Oduvijek sam veliki zagovornik ideje da jedan od glavnih prioriteta našeg iseljeništva mora biti njegovanje i očuvanje maternjeg jezika. Jezik nije samo sredstvo komunikacije – on je čuvar kulture, historije i našeg kolektivnog pamćenja. Bez jezika, gubimo dio sebe i vezu s domovinom.
Ja i moj brat već godinama podržavamo rad bosanskih škola u Melburnu i Sidneju, ali i širom svijeta gdje god naši ljudi imaju inicijativu da otvore ovakve centre. Nedavno sam u Beču imao priliku posjetiti školu bosanskog jezika „Mostovi“, koja edukuje djecu uzrasta od 4 do 12 godina.
Posebna zahvalnost ide Eldinu Bajriću na pozivu i gostoprimstvu te na objašnjenju kako škola funkcioniše. Moram priznati da sam bio oduševljen: prostor na vrhunskoj lokaciji, moderno i praktično dizajniran za učenje, sa bogatom bibliotekom literature iz domovine. Poseban dojam na mene ostavila je “Bosanska soba”, uređena tradicionalnim namještajem, sećijama, džezvama i drugim predmetima koji vraćaju osjećaj autentičnog bosanskog ambijenta.
Zato, roditelji u dijaspori, ako imate djecu u ovom uzrastu – upisujte ih u škole jezika!
Nije bitno da li će to biti bosanski, hrvatski ili srpski – bitno je da dijete ima temeljan kontakt s maternjim jezikom, jer on čuva naš identitet i povezuje generacije s domovinom.
Naša djeca će sutra, kroz taj jezik, bolje razumjeti ko su i odakle potiču.