Prije tri godine, tačnije 1. novembra 2014.godine objavio sam tekst pod naslovom “POČELA NOVA AGRESIJA NA BiH?” Mislim da je ovaj tekst aktuelniji danas nego prije tri godine. To ćete se uvjeriti kada ga pročitate. Time ćete potvrditi ili demantovati vlastite spoznaje, ali se i uvjeriti da se agresija na BiH nastavlja uz aktivnu ulogu vlasti Rs potsticanih i pomaganih Srbijom i HDZ BiH potsticane i pomagane Hrvatskom, u sadejstvu sa nekima iz Evropske unije. Da je to tačno pokazala je i sinošnja debata o “Rezoluciji o napretku BiH” na putu ka EU.
Ples na žici, koji je prije godinu dana započeo Milorad Dodik, a ove godine nastavio i Dragan Čović trese ne samo BiH i region Balkana, već počinje udarati i u granice EU. Na to su ukazali i neki od evropskih parlamentaraca, govoreći o važnost održavanja mira u BiH.
Iako i jednom i dugom neki iz EU drže fige, njihov fijasko je, bez obzira na sve, sve izvjesniji. Ni jedan od njih neće postati “pukovnik”…
Srpski i hrvatski secesionisti, ohrabreni pasivnim odnosom MZ i EU, krenuli su združeno u ofanzivu u težnji da genocidnu Rs osamostale i pripoje Srbiji a za BH Hrvate formiraju zaseban treći entitet modeliran kao “Hercerg-Bosna”. Kako to do sada nisu uspjeli drugim sredstvima, preko sponzora u EU pokrenuli su projekat “federalizacije”, koja nije ništa drugo osim put u nove etničke podjele. Evropski parlament je 14.februara o.g. razmatrao prijedlog “Rezolucije o napretku u BiH” koji je 31. januara ove godine izglasao Vanjsko politički odbor Evropskog parlamenta, sa kojim se od BiH uz reformu izbornog zakona traže promjene koje bi po evropskim principima “federalizma i decentralzacije” trebale omogućiti jednaku zastupljenost konstitutivnih naroda i građana. U toku rasptrave većina zastupnika je podržala put BiH ka EU i založila se za reformu sudstva, administrativnog aparata i ekonomske i socijalne reforme. Više njih lobiralo je za separatistički model federalizacije BiH, zasnovan na decentralizaciji, koja nesumljivo podrazumjeva stvaranje trećeg entiteta. Pri tome se pokušala poturiti teza da Hrvati u BiH nisu ravnopravni i da su konstitutivni samo na papiru. Mogao se steći utisak da većina evropskih parlamentaraca ne zna tačno šta je to federalizacija zagovana po modelu hrvatskih separatista.
Evropski parlament će sutra, 15. Februara, glasati o “Rezoluciji o napretku BiH” ka EU. Ako bude prihvaćen prijedlog hrvatskih secesionista, predvođenih jastrebom Draganom Čovićem i Božom Ljubićem, o formiranju trećeg entiteta u BiH po matrici “federalizacije”, to će značiti prvi korak udruženih agresora u razbijanju države BiH. Federalizacija po tom modelu je “devil”. Može li se uopšte zamisliti kako bi funkcionirala država sa tri entiteta, kad već sada sa dva entiteta ima 14 parlamenata, 3 predsjednika, 130 ministara i administrativnu mrežu sa više nivoa, koju ne bi mogla finansirati ni dvostruko jača država od BiH?!
Izazvana separatističkim izazovima Čovića i Ljubića bihaćka profesorica Vildana Alibašić ih je potsjetila da u Njemačkoj žive Njemci, u Poljskoj Poljaci, a samo u BiH Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostali, umjesto da se zovemo kao i do sada Bosanci i Hercergovci. I obzirom da u BiH po posljednjem popisu živi 50,11% Bošnjaka, 30,78% Srba, 15,43% Hrvta i 3,68% Ostalih, ako hoće separtatisti da se pravedno dijelimo i formiramo treći entitet, onda bi Srbi bili kraći za 18,22% od onog što sada nezakonito uživaju, a Hrvati bi se morali zadovoljiti sa 16% bh teritorija, dok bi Bošnjacima pripalo 50% i kusur. Ali većina Bošnjaka oduvijek zastupa multietnički koncept BiH, i to je ono što separatistima smeta. Ne govore li ove činjenice dovoljno jasno i uvjerljivo da je u BiH moguć samo zajednički život svih nenih naroda na cijelom njenom prostoru.
