Jedna sasvim (ne)obična dijasporna o radosti prijateljstva započetog na davnom otvaranju Međunarodnogprivrednog sajma PROMO u Tuzli – ušlo u priču, novine, literaturu, na filmsku traku…
Piše Sead Hambiralović
“…Sa Davorom Milićem sam nastavio prepisku. Naravno, trebaće vremena da se uđe u tamošnje planove. Nije mu jasno to oko moga ”usvojenog unuka”.
– Kako tvoj unuk, a stariji dvije godine?
– Pa tako: kada je ugledao moje prve bijele, veli da će me zvati “deda”. Odgovorim isprve: A ti ćeš biti moj usvojeni zagrebački unuk! (Ne dade se još dugo naše prijateljevanje. Prije dvije godine ode moj dobri Šabe…)
– Hehe, tek sada mi je jasno…”
(Mladić koji trči gore – dole u knjizi Panonika, priče sa slanih jezera, 2022., S.H.)
U Zvorniku je bio najmlađi direktor, forsirao ga tadašnji gradonačelnik Ljubinko Mićić. U Hrvatskoj prvih godina trnovit početak, izbjeglička klasika kako je bilo teško povratiti nekadašnje pozicije. Uvršten u tamošnji Leksikon drvnih tehnologa, onda haber da je među 100 najboljih hrvatskih inženjera. Pilana Udbina je posebna priča gdje je u zenitu karijere direktorovao. S ponosom poslao ”dedi” fotos kako Josipoviću, nekadašnjem predsjedniku susjedne zemlje pokazuje pogone.
Nije to bilo šuplje prijateljstvo. I on je bio ponosan na dedu kada bih stigao iz Skandinavije, pa zajedno sa šefom proizvodnje Seučekom (kasnije gradonačelnikom) obiđemo pogone i usput uradi se nešto dobrih fotosa sa radnicima. Nekadašnji direktor zvorničke Šperploče i ovdje je plivao izvrsno. Nezamjenjiv, pa i ne čudi vijest da je mjesec nakon što je preselio pilana stala..!
BROJNE ANEGDOTE: Na jednoj strani pronicljiva inženjerska inteligencija i šarm, na drugoj umjetničko – novinarsaki nerv – tandem snova. Plus svoji, odrasli pored Drine. I sto puta prepričavano kako se prve godine studija u Sarajevu prijavio za besplatni kurs plivanja i time riješi problem kupanjapošto je skromna studentska sobica bila bez kupatila.
Ubrzo ispade peh – profesor plivanja je negdje nakratko izašao a moj ti Šabe skoči prelom, pa raspliva drinski tamo- amo. Kad je profesor banuo nastao je muk. U sekundi je sve bilo riješeno i ostade bez sedmičnog kupanja…
Već oko moga norveškoj ribarskog štapa, trampljenog na otoku Stord za pet primjeraka tek izašle monografije Sopp for fred, 1.dio (Gljiva Mira), dvije su anegdote. Kad je šleperom u Zvornik dovežena sva mirovno- umjetnička zaostavština, naravno i sa pomenutim štapom. Šabe je imao zgodan apartman na Viru kod Zadra. I dobije na revers, a Mirzet Mustafić sve udesio sa pravne strane. Sa posebnom klauzulom ako štogod upeca. A pošto nije bio od tog posla, nešto sam smislio. Fotos sa ribom je ispao za vau, mada je neko posumnjao da nije kupljena zaleđena u Konzumu i natakarena na udicu…
NE DADE SE..: A tek onaj zgodni video na Zadarskom mostu. Plus još nekoliko kračih. Haj montiraće se za spominjani nesuđeni serijal Šala i zbilja kokuznih vremena. Pretekoše godine i ovi i oni razlozi. Slično i sa onim povisokim zidom u dvorištu kuće u Jastrebarskom. Skoro deceniju studirao oko mogućnosti ugode oku i sa vizuelne strane dobije više lufta, pozitivnog ozračja pored nevelikog voćnjaka. Tamam kada sam (i) sa tehničke strane nadošao, na prijateljevom licu zbog nalaza potiho presahnu vedrina i volja…
Ubrzo ode dobri Šabe. Majka mu ostavila za naredno ljeto spakovani poklon sa ceduljicom napisanom njenim lijepim rukopisom. U Tuzli dao rođaku Ibri pa kada krene u Zagreb preda djeci. Nedugo ode i Majka. Ada i Ammar prodadoše apartman. Mogu zamisliti tugu hairlije Ammara kada je posljednji put došao u naselje Kozjak, par stotina metara poviše mora. Sve od namještaja i ostalog poklonio – nije se sjetio štapa, koji sam planirao za Muzejsku postavku Bijeli Golub. Razumjeti.., šta je – tu je, ostade makar fotos i teglica božanstvenog čaja sa Vira ubranog za vrijeme našeg zadnjeg susreta. Danas mrvicu skuhati i popiti…
A sedam ”taša” još su u vitrini u dnevnoj sa najdražim uspomenama. Pisano kako se onomad ne dade odlazak u Zagreb, potom u Ljubljanu kod Ismara. Sada sam utvrdo planirao na proljeće posjetiti Šabetovo počivalište i postaviti ”cvijet” sa Drine. A ostade još nešto spram srca i duše – samo njegovo i moje! Bio sam upolovio, počinje na Ilici,ali već pet godina ni takao da dovršim! Ne idu, ne idu promocije i ostalo bez usvojenog zagrebačkog unuka…
Preuzimanje dijela ili kompletnog teksta dozvoljeno je uz odobrenje autora / Službeni glasnik BiH broj 63/10 ZAKON O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA.
_____________________________________________
Kolumne i objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju Gljiva Mira – DaBudeBolje; Reference osnivača projekta OVDJE . Prenose portali: Bolja Tuzla, Regional i povremeno BHDINFODESK i ŠEHER BANJALUKA u Švedskoj; Fb stranice: BIH DIJASPORA INFODESK i Gljiva Mira; info.gljivamira@gmail.com & dabudebolje@gmail.com Tel:060 3389166
