Bosanskohercegovačka redateljica Vesna Marich živi i radi u Londonu, a u gotovo svaki svoj projekt uključuje kolege iz BiH. Iako bh. filmsku umjetnost ne prati redovno i detaljno, gledala je sve bitnije filmove i kaže da su na nivou dobrog evropskog filma.
U Nepalu je prošlog mjeseca imala svjetsku premijeru kratkog dokumentarca “The Unbearable Whiteness of Being” (“Nepodnošljiva bjelina postojanja”) i za taj film dobila Nagradu “Music Therapy Film Award”. Radi se o filmu koji je urađen na engleskom jeziku, a sniman je u BiH (u Pazariću).
Za film je koristila bosansku tradicionalnu folk muziku, pjesmu “Negdje u daljini”, koju je svojevremeno pjevala Nada Mamula, te Gluvo glamočko kolo.
– Interesantno je da nikad nisam voljela našu narodnu muziku (osim rijetkog izuzetka), a sad je propagiram tamo daleko. Ustvari, gluho kolo me je uvijek intrigiralo, volim zvuk, cilik đerdana, topot nogu, uzvike i to što nema ni pjevanja ni muzike. Mislila sam kako i za što da iskoristim tu muziku i eto sad sam to uradila u ovom filmu – priča za Fenu ona.
Precizira da je taj film ušao i u konkurenciju festivala “Together”, koji će u decembru biti održan u Londonu. Nada se jednako dobrom uspjehu kakav je imala filmom “Hanin ples” (Hannah’s Dance).
A njen film “Hanin ples” iz 2014. godine obilazi svjetske festivale, za njega je osvojila nekoliko nagrada. Ušao je u konkurenciju na mnogim festivalima od kojih izdvaja, za nju najznačajniji Festival Ujedinjenih nacija UN Enable Film Festival održan 2014. u zgradi Ujedinjenih nacija u Njujorku.
Glavni lik u filmu “Hanin ples” je Hannah James, koja iako boluje od cerebralne paralize i koristi kolica za invalidne osobe vodi aktivan život, a pokreću je energija, ambicija i kreativnost.
Hannah ima posao. Ona trenira terapeute i pomagače koji rade s ljudima s poteškoćama u razvoju. Film pokazuje energiju njenih šarolikih slika i skulptura, ona je umjetnica koja voli plesati.
Kako ona kaže: “Ja stvarno, stvarno volim da plešem”. Hannah sebi uvijek postavlja ciljeve. U tom filmu cilj je da kreira i izvede inkluzivni ples kao članica plesne grupe sastavljene od volontera organizacije “Joy of Sound” iz Londona koji promiču socijalnu uključenost kroz glazbu i kreativne umjetnosti. Nude radionice i opremu kojima se omogućava svima (bez obzira na zdravstveno i fizičko stanje te spretnost) sudjelovanje u stvaranju glazbe i drugih umjetničkih aktivnosti. Hannah u tom filmu sama govori tekst, uz pomoć kompjutera.
Redateljica Marich kaže da je “Hanin ples” priča o izuzetnoj mladoj ženi Hannah James čija je dinamičnost, životni polet i ljubav prema plesu inspirirala da uradi taj film.
– Željela sam pokazati da je Hanah uvijek u poslu, uvijek u umjetnosti, uvijek u akciji i da je sretna, a to uglavnom nisu karakteristike koje obilježavaju osobe s invaliditetom. Radili smo više od dvije godine na tom filmu. I Hanah je uvijek bila uključena u donošenje odluka, kao i u kreativnom procesu – navodi redateljica Marich.
Kaže da filmsku umjetnost u BiH ne prati redovno, ne u detalje. Ipak naglašava da je gledala sve bitnije filmove za koje kaže da su definitivno na nivou dobrog evropskog filma koje uvijek voli gledati da bi se odmorila od američkih blockbustera.
– Od autora novije generacije izdvojila bih Ivana Ramadana. Njegove roditelje sam poznavala prije rata u BiH, a sinu svaka čast za animirane filmove. Vidi se da je potpuno u tome, da živi sa svojim filmovima i za svoje filmove. Živi i diše – navodi ona.
Naglasila je da su njene bosanske kolege i prijatelji uključeni u gotovo svaki njen projekt. Sa snimateljima Lefkom Mojsovskim, Mustafom Mustafićem i Igorom Cikovićem radila je film “Boris sa I” za BHT1, koji je prikazan u konkurenciji na Sarajevo Film Festivalu 2011. godine. S Mišom Marićem uradila je film “Djevojka iz našeg kraja, Selma Adžem” za Face TV.
– Pripremam novi dokumentarac za bh. televiziju, snimanje bi trebalo biti u Sarajevu iduće godine na proljeće. Naravno da su moje bosanske kolege uključene u to. Neću sigurno dovoditi engleskog snimatelja, koji bi uostalom tražili 500 funti po danu – naglasila je.
Priprema i koncert u Londonu za sarajevsku djecu s invaliditetom, u suradnji s bh. organizacijom iz Londona. Još su, kaže, na nivou dogovora a pravi rad tek predstoji.
– Koncert bi trebao biti održan krajem februara. Ustvari, dio je priče novog dokumentarca koji sam spomenula. Mada je, i bez dokumentarca, koncert priča za sebe. Sudjelovat će, osim iz BiH, engleski i irski umjetnici. Toliko znam zasad – kazala je.
Upitana za emocije što ih ima prema BiH redateljica Marich kaže da je u ovoj državi živjela od treće godine do trideset pete, imala ispunjen život koji je morala napustiti.
– Tu su i sad ljudi koje sam voljela i volim. Engleska tzv. prijateljstva nisu ni blizu onoga što imam s ljudima u Sarajevu. London je veliki grad i komunikacija s prijateljima (u četiri oka) zahtijeva putovanja, prilično naporno. U Sarajevu stigneš za nekoliko minuta do pola sata, prekrasno nešto. Ipak, živiš za danas i za svoje ljude, svoje velike i male ljubavi i svoje strasti, hobije i zanimanja. U Londonu ili u BiH, svejedno, svi smo strpani u jedno malo globalno selo – poručila je.
Redateljica Vesna Marich završila je studij komparativna književnost s teatrologijom, a od 1979. radila je na TV Sarajevo kao asistentica režije, potom kao redateljica.
Režirala je dokumentarce od kojih je najveće pohvale dobila serija “Ljudi od mramora” kao i “Vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje”. Pisala je i scenarije i režirala dječije i obrazovne programe, a posljednjih godina rada na TV Sarajevo režirala je popularni magazin program “Nedjeljom zajedno”. Za vrijeme studija i kasnije pisala je filmske kritike i članke o temi filma, tv i videoindustrije.
Za radioprogram radila je seriju “Djeca cvijeća”, a za pozorište putujuću novogodišnju predstavu “Gospodin Gdjemijebrada”. Za Muzej Sarajeva, zajedno s kostimografkinjom Amelom Vilić, Marich je kreirala multimedijalnu modnu reviju “Jednog dana pokloniću ti kamen”. Početkom rata u BiH Vesna Marich odselila je
FENA/BHDINFODESK
