asima i majke Amire Halilović, koja je svijetu podarila desetoro đece: Fadil, Rasim, Ruždija, Mirsad, Amer, Nafija, Nadija, Hadija, Mujesira i Ajša.
Odrastati u porodici sa desetoro đece nikada nije bilo lako. Tu se nije dijelilo samo jelo i krov nad glavom, već i snovi, brige, želje, radosti i žalosti. U takvim okolnostima, đe se znalo šta znači dijeliti zadnju koru hljeba, rađale su se intelektualne iskre mudrosti. Svako dijete nosilo je u sebi nešto posebno, nešto što ga je činilo jedinstvenim. Neki su krenuli stazama medicine, drugi su birali sopstveni put, ali je zajednička vrijednost uvijek bila rad, upornost i čojstvo.
Fadil, rahmetli, bio je specijalista medicine rada, čovjek koji je svojom stručnošću i posvećenošću pomagao drugima. Rasim je doktor stomatologije, profesionalac koji je kroz svoj rad vraćao osmijeh na lica ljudi. Ruždija, Mirsad, koji je radio kao carinik, i dr. Amer Halilović svjedoče o raznolikosti profesija kojima su se članovi porodice Halilović bavili. Tu su i sestre Nafija, Nadija, Hadija, Mujesira i Ajša, svaka sa svojim životnim putevima, ali svi povezani nevidljivom niti međusobne ljubavi, solidarnosti i podrške. Rožaje je grad posebnog duha, grad u kojem često se rađaju ljudi-insani koji svojim radom i trudom iznova dokazuju da su prepreke samo izazovi koje treba savladati. Specifičnost Rožaja ogleda se u jedinstvenom spoju prirode, kulture i ljudskih vrijednosti. Grad čiji stanovnici žive sa planinom, sa prirodom i sa teškoćama koje ih čine jakim a ne slabima. Takvo okruženje oblikovalo je i porodicu Halilović, koja je postala simbol humanosti, obrazovanja i ljubavi prema čovjeku-insanu. Ova moja lična arabeska o porodici Halilović je arabeska o tome kako se iz skromnosti rađa veličina, kako se iz borbe rađa snaga i kako iz ljubavi prema porodici rađa ljubav prema čovječanstvu.
Profesija doktora je samo jedan od aspekata te priče, jer biti doktor ne znači samo imati znanje iz medicine, već i znati boriti se kroz život (koji je često surov) i pomagati onima kojima je pomoć potrebna. To je u suštini, priča o čovjeku koji se nikada ne predaje, čovjeku koji razumije da se najveća pobjeda ne odnosi na druge, već na nas same.
A porodica Halilović je dala ne jednog već tri doktora i to: Amera, pulmologa, Fadila, doktora i specijalistu medicine rada, i Rasima, doktora specijalistu stomatologije. Da li je surovost života, odrastanje i iskre mudrosti na tim nemirnim planinama Rožaja bila podsjetnik na ljudsku snagu i vječitu borbu između života i smrti, možemo samo da pogađamo. Pisac Gerald Jampolski je zapisao: “Zdravlje je unutrašnji mir.” Vjerovatno je to i vodilo tri brata Halilovića da se kroz različite spektre medicine posvete ovoj plemenitoj profesiji. O Ameru ćemo posebno pisati, ali o Fadilu i Rasimu već se može reći mnogo toga. Fadil pokojni-rahmetli, bio je specijalista medicine rada, čovjek koji je svojom stručnošću i posvećenošću pomagao drugima. Njegov doprinos ogledao se u stalnoj brizi za zdravlje zaposlenih, prevenciji profesionalnih bolesti i pružanju medicinske podrške onima kojima je bila najpotrebnija. Svojim radom postao je prepoznatljiv po stručnosti i etici, ostavljajući trag u svojoj zajednici. Rasim, doktor stomatologije, profesionalac koji je kroz svoj rad vraćao osmijeh na lica ljudi. Njegov rad je simbol preciznosti i strpljenja, jer je stomatologija profesija koja zahtijeva mirnu ruku, oštro oko i neiscrpnu strpljivost. Svojim pacijentima nije pružao samo utjehu, već i osmijeh ispunjen sigurnošću i povjerenjem.
Ova porodica nije samo primjer brojne porodice, već i primjer zajednice u malom. Njihov doprinos društvu ne ogleda se samo u profesionalnim uspjesima, već i u vrijednostima koje su satkane kroz međusobno poštovanje, ljubav i zajedničstvo. Zajednički odrastanjem u porodici Halilović naučili su šta znači čast, trud i odgovornost. Svaka od tih osobina postala je njihov neotuđivi dio a ta unutrašnja snaga i danas se ośeti u njihovom djelovanju.
