Međunarodna zajednica i UN kao krovni dio MZ-e dužni su narodu BiH i državi mnogo više od Deklaracije ili Rezolucije o Srebreničkom genocidu
Rezolucija o Srebrenici dolazi kasno, ne govori dovoljno rječito ni glasno, počinioce genocida pokazuje i krije, ali istinu o 8 hiljada bijelih nišana ne može niko da sakrije…U zaštićenoj zoni Srebrenice u julu 1995. Mladićeve ubice nedužnih 8.372 Bošnjaka ubiše…
U očekivanju Rezolucije o genocidu u Srebrenici
Rasprava o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici počeće na zatvorenoj sjednici Generalne skupštine UN 17. aprila, a konačna odluka treba biti donesena 2.maja 2024.g. Rezolucijom će biti predviđeno da se 11. juli svake godine obilježava u svijetu kao Međunarodni dan sjećanja na genocid počinjen jula 1995. u Srebrenici. Razlog za donošenje ove Rezolucije je u tome što se počinioci genocida ni nakon 30 godina nisu suočili za počinjenim, već djeluju suprotno – negiraju počinjeni genocid, a izvršioce zločina genocida promovišu u narodne heroje i nagrađuju.
Bosna i Hercegovina čeka 30 godina da Vijeće sigurnosti UN izda saopštenje o karakteru rata koji se u BiH vodio 90-tih, imenuje i osudi agresore, prizna vlastite greške i propuste, podrži pravo na repraraciju ratne štete državi i građanima BiH. Nažalost, to se nije dogodilo, iako je pun pravni osnov u presudama međunarodnih sudova, koji su utvrdili da je izvršen genocid i da je postojao UZP. Zato je po mišljenju mnogih najavljena Rezolucija o genocidu u Srebrenici još jedno bošnjačko prazno nadanje, jer i ako bude usvojena Rezolucija neće biti obavezujuća.
Mnogi već nadugo i naširoko raspravljaju o Rezoluciji o Srebrenici koja će se razmatrati 17. aprila, iako konačan tekst još nije predstavljen. Agresori na BiH, izvršioci i sljedbenici Srebreničkog genocida ipak brinu, jer znaju da je Rs nastala na genocidu, da je instaliranjem Rs na pola teritorija BiH agresor i počinilac genocida umjesto kažnjen nagrađen, a uz to su dovoljno razumni da shvate da svijet pravednika ne može dozvoliti da u 21. stoljeću u srcu Evrope egzistira država stvorena na genocidu i da kao takva bude ohrabrenje i potsticaj za nove agresore. Dok god postoji Rs po Dejtonskom modelu biće izvor nesporazuma, podjela i sukoba, sjeme mržnje, prijetnja miru i baza za nove zločine i pljačkaše. Agresori na BiH i dalje će zadržati dominaciju nad okupiranim teritorijem države BiH, nad kojim od nastanka Dejtonske BiH neprikosnoveno dominiraju.
Sa negiranjem genocida se nastavlja
Agresori na BiH iz 90-tih, transformisani u SNSD-a i HDZ-u, umjesto da se suoče sa istinom priznaju zlo koje je počinjeno u BiH, zatraže oprost, podrže multietnički građanski koncept državnog ustrojstva, nastavljaju kampanju da izjednače krivice, prikriju počinjeno zlo, oslabe državu, učine je neodrživom, podijele je i pripoje Srbiji i Hrvatskoj…Dodik i drugi nekažnjeno nastavljaju negiranjem genocida, iako je negiranje kažnjivo po Krivičnom zakonu BiH, koji je donio raniji Visoki predstavnik.
Dodik i Čović uz pasivan odnos EU i aktivnu podršku iz Srbije i Hrvatske nastavljaju putem secesije. I dok Čović asistira Dodiku i djeluje iz sjene, Dodik produbljuje krizu i nastavlja prijetiti otcjepljenjem Rs, ovaj put ako se na Generalnoj skupštini UN-a usvoji Rezolucija o Srebrenici. U tome ima punu podršku Vučića i Srbije.
U težni da se spriječi donošenje Rezolucije o Srebrenici predsjednik Srbije Aleksandar Vućić zajedno sa Dodikom podigao je na noge Srbiju i Rs i alarmirao političke prijatelje iz okruženja. U tom cilju posjetio je Orbana u Mađarskoj, Macrona u Francuskoj,…obilazi i lobira kod članica Generalne skupštine UN-a da glasaju protiv.