Uz sve ovo ostaje neshvatljivo da veći interes za stanje u BiH vlada u zemljama okruženja, među članicama EU, nego kod bh građana. Velika većina sjedi i čeka šta će drugi o njima odlučiti, umjesto da se pokrenu i uzmu svoju sudbinu u svoje ruke. Umjesto da ustanemo, borimo se i izborimo za restauraciju i obnovu jedinstvene, nezavisne i suverene Republike Bosne i Hercegovine, sjedimo i gledamo kako je drugi rastaču i krčme. Pokrenimo se, upotrebimo sva mirnodopska sredstva da ukinemo postojeće i spričimo nove podjele po etničkom principu.
A kolika je sličnost između političkih odnosa koji vladaju danas u BiH i odnosa koji su vladali prije tri godine, uvjeriće vas moj tekst “Počela nova agresija na BiH?”, pisan 1.Novembra 2014.godine i označen tada sa upitnikom, koji je sada skoro suvišan.
POČELA NOVA AGRESIJA NA BiH?
Posted: 1. Novembar 2014. in Intervjui
Dodik, njegov SNSD i njihova vladajuća falanga u pratnji osokoljenog Čovića i njegovog HDZ BiH počinju novi izborni mandat istom rušilačkom retorikom, samo malo bolje upakovanoj u pakovanje, koje još dobro prolazi u nacionalnim torovima, a i dalje ima prođu u EU. Rodoljubi i patrioti BiH, ovakvu retoriku dobro znaju i ovaj put je doživljavaju kao početak nove ili nastavak srpske agresije iz devedesetih, sa kojom lešinari još nisu zadovoljili svoje apetite.
Troglavo Predsjedništvo BiH u punoj mjeri simbolizira (ne) jedinstvo suprotnosti koje će biti izvršilac presuda koje će neprijatelji BiH prijekim putem donositi u svojim nacionalističkim torovima ili spregom sa istomišljenicima, u težnji da prisvoje i podijele još ono što je ostalo od nezavisne multinacionalne RBiH.
Najavom novoizabranog starog predsjednika RS-e Milorada Dodika da će jedini zadatak novog srpskog člana Predsjedništva BiH biti podjela BiH i borba za autonomiju Republike srpske počela je nova srpska agresija na BiH. Početak je to nove ili nastavak agresije iz devedesetih, koja nije ostvarila sve svoje ciljeve u BiH i regionu.
Sjetimo se da je još u toku predizborne kampanje sa zbora u Bosanskoj Gradišci Predsjednik Rs M. Dodik najavio „da će glavni zadatak novog člana Predsjedništva BiH biti da se bori za autonomiju i nezavisnost RS“, iz čega proizilazi da će i ostali predstavnici RS-e u svim unutarnjim i zajedničkim institucijama BiH imati isti zadatak.
Cilj srpskog i hrvatskog agresora bio je i ostao rasturiti i podjeliti BiH. Danas se isti cilj pokušava ostvariti drugim sredstvima. Umjesto oružane agresije, u sprezi sa interesnim grupama, državama pa čak i savezima država, koriste se različiti metodi političkog, socijalnog i ekonomskog pritiska da se bh vlast razvlasti, profaniše, da se kriza produbi i izazove veći socijalni bunt, da se narod podjeli i izazove opšte nezadovoljstvo iz kojeg se može sve izroditi.