Ovog velikana snažne ljekarske etike i profesionalizma upoznao sam kada sam se pripremao za promociju a bio sam jedan od promotera Bibliografije “Bošnjačke novine” (2006-2015). Ta priprema bila je prilika da se ośete dublji slojevi ljudskosti i humanosti a jedan od najupečatljivih trenutaka bila je prilika da upoznam dr. Amera Halilovića. Njegova prisustvo odisalo je smirenom odlučnošću, dostojanstvom i nenametljivom mudrošću. Na promociji, kada vidite da zaiskri suza u oku od ljudske empatije i patnje, vidite i snagu čovjeka a ja sam je vidio u dr. Ameru Haliloviću. To nije bila suza slabosti, već odraz svijesti o ljudskoj krhkosti i veličini čovjeka koji ośeća tuđu bol kao svoju ali i koji se prisjeća svih onih koji su svoje intelektulane niti utkali u Rožaje i Crnu Goru. U tom trenutku shvatio sam šta znači biti doktor u najdubljem smislu te riječi. Ima u njegovom pogledu nešto što je širilo povjerenje, sigurnost i svjesnost da je čovjek na pravom mjestu. To je snaga čovjeka koji čuva tuđe živote, snaga koja ne odustaje pred teškoćama, već ih pretvara u podsticaj za dalji rad. Snaga koja se ne mjeri samo mentalnom i profesionalnom snagom, već sposobnošću da u najtežim trenucima ostaneš miran, doneseš pravu odluku i pružiš nadu. Možeš biti doktor, ali je mnogo teže biti čovjek. Obje vrline krase Halilovića — njegov skroman osmijeh pun topline i ruka pružena ka prijateljima. Njegov osmijeh pun ljubaznosti je simbol iskrene dobrote koja osvaja svaku osobu koja ga sreće. Ta ruka pružena prijateljima nikada nije bila prazna. U njoj je bilo mjesta za riječ podrške, utjehu, savjet ili pomoć u najtežim trenucima.
KARIJERA DR AMERA HALILOVIĆA
Amer Halilović, rođen 31. jula 1958. godine u Rožajama, predstavlja simbol ne samo ljekarske stručnosti, već i ljudske topline i posvećenosti. Kao otac petoro djece – tri ćerke i dva sina – i čovjek duboko ukorijenjen u vrijednostima porodice, Halilović je kroz svoj život i rad pokazao najveću snagu Hipokratove zakletve. Njegov put od skromnih početaka u Rožajama do uglednog stručnjaka za plućne bolesti i TBC śedoči o snazi intelekta, profesionalizma i posvećenosti. Osnovno i srednje obrazovanje završio je u rodnom gradu, nakon čega je stekao diplomu na Medicinskom fakultetu u Prištini 1983. godine. Njegova želja za daljim usavršavanjem vodila ga je na specijalističke studije iz oblasti plućnih bolesti i tuberkuloze, koje je završio u Sarajevu 1990. godine, postavši jedan od vodećih stručnjaka na tom polju. Njegova karijera započela je 1983. godine u Domu zdravlja Rožaje, đe je radio u opštoj praksi, nesebično pružajući pomoć svim pacijentima koji su mu se obratili. Njegov rad na ovom mjestu bio je obojen iskrenom empatijom i stručnošću, što dodatno ističe njegovu posvećenost medicini. Od 1990. do 2009. godine, dr. Halilović je obavljao dužnost načelnika Centra za plućne bolesti i TBC u Rožajama, đe je bio stub zdravstvene zaštite i borbe protiv tuberkuloze. Njegovi tihi ali skromni koraci dali su mu zamaha da istraje u dva mandata bio je potpredśednik Pneumoftiziološke sekcije Crne Gore, čime je dao značajan doprinos razvoju pulmologije u Crnoj Gori. Od 2005. godine bio je član Nacionalne komisije za prevenciju i liječenje tuberkuloze, aktivno doprinoseći strateškim inicijativama za borbu protiv ove bolesti.
Dr. Amer Halilović pored toga što je ljekar je i humanista, lider i snažni borac sa vizijom. Njegova skromnost, profesionalnost i nepokolebljiva želja da pomogne ostaje primjer kako spoj stručnosti i ljudskosti može oblikovati ne samo profesiju, već i dobar dio društva.