Ne smije se zaboraviti da je 90-tih godina prošlog vijeka agresija na BiH planirana i izvedena sa genocidnom namjerom, na koju je prije počinjenog genocida ukazao izvršilac genocida general Vojske RS Ratko Mladić, koji je zbog toga i osuđen na doživotni zatvor. Iako je genocid pripremila Srbija, po presudi Europskog suda za ljudska prava u Haagu genocid su počinili policija i vojska Rs, koju je predvodio Ratko Mladić. Počinio je ono što se od njega kao glavokomandujućeg tražilo; izvršio genocid nad Bošnjacima.
MZ-a nije zaštitila žrtve genocida
Međunarodna zajednica i oni koji je čine ni nakon 30 godina od počinjenih stravičnih zločina i genocida nad Bošnjacima BiH nije stala iza žrtava niti učinila što je bila dužna da se agresori sankcionišu a izvršioci zločina kazne. Dok najveći broj izvršilaca zločina slobodno šeta gradovina Rs ili se krije u Srbiji, sve već broj branilaca završava u zatvoru.
U proteklih 30 godina Srbija ne samo da nije ništa učinila na priznanju i pomirenju već neprestano podstiče separatizam, miješa se u unutarnje stvari države BiH i podriva državni sistem.
Strategija za procesiranje ratnih zločina je usvajana, revidirana, prenošena sa jednih sudskih instanci na druge, a više hiljada predmeta od kojih na stotine najvažnijih protiv čovječnosti i dalje leže u policama i neće nikad biti okončani.
Sudnice su i dalje prazne…Svjedoci zločina izumru, sve ih je manje ili su negdje u svijetu…a počinioci zločina slobodno šetaju Rs i Srbijom…Čim se čuje da je pokrenut neki proces, a oni to prvi znaju, optuženi nestaju u Srbiji…gdje imaju punu zaštitu.
Po uhodanoj praksi, pod uticajem vlasti Srbije i Rs, pripremaju se lažne optužnice protiv Bošnjaka, lažiraju se sudski procesi, procesiraju i zatvaraju oni koji su BiH branili i odbranili, a nagrađuju počinioci zločina i zločina genocida. Prijeti se svakom ko se usudi ukazati na počinjene zločine i zločince, od kojih su mnogi i danas na ključnim pozicijama vlasti.
Uprkos stalnim nastojanjima Srbije dijelom i Hrvatske da uvjere MZ-u da zajednički život u BiH nije moguć, Bošnjaci i dalje nastoje obnoviti građanski koncept države u kojem će svi biti svoji na svome. Neshvatljivo je da tri naroda sa ostalim u BiH ne mogu živjeti zajedno, a desetine pa i stotine naroda i narodnosti u svim zemljama Evrope, stotinama godina žive u miru i zajedno. U SAD su svi Amerikanci, u Njemačkoj Njemci, u Francuskoj Francuzi, a u nas umjesto Bosanci ili Bosanci i Hercegovci svode se na isključivo na Srbin, Hrvat, Bošnjak…
Rezolucija o genocidu u Srebrenici
Prema onom što se do sada zna Rezolucijom o Srebrenici osuđuje se svako negiranje počinjenog genocida, a 11. juli proglašava se Svjetskim danom sjećanja, koji će se obilježavati u cijelom svijetu. U Rezoluciji ne navodi ko je počinio genocid, iako je to krajnje licemjerno, jer postoje pravne sudski utvrđene činjenice da su to učinili Vojska i policija Rs. Srbija nije oglašena krivom za genocid, ali je odgovorna što ga nije spriječila.
U Rezoluciji o genocidu u Srebrenici neće se ukazati ni na pravo na reparaciju ratne štete državi BiH i njenim građanima, što znači da će oštećeni moći tražiti obeštećenje samo individualno sudskim putem u građanskim parnicama, koje finansijski i na svaki drugi način iscrpljuju i traju u nedogled.
I dok se u UN-a priprema donošenje Rezolucije o genocidu u Srebrenici, Dodik najavljuje proteste u Banja Luci i razmatranje Izvještaja komisije Vlade RS o događajima u Srebrenici 1995.g. sa kojim se ponovo pokušava negirati ono što svi vide kao more bijelih nišana širom Bosne i Hercegovine.
Ne treba zaboraviti da je još nepriznati genocid nad Bošnjacima BiH počeo u Prijedoru s proljeća 1992, tokom 92-95. nastavljen širom BiH, a finalni dio obavljen jula 1995. u Srebrenici, zaštićenoj zoni UN-a, u sadejstvu sa pripadnicima holanskog bataljona, pred očima UN-a i cijelog svijeta.
