Pola vijeka rada je zaista vrijedan jubilej za kolegu novinara, fotografa, publicistu, književnika, slikara i humanistu Alija Kadrića. Iz vaše biografije teško je izdvojiti šta je najznačajnije pa hajde pokušajte našim čitaocima prezentirati ono najvažnije?
– Zaista je teško izdvojiti šta je to najznačajnije. U svim sferama – segmentima života dao sam dio sebe na poseban način. Ali, ipak, izdvojio bih humanost. Moja duša i moje srce ispunjeni su srećom i zadovoljstvom kada mogu nekome pomoći. Pa, makar i uputiti lijepu riječ. Toga danas najviše nedostaje. Ubi nas ovo beznađe, pohlepa, materijalizam i brzi tempo života. Davno je rekao Karl Marx: ”Otuđenje čovjeka od čovjeka, otuđenje čovjeka od porodice, otuđenje čovjeka od zajednice – društva… Zar to nije danas vidljivo…”
Otkud Alija Kadrić u Švedskoj?
– U svom drugom periodu, posebni sadržaji moga rada od 1992. jedna su čudna životna priča. Godina 1992., rat u BiH. Ja sam u to vrijeme bio fotograf i novinar za Posavinu – BiH. Početkom strašnog i krvoločnog rata koji je početkom devedesetih zahvatio moju zemlju, među stotinama hiljada izbjeglica nalazim se i Ja. Konačno stanište mi biva Švedska koja je izuzetno toplo primila naše ljude i pokazala prema njima svu dobrotu demokratije koju nudi Zapad. Iako Ja nisam imao namjeru da idem iz svoje zemlje jer sam neposredno prije odlaska radio na poslovima ratnog novinara koji je izvještavao i snimao dijelove napadnutih gradova i stradanja koja su se u njima dešavala, sa namjerom da to pokažem svijetu, sudbina je odlučila drugačije. Pošto mi je nestalo fotografskog materijala a mogao se nabaviti jedino u Hrvatskoj, odlazim u Zagreb ali se tada dešava totalni napad na moju zemlju, granice se zatvaraju i Ja ne mogu nazad. Tada počinju moja putešestvija, od Makedonije, Turske, ponovo Makedonije. Poslije putešestvija nastavljam za Skandinaviju, Švedsku, Norvešku i Dansku. U svim ovim zemljama Ja sam razgovarao s našim ljudima, fotografisao, prikupljao materijal za svoje knjige i za arhivu.
Konačno sam se skrasio u Švedskoj. Tada zapravo i započinje moj rad u punoj jačini i sa jasnim opredjeljenjem i stavovima pomoći svojoj zemlji i svom narodu. Iz tog perioda izašao sam kao sam nekoliko decenija stariji a misli su mi počele ispisivati riječi koje svojom snagom i jačinom nisu dale da se olako prepuste zaboravu. Tada započinje moj pravi i najplodniji opus u književnom stvaralaštvu.
Skrasio sam se u Švedskoj, u Geteborgu. Sav moj angažman ogleda se na osnivanju i sređivanju glasila „Glas BiH“ (Stockholm 1993), “Bošnjačka misao” i “BH Riječ“. Glasila kojima u kojima sam objavljivao priloge u interesu odbrane Bosne od agresora. Pored toga, pokrećem glasila: “Alčak” , “Alčakov mislilac“, te “Busness” , “Kultur & Media“, koji i danas uređujem, nakon pune 33 godine boravka u Švedskoj. Poseban angažman sam dobio na Televiziji Tv Bosna u Geteborgu (2000), to je prva televizija na stranom jezikom (bosanskom jeziku). Ujedno sam izabran za predsjednika Internacionalnog udruženja “Kultur & Media“, koje je 2025. godine obilježio tri (3) decenije postojanja.
