Iako je prošlo 35 godina od kolektivne rudarske nesreće u Rudniku lignita Dobrnja Jug u Mramoru kada je život izgubilo 180 rudara , ostala je u duši ljudi vječna tuga i bol. Svaki kamen na putu uz drveće plače i dan danas sa tugom do tog mjesta u Jami nastradalih na današnji dan 26.avgusta 1990 godine.U Jami Dobrnja –Mramor kod Tuzle dogodila se najveća u historiji BiH, na dan 26 avgusta iza ponoći snažna eksplozija odnijela je živote 180 rudara najmlađe smjene sa prosjekom 27 godina. Istraga je pokazala da je uzrok tragedije bila ekspolzija ugljene prašine koja se nekoliko puta palila, kako su dokazali najbolji stručnjaci eksperti za rudarstvo sa širih prostora.Četa za spasavanje je tih dana pretraživala poginule na svim radilištima i djelovima jame kako bi što brže pronašli unesreće rudare i obavilo njihovo sahranjivanje. Članovi četa za spasavanje su uputili pozive i i rudnicima u Velenje, Trbovlje, Rašu , Rembas , Ibarskim rudnicima uglja u BiH da pripreme dovoljan broj ekipa za spasavanje i da ih upute u Kreku.
U ovoj nesreći preživio je samo jedan rudar , Smajl Imamović , tada teško povrijeđen, dok su ostali stradali zbog nedostatka kisika i udisanjem otrovnih gasova.Jedini preživjeli Smajl Imamović ne može zaboraviti svoje komorate treće smjene , njih 180 koji su stradali u ovoj stravičnoj nesreći.Iza poginulih rudara ostalo je 365 djece o kojima se brinuo Fond „26 avgust“.
Tuzlu i okolinu je tih dana pogodila tragedija koja traje i dan danas uz sjećanje na ovaj najtužniji događaj.Svake godine u Rudnicima Kreke organizuju se komemoracije uz prisustvo porodice, rudara i predstavnika vlasti Jame Dobrnja Jug u kojoj se dogodila nesreća i od tada jama je zatvorena.
Ove prve godine sahrani poginulih uz Rudnicima Kreke organizovana je Komemoracija uz prisustvo porodica rudara, predstavnika vlasti , Jame Dobrnja jug u kojoj se dogodila nesreća , a oproštajni govor je održao Miloš Kupres , predsjednik Radničkog savjeta opraštajući se od poginulih u ime svih radnika Kreke.U svom govoru je istakao:- Dogodilo nam se ono najteže i najgore, najtragičnije.Otrgnut nam je dio mladosti, snage, otišli su u zamahu punog stvaralaštva.Napuklo je veliko zajedničko rudarsko srce.Zato ovu tešku tragediju doživljavamo kao veliku i bolnu nepravdu.Bez vas i sa saznanjem o razmjerama ove teške tragedije, sa bolom i tugom koja nam je ostala, biće mukotrpno sve započeti ponovo .
Dragi naši drugovi, dragi komorati znamo da vaš odlazak najteže pogađa vaše roditelje, vašu djecu, vaše najbliže.Svima će im nedostajati ljubav , a djeci i roditeljima briga, ali u ovoj tragediji nismo ostali sami,jer se ljudska i rudarska solodarnost ispoljava u pomoći brojnih rudarskih i drugih kolektiva, organizacija i udruženja pojedinac- naglasio je tada Miloš Kupres na oproštaju od poginulih rudara.
Tako i ovog obilježavanja nakon 35 godina od pogibije rudara na godišnjici su prisustvovale porodice poginulih, delegacije Rudnika Kreka, Elektroprivrede Bih, kao i resornog federalnog ministarstva i drugih položili su cvijeće i vijence na spomen obilježja u krugu rudnika, te odali počast i prisjećajući se poginulih rudara sa velikom tugom u duši.
Duška REBIĆ