Ako za počinjeni genocid nisu odgovorni narodi, a u tome se skoro svi slažu, onda su odgovorni režimi, a ne samo pojedinačni izvršioci zločina. A režim u Srbiji nije oglašen krivim, osim zbog toga što nije spriječio genocid.
Rezolucija o Srebrenici je minimum
Ono najmanje što su po okončanju ratnih sukoba u BiH Ujedinjeni narodi (UN) bili dužne učiniti je donijeti dokument, rezoluciju ili neki drugi pravni akt kojim će se reći da je to bila agresija a ne građanski rat, imenovati i osuditi agresore, procjeniti štetu pričinjenu građanima i državi, pozvati na odgovornost odgovorne, te izraziti žaljenje i priznati svoju odgovornost za greške i propuste. Da se to uradilo ranije, kada je bilo vrijeme, Bosna i Hercegovina ne bi bila potencijalno ratno žarište, kako je mnogi sada vide.
Uzaludna su očekivanja bošnjačkih građana i države da će dobiti satisfakciju i biti obeštećeni. Agresori su sve spremniji i odlučniji da ponove ono što ni nakon 30 godina nije osuđeno i sankcionisano, a MZ-a je podijeljena i licemjerna. UN su još uvijek nespremne i nemoćne da na pravi način odgovore na svoje obaveze i sve veće izazove.
I nije ovo prvi genocid nad Bošnjacima. Do sada ih je nad Bošnjacima BiH, Sandžaka, Crne Gore…počinjeno preko deset, ali se o njima ne govori. Ovaj srebrenički je samo jedan u nizu, koji nije bilo moguće sakriti kao one ranije. A nije ni trebalo, jer su žrtve bili muslimani.
Jedan od vodećih lidera EU mađarski premijer Orban javno ističe da je problem Evrope 2 mil. bh muslimana i aktivno pomaže Srbiji i Rs da okončaju problem sa muslimanima, a njegova zemlja će uskoro da predsjedava sa EU.
I šta u takvoj klimi očekivati od MZ-e, njene EU, a šta od prijateljskih SAD-a koje su do guše zauzeti sa Izraelom?…
Nije ovo prvi pokušaj za donošenje Rezolucije
Nije ovo prvi pokušaj da se donese Rezolucija o genocidu u Srebrenici. Značajan prilog i uticaj za pokretanje porocesa donošenja ove Rezolucije ima Institut za istraživanje genocida Kanada i njegov lider prof. Emir Ramić. Donošenje Rezoluciju o genocidu u Srebrenici tražilo je Nacionalno vijeće Sandžaka, a 2015. g. Rezoluciju je Vijeću sigurnosti UN predložila V. Britanija, ali je zaustavljena vetom Rusije. Ovaj put, 9 godina kasnije pokreću je Njemačka i Ruanda, a sponzorira preko 15 drugih država. Sama najava izazvala je organizovan otpor Rusije, Srbije, Rs, koji lobiraju kod članica UN-a da glasaju protiv. Rusija ima dvostruki motiv, jer pomaže Srbima i preventira ono što bi se i njoj moglo i trebalo dogoditi zbog genocida koji čini u Ukrajini.
Rezolucija o Srebrenici nakon 30 godina je utjeha za žrtve genocida, ali i jeftin način skidanja krivice sa EU, SAD i Zapada za ono što su srpskom i hrvatskom agresoru omogućili tokom agresije i kroz Dejtonski mirovni sporazum.
Sa Rezolucijom o genocidu u Srebrenici 11. juli biće proglašen Danom sjećanja na genocid, koji će se obilježavati u cijelom svijetu. Za sve greške koje su UN počinile u BiH tokom agresije ovo je najmanje što su bile dužne učiniti.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici je i podrška miru i suživotu naroda BiH. UN sada imaju priliku da se kroz Rezoluciju o genocidu u Srebrenici barem dijelom iskupe za greške i propuste koje su počinili prema Bosni i Hercegovini i Bošnjacima od uvođenja embarga na oružje, preko nepriznatih genocida počinjenih u Prijedoru i širom BiH do sudski priznatog genocida u Srebrenici.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici nije iskorak, ali je važan, iako zakašnjeli korak, u težnji da se da satisfakcija žrtvi, a zaustavi negiranje genocida i nagrađivanje njegovih počinilaca ordenjem i visokim položajima u vlasti.
Burlington, Zijad Bećirević