Porodica je najveće bogatstvo koje čovjek može imati,a upravo je dr. Amer Halilović svoj život posvetio ne samo profesiji, već i svojoj porodici. Uz suprugu Muratku, s kojom je izgradio dom pun ljubavi i međusobnog poštovanja, dr. Halilović je podigao petoro đece: Fatimu, Almedinu, Zijada, Amila i Seminu. Njegova porodica nije samo svjedok njegove predanosti, već i ogledalo vrijednosti u kojem i danas živi. Fatima, najstarija šćerka, obogatila je porodicu sa četiri sina: Imranom, Zejdom, Hamadom i Muhamedom, svaki od njih simbol nastavka porodične topline i snage. Almedina, takođe šćerka, podarila je porodici sina Hasana i kćerku Merjem. Zijad, kao uzoran sin, ponosan je otac šćerke Nur, koja unosi svjetlost i ljubav u njihovu porodičnu priču. Porodica Halilović je primjer ljubavi i zajedništva, oni pokazuju da se kroz generacije prenose vrijednosti rada, poštenja i čovječnosti.
BORBA U POLITIČKIM I INSTITUCIONALNIM OKVIRIMA DR HALILOVIĆA
Devedesete godine donijele su mnoge nedaće Bošnjacima — napade na njihov identitet, jezik, kulturu i vjeru, progoni, ratovi i stradanja su bili svakodnevni. Dr. Amer Halilović, svjestan opasnosti koje su prijetile njegovom narodu, nije mogao ići linijom manjeg otpora. Umjesto toga, odlučno je zakoračio u političku borbu, pokazujući da je čovjekov glas moćno oružje u borbi za pravdu. Kao da su ga vodile riječi Sigmunda Frojda: “Veličina vašeg identiteta određuje se veličinom problema koji je u stanju da vas izbaci iz takta.” Dr. Halilović je bio jedan od osnivača Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine. U četiri mandata, od 1992. do 2006. godine, bio je odbornik u Skupštini opštine Rožaje, đe se neumorno borio da se glas Bošnjaka čuje i da se zaštite prava svih potlačenih i obespravljenih. Njegova politička angažovanost nije se zaustavila samo u Rožajama još manje u lokalnom kontekstu. Kao potpredśednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća u tadašnjoj Srbiji i Crnoj Gori (2003–2006), predano je zastupao interese Bošnjaka, vodeći teške i često surove borbe za pravdu i istinu. Godine 2004. bio je inicijator otvaranja Kancelarije Bošnjačkog nacionalnog vijeća u Rožajama, čime je stvorio snažan temelj za budući rad na zaštiti identiteta i prava Bošnjaka. Njegova svjesnost o važnosti obrazovanja i kulture dovela ga je do osnivanja prvog Centra za bošnjačke studije u Crnoj Gori iste godine, đe je spojio intelektualni rad sa dubokom ljudskom empatijom. Znajući da snaga pisane riječi može probuditi narode, 2006. godine pokrenuo je “Bošnjačke novine”, koje su postale simbol otpora asimilaciji i zaboravu. Njihova misija bila je da okupe Bošnjake iz Zapadnog Balkana i dijaspore, podsjećajući ih na zajedničku istoriju, kulturu i vrijednosti. Te iste godine, svjestan potrebe za političkim jedinstvom, bio je jedan od osnivača Bošnjačke stranke, prepoznajući u njoj instrument borbe za prava i integritet Bošnjaka. Kao poslanik Bošnjačke stranke u Skupštini Crne Gore (2006–2012), bio je aktivan u Administrativnom odboru, kao i u odborima za ljudska i manjinska prava, takođe rad, zdravstvo i socijalnu politiku. Njegov doprinos političkoj sceni je obilježen neumornim radom, nepokolebljivim stavovima i vizijom budućnosti u kojoj su pravda i jednakost temelj društva. Dr. Halilović pored političke karijere je i lider koji je žrtvovao najbolje godine svog života za čast, dostojanstvo i ime Bošnjaka. Njegov glas ne predstavlja samo glas političara — bio je to krik, vapaj i opomena, koji će ostati zapamćen kao simbol borbe za istinu.