Dodik nije usamljen u nastojanju da uništi BiH
Narvno, Dodik nije ni sam ni usamljen u nastojanju da uništi Bosnu i Hercegovinu. On i njegov SNSD-a duže vrijeme rade zajedno sa HDZ BiH, Draganom Čovićem, koji već nekoliko godina ruje po BiH i traži vanjske saveznike da ih na račun teze o ugroženosti Hrvata u BiH, zasnovane skoro isključivo na slučaju” Komšić“ , uvjeri da bh Hrvatima treba dati vlastiti entitet. Lukavi i prepredeni Čović radi prije svega u svoju korist. Kompromitujući poštenu volju bošnjačkog biračkog tijela kroz “slučaj Komšić“ na unutarnjem planu i pred predstavnicima MZ uspio je protjerati g. Željka Komšića iz Predsjedništva BiH i kao predstavnik hrvatskog naroda sjesti na njegovo mjesto. Kada je to ostvario sada mu se pruža mogućnost da dovršava svoj secesionistički plan, da formalno i suštinski podijeli bh teritorij i izdvoji Hrvate u poseban entitet, federalizacijom BiH ili na drugi način. Po tome se može zaključiti da će velikosrpska politika u sprezi sa hrvatskim secesionistima predvođenim Čovićem i dalje državu BiH držati u blokadi i onemogućavati sve procese koji vode zbližavanju bh građana i naroda i jačanju multetničke BiH.
Čovićeva strategija nije drugačija od Dodikove
Čovićeva strategija nije nepoznata i skoro je identična s Dodikovom, samo se odvija na drugom paralelnom kolosjeku. Njegovi nagovještaji na tom planu nisu nimalo drugačiji niti bezazleniji za opstanak BiH od Dodikovih. To se još ranije znalo, jer ovaj dvojac i njihove partije kojima uspješno manipuliraju po ovom pitanju više nego uspješno rade i sarađuju duži period. Čović sada još vatrenije nastavlja priču o trećem entitetu, uz distrikte – Brčko i Sarajevo.
Koliko su Dodik i Čović kompatabilni potvrdio je Dodik svojom prvom izjavom nakon što je postao stari novi predsjednik RS. Po ko zna koji put ponovio je svoj poznat stav da nikakva centralizacija BiH ne dolazi u obzir i naglasio da je „ostanak Rs u BiH moguć samo u okvirima konfederacije BiH ili unije dvije tri republike“. Svjestan da su takve težnje neostvarive bez podrške bh Hrvata najavio je dalju svesrdnu podršku Čoviću i poručio: “Pomoći ću Hrvatima da dobiju svoju državu u BiH “.
Čoviću je do sada uspjevalo mnogo šta, a Dodiku je do sada uspjevalo skoro sve. Plesalo je na žici, ali se održao pa čak i podigao. U tome mu je bilo od ogromne pomoći rusko savezništvo, ali i savezništvo sa hrvatskim secesionistima. Kroz savez sa Čovićem uspjelo mu je ubaciti kost, kako bi produbio nesporazume između Bošnjaka i Hrvata i oslabio staus FBiH. Njegova politika secesije pomogla mu je ne samo da se održi na vlasti, već i da se spasi od optužbi za veleizdaju, kriminalne radnje i postupke kojima je izgradio svoj “životni imidž”, koji u tom formatu prolazi samo u BiH.
Da li secesionistički dvojac Dodik-Čović prerasta u trojac?
Nakon ovih izbora, secesionistički dvojac Dodik – Čović mogao bi ubrzo prerasti u trojac. Pridružuje im se Mladen Ivanić, koji je oštar desni zaokret u pravcu secesije najavio već u svojoj prvoj izjavi nakon izbora. Izborom u Predsjedništvo BiH i njemju se pruža prilika da skine masku, koja ga je toliko dugo žuljala. Mada su njegovi stavovi po mnogim pitanjima do sada bili oportuni Dodikovim ( jer Ivanić pripada PDP-a , koja pripada EPP- Evropskoj narodnoj stranci ), već sada se počinju približavati, naročito po pitanjima koja vode glavnom cilju, osamostalenju Rs. To potvrđuje i jedna od njegovih posljednjih izjava, kojom naglašava nužnost ukidanja OHR, što bi u uslovima suprostavljenih strana kakvi su sada u BiH moglo biti od potsticaja separatizmu. Ako bi se sudilo na osnovu ovakvih Ivanićevih najava, mogli bi zaključiti da smo sa Izetbegovićem, Čovićem i sada Ivanićem dobili tročlano Predsjedništvo države koje se neće moći ni u čemu složiti, a od njih se očekuje da pokrenu i daju ton u formiranju i funkcionisanju nove bh vlasti.