Život posvećen, poeziji i novelistici i književnoj literaturi uopšte
Autor sam knjiga iz literature, među kojima treba spomenuti knjige poezije: “Čovjek – pjesma“, ” Žena bez lica“, “Na kraju duge“, “Tišina počinje da govori“, “Samoća kuca na vrata“, “Ubija me ovo beznađe“, „Najljepše pjesme Alije Kadrića“ i druge spise i stihozbirke. Publikovao sam knjige eseja: “Bošnjaci, otrijeznite se” i „Odabrani eseji Alije Kadrića“. Veoma je važno spomenuti, knjigu dijaloga; razgovora, intervjua: “Zrnca mog života“, te knjigu o genocidu nad Bošnjacima “Neuništivost bošnjačke duše“, zatim valja spomenuti ilustrativnu knjigu: “Priče i dogodovštine Nasrudin-hodže“, te “Moji prvi šahovski potezi“, “Razmišljanja, pouke, razmišljanja, citati, poruke života“ I, II i III – knjiga, „Citati sa dodatnim porukama“, „Kako vratiti pamćenje“, knjige vjerskog karaktera: „Uputstva za namaz“, „Najljepši hadisi“, „Pet islamskih šartova“, „Pravedne halife“. Tu su i knjige o zanimljivim ljudima: „Životna priča efendije Sakiba Begana“ i „Ragip Sijarić – Homer sandžački“. Ovo je putokaz za mlade u tuđini, daleko od domovine.
Saradnja sa drugim renomiranim autorima
Alija Kadrić je koautor knjige “500. godina od Ajvatovice“, zajedno sa piscem Huseinom Čepalom – “Puče stijena i poteče voda“, “Mala monografija – Prusac Ajvatovica“. Pisac Suad Krajinović objavio je knjigu stvaralačkog portreta Alije Kadrića s naslovom “Poezija istine i ljubavi” i knjiga Ragipa Sijarića: „Moj ahbab – Alija Kadrić“
Pored toga, pjesme i priče Alije Kadrića prisutne su u više od deset antologija koje su objavljene u Bosni i Hercegovini i emigraciji. Ovaj elitni stvaralac je ušao u krug 19 istaknutih pisaca Bosne i Hercegovine, koja je naslovljena “RASPOLUĆENE DUŠE“.
Stvaralaštvo svih žanrova Alije Kadrića prevedeno je na više jezika
Prevodi književnog stvaralaštva Alije Kadrića objavljeni su na više svjetskih jezika, prije svega na švedskom, engleskom, makedonskom, ruskom, turskom, albanskom i drugim jezicima u regionu. Ima dvije knjige poezije prevedene na švedski jezik: “Mitt Liv ich min ponesi” , “Kvinna utan ansikte” .
Ova MEĐUNARODNA afirmacija bila je presudna da ime Alije Kadrića primljeno u Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, te u Savez švedskih pisaca, Udruženje bošnjačkih pisaca u zemljama Skandinavije, član je i udruženja makedonskih pjesnika ”Denicija” u Švedskoj. O stvaraocu Aliji Kadriću napisano je u knjizi KO JE KO U BiH i Enciklopediji Sandžaka.
Alija Kadrić ima razvijenu saradnju sa Društvom pisaca u SANDŽAKU, a onda i Maticom Bošnjaka. Uredio je veliki broj knjiga u regionu, među kojima i STVARALAŠTVO RAGIPA SIJARIĆA (Malme) i više od 70 knjiga i za druge autore sa Balkana.
Saradnja sa radiostanicama u Švedskoj i Bosni i Hercegovini
Uredio sam 555 emisija o Bosni i Hercegovini, na svom radioprogramu „Zmaj od Bosne“ u Geteborgu.
Pored toga, Alija Kadrić se vrlo uspješno ogledao u oblasti likovne umjetnosti. Naslikao je više ciklusa po raznim motivima iz bosanske tradicije, koje je uspješno predstavio u četiri kataloške publikacije. Izdao četiri knjige: Moje slike i Ja – grafika, ulje i akvarel, Slike sjećanja – grafika, treća knjiga, Umijeće ekspresivnosti linije i kontrastima crnoga i bijeloga svijeta i četvrta knjiga Svjetlost u mojim očima je boja kista…, ulje i akril…
U svojoj bogatoj karijeri imao je preko 20 samostalnih i kolektivnih izložbi. To su jedinstvene slike sjećanja.
O njegovom radu i stvaralaštvu snimljena su i dva dokumentarna filma: „The Journalist“, autori Uzeir Bukvić i Midhat Ajanović i film „Čovjek velikog srca“ autori: kamera i scenariji: Senad i Džeaila Honić i Alija Kadrić, montaža: Hamza Kadrić i Hamza Adžemović.