Dr Halilović u sebi ima snažnu viziju. Znao je da je borba za Bošnjake složena i teška, puna neizvjesnih puteva na kojima mora istrajati. Svaka njegova odluka bila je promišljena a svaki korak vođen željom da očuva dostojanstvo, kulturu i identitet svoga naroda. Njegova vizija nije bila samo politička, već i duboko moralna. Vjerovao je da se prava snaga naroda krije u jedinstvu, obrazovanju i kulturi. U toj borbi nije bio samo lider, već i žestok borac. Svjedočio je važnosti zajedništva i ukazivao na to da samo obrazovan i osviješćen narod može graditi bolju budućnost. Halilović je znao da borba za prava Bošnjaka zahtijeva hrabrost, ali i istrajnost. Njegove riječi su ispunjene optimizmom, čak i u trenucima najvećih izazova, jer je vjerovao da svaki trud, koliko god se činio malenim, daje doprinos bošnjačkom cilju. Halilović je razumio da borba za identitet nije samo politička, već i kulturna misija, pa je svoju energiju ulagao u očuvanje jezika, običaja i tradicije. Njegova odlučnost i posvećenost ostavljaju trajno naslijeđe koje nadilazi vrijeme pa i sam aktuelni trenutak u kome njegov angažman ima snagu.
HUMANOST, PRIZNANJA I DALJI DRUŠTVENI ANGAŽMAN
Dr Halilović, svjestan da je Rožaje grad poznat po mnogim humanim akcijama i borbi za ljudsko dostojanstvo, kao da je crpio inspiraciju iz riječi Žorž Sanda: “Čuvaj dobro u sebi to blago – dobrotu. Znaj kako da je daš bez oklijevanja, kako da je izgubiš bez kajanja, i kako da je dobiješ bez zlobe.” Te riječi postale su zlatna nit vodilja u njegovom životu, čineći ga osnivačem Dobrovoljnog društva “Merhamet” u Crnoj Gori 2012. godine, đe je obavljao funkciju izvršnog direktora. Njegova humanost se nije zaustavila na jednom polju. Od 2016. do 2019. godine bio je izvršni direktor NVO “Zeleni Mjesec”, đe je kroz ekološke i društvene inicijative dodatno afirmisao vrijednosti solidarnosti i održivosti. Plemenitost i humanost postale su njegova misija, što su prepoznale mnoge institucije. Povodom deset godina rada Bošnjačkog nacionalnog vijeća, odlikovan je Zahvalnicom za doprinos, a slično priznanje dobio je i od BNV-a u Srbiji i Crnoj Gori. Omiljen, prihvaćen i prepoznatljiv po gospodskom stilu, Halilović je ispisao najljepše stranice svoje dosadašnje karijere i društvenog angažmana. Njegov doprinos prepoznali su i predś Crne Gore, Milo Đukanović i Filip Vujanović, čiji je bio savjetnik za pitanja socijalne i zdravstvene zaštite. Ostajući častan i dosljedan svojim idealima, Halilović nikada nije odstupio od svojih uvjerenja, čineći ga jednim od najvažnijih humanista koje je Rožaje ali i Crna Gora dala.
Dr. Amer Halilović ne predstavlja samo snagu ljekarske profesije; on je svetionik ljudskosti u svijetu đe intelektualne i moralne gromade su tako rijetke a on svaki dan pokazuje i dokazuje suštinu posvećenosti drugima. Njegova profesionalni angažman u Podgorici je stalna oaza savjeta, topline i nenametljivog prijateljstva. On je humanista čija dobrota je duboka, gotovo filozofska kao i posvećenost svakom čovjeku kojeg sretne. Nije samo dobar dijagnostičar već i razumije i dušu, zna kako pružiti podršku i razumijevanje kad je to najpotrebnije. Dr. Halilović ima rijetku sposobnost da svakog pacijenta, bez obzira na okolnosti, vidi kao individualnost, kao svijet za sebe. Njegova sposobnost da pruži savjet, koji nije samo ljekarski, već i životni, pokazuje širinu njegovog duha, izuzetnu empatiju i duboku mudrost koju nosi. U njegovom društvu ne postoji obazrivost, postoje samo iskrenost i srdačnost, koji probljeskuju iz svakog njegovog djela i gesta. On je čovjek koji nije samo doktor, već prijatelj a za prijateljstvo sa njim ne postoji cijena – to je neprocjenjiva privilegija. Dr Amer Halilović je ličnost koja ostaje vjerna onim vrijednostima koje istinski čine život dragocjenim. Prijateljstvo sa njim ti daje više nego što ti možeš da ponudiš, učeći te svakodnevno onim životnim izazovima koje ne dolaze iz knjiga, već iz života iz ljubavi prema drugima i prema svojoj profesiji.