Upravo u tom kontestu najnovije Dodikove i Čovićeve secesionističke poruke dobivaju posebno na težini i kako ih je moguće tumačiti drugačije, nego kao najavu nove etape mirnodopske agresije na državu BiH, koja će jaku podršku imati čak u Predsjedništvu BiH.
Političari i narod nisu zabrinuti za stanje u BiH
Mada se Dodikove, Čovićeve a dijelom i Ivanićeve izjave ne mogu tretirati nikako drugačije nego kao napad na suverenitet, nezavisnost i teritorijalni integritet BiH, u BiH ne izgleda da su izazvale potrebnu pozornost i veću zabrinutost ni kod naroda ni kod njegovih političkih predstavnika. Posebno zabrinjava što se bošnjačka strana, kojoj se otvoreno radi o glavi, ni po glavi ne češe. A narodi BiH, kao i do sada. Slušaju i prate s manje ili više pažnje kombinatoriku svojih stranačkih izabranika, bez volje i želje da ozbiljnije utiču na rješenja, koja će im odrediti uslove života u naredne četiri godine. Na ulice izlaze i traže kruh i svoja prava samo izvarani i gladni radnici.
Borba za vlast se nastavlja iza zatvorenih vrata
I nakon ovih izbora, u kojima se znaju izborni pobjednici, borba za vlast se nastavlja za pregovaračkim stolovima, uglavnom iza zatvorenih vrata. Sve stranke i stranački lideri su na nogama. Ono što se do sada može zaključiti na osnovu izbornih rezultata kičmu vlasti u BiH će sačinjavati SDA, SNSD i HDZ BiH. Iako će kostur vlasti u BiH sačinjavati ovi izborni pobjednici teško je vjerovati da će nova vlast moći uskladiti svoje djelovanja, jer su to nacionalne stranke koje vode jastrebovi, od kojih svaki zagovara evro-atlanski, a ide svojim putem. Dok iz SDA poručuju da se bez njih vlast ne može uspostaviti, Dodik (nakon dogovora s Čovićem) pokušava uvjeriti sebe i medije da je formiranje vlasti u Rs i na nivou BiH skoro okončano i da je čine SNSD i HDZ BiH. U isto vrijeme Čović tvrdi da će osnovu vlasti na svim nivoima u BiH činiti HDZ BiH, SNSD i SDA. Uz to svi drugi, prije svega opozicione partije, imaju svoje računice drugačijeg formata.
Iz svega ovog može se zaključiti da će se i u naredom periodu nastaviti sa blokadom svih pozitivnih procesa koji vode unapređenju zajedničkog političkog i ekonomskog života u BiH, jer Predsjedništvo BiH i nacionalne stranke pobjednice ne mogu nas ničim uvjeriti da će sutra biti drugačije i bolje nego je bilo do sada.
Dodik, njegova svita i njihov SNSD-a u pratnji prepotentnog osokoljenog Čovića i njegovog HDZ BiH počinju novi izborni mandat istom rušilačkom retorikom, samo malo bolje upakovanom u pakovanje koje zabluđeni narod troši, a koje i dalje ima prođu u EU. U tome će im asistirati naklonjene glave iz troglavog Predsjedništva BiH, koje u punoj mjeri simbolizira (ne) jedinstvo suprotnosti, a koje će biti izvršilac odluka donesenih u nacionalnim torovima i u sprezi sa istomišljenicima, u težnji da prisvoje i podijele još ono što je ostalo od nezavisne multietničke RBiH.
Rodoljubi i patrioti BiH ovakvu retoriku dobro znaju i ovaj put je doživljavaju kao početak nove ili nastavak srpske agresije iz devedesetih, sa kojom lešinari još nisu zadovoljili svoje apetite.
U takvim uslovima i okolnostima Bosnu i Hercegovinu, njene narode i građane čekaju teške možda i sudbonosne četiri nove izborne godine mandata, povjerenog mandatorima među kojima je ne mali broj neprijatelja naroda, neprijatelja Bosne i Hercegovine, spremnih da prisvoje tuđe, unište zajedničko, da bi mogli imati samo svoje.
Burlington 1. Novembra 2014.
Zijad Bećirević