Nadaleko je poznat ne samo književni i umjetnički opus, nego je Alija Kadrić javnosti poznat i sa svojih pet (5) decenija stvaralaštva i po jedinstvenom humanom radu. Napravio je više humanih akcija za pomoć žiteljima Bosne i Hercegovine… I danas je aktivan i pomaže djeci, školama i raznim udruženjima kome je potrebna pomoć.
S obzirom da si radio i stvarao u onom predratnom jugoslovenskom sistemu i u modernom švedskom društvu kakva je razlika?
– Velika je razlika. Prije nije bilo društvenih mreža, mobilnog telefona i drugih pomagala za određeni posao. Naprimjer; prije sam sam kucao tekstove, svoje pjesme na pisaćoj mašini. I koliko se gubilo vremena. Ili, razgovor telefonom se morao obavljati preko centrala u preduzećima ili od kuće sa privatnog telefon. Život je tada bio jedna normala, bez stresa i previše sekiracije. Porodica je bila zdravija, čistija i iskrenija. Imao si svoj posao. Išao si na godišnji odmor. Imao si veći broj prijatelja. Ima i jedna prednost u jugoslovenskom sistemu, a to je što sam Ja (i kolege) bio zaštićen od udruženja novinara ili sindikata, tako i u drugim poslovima. Bili smo priznati i cijenjeni dok je danas to sve isparčano. Ključno je da nema sistema i pogrešni ljudi su na odgovarajućim mjestima. To se treba mijenjati. Novi i kvalitetni sistem, bolje uređenje bh. društva!
Otkud ljubav prema svemu tome i čiju su podršku imao svih ovih godina?
– To je dar od Boga. I najviše sam vjerovao u Boga. Ljudi su me razočarali, pogotovo moji najbliži, pa i prijatelji. Najviše me povrijedilo kada sam trebao da se radujem, npr. objavim knjigu ili dobijem neko priznanje, nigdje familije, nigdje tzv. prijatelja. Ljudi ne vole knjigu, novine, ne vole da čitaju. Sve su društvene mreže zeznule. Pokvario se narod. Danas se sve gleda kroz interes.., ali život se nastavlja dalje.
Da li nekim posebnim programom planiraš obilježiti ovu godišnjicu?
– Ako Bog da ponudit ću svoj program učešća za obilježavanje jubileja – 50 godina mog stvaralaštva za biblioteke širom BiH, za nekoliko televizija i radiostanica. Također, poslat ću jedan lijep tekst o mom stvaralaštvu za mnoge časopise i novine širom svijeta. Naravno, pripremio sam i knjigu o svom stvaralaštvu, kroz prizmu mojih kolega, prijatelja i saradnika.
Iako je vrijeme za svođenje računa, do kada misliš “gurati”, i ima li nešto što još nisi uradio a želio si svih ovih godina?
– Dokle god me zdravlje služi i dalje ću se angažovati oko pomoći školama, boljem obrazovanju, kulturi, porodicama kojima je potrebna pomoć. Radit ću na pisanju knjiga. U planu imam još najmanje 20 knjiga. Do sada sam pripremio oko desetak knjiga, samo trebam napisati recenzije i slati štampanje. Znači, želja mi je da iza mene ostanu dobra djela i lijepa riječ, i da me se ljudi sjećaju po mojim dobrim djelima.
Poruka za kraj, prije svega, mladim stvaraocima u domovini i dijaspori?
– Morate se mijenjati, ali prvo sami sebe. Omladino, više vremena posvetite sebi, svojoj porodici i prijateljima. Kako biste skrenuli misli od društvenih mreža, bavite se hobijima koje volite i koji će vam ispuniti vrijeme na mnogo kvalitetniji način. Crtajte, plešite, počnite planinariti ili samo čitajte omiljene knjige. Upišite kurseve slikanja, fotografisanja ili engleskog jezika. Vozite bicikl. Postoji uistinu mnogo načina za kvalitetno provođenje vremena, a vi pronađite onaj koji vam se najviše sviđa i koji će vas usrećiti i ispunjavati. Družite se, razgovarajte, volite se. A za mlade u dijaspori, da se trude da ostanu to što jesu, da ne zaborave porijeklo svoje familije, da zastupaju vrijednosti svoje kulture i u život unose visoke vrijednosti.
Razgovarao: Namik Alimajstorović / BHDINFODESK
