O nasljeđu pozitivnih ili negativnih porodičnih osobina, ili kako to u savremenom svijetu kažu genetici, u narodu je nastala dobro poznata i često primjenjiva izreka „Iver ne pada daleko od klade“. I sami smo se bezbroj puta mogli uvjeriti da je to tako.
Na razmišljanje o ovom naveo me slučaj mog Dubičkog prijatelja dr. Veterine Almira Karabegovića, koji je posljednih 20 mjeseci postao sve više poznat i priznat u svijetu inovacija iz oblasti veterine. Za njegovo otkriće „Dogspiral“ upotrebivu za sprečavanje nekontrolisane oplodnje pasa dobio je jedanaest zlatnih medalja diljem svijeta, uključujući i onu najvredniju – za humanost.
Za mnoge od nas Almirova inovacija je predstavljala i danas je veliko iznenađenje, jer je svjetski poznat inovator postao čovjek koga svakodnevno susrećemo na poslu ili ulicama Bihaća, naš školski drug, prijatelj s kojim se smijemo, šalimo, veselimo. I sad odjednom taj naš poznanik postao slavan, svrstao se u plejadu onih u kojima nenadmašivo i danas prednjači naš zemljak Niklola Tesla.
Almirova geneza nije slučajna
Ali kako ništa nije slučajno, tako ni ovo Almirovo otkriće nije slučajno. Ima ono genetski korijen, koji potiče iz njegove porodične loze. Analizirajući Almirovo porodično nasljeđe saznao sam da je njegov djed Murat, koji je sa malodobnim Almirovim ocom Omerom početkom pedesetih godina prošlog vijeka doselio iz Foče u Bosansku Dubicu, bio veoma domišljat i progresivan. Vrlo brzo po dolasku u Dubicu afirmisao se kao veoma uspješan obućar, nabavio obućarsku mašinu koju su imali samo rijetki i pravio mondensku obuću. Važio je za mudrog i pametnog, pa su mu mnogi dolazili tražiti savjet.
Muratov sin Omer, otac našeg inovatora Almira, odmah po rođenju ostao je bez majke. Četnici su je 1941. zaklali na Čehotini, a iz zagrljaja mrtve majke spasila ga je neka žena. Svoju drugu majku Omer je stekao u dubičanki r. Adeviji Horozović, koju je njegov otac oženio i snjom stekao još troje djece.
Almirov otac Omer odrastao je u lijepog stasitog mladića. Završio je DIF i postao nastavnik fizičkog vaspitanja. Oženio je dubičanku Mirsadu i s njom stekao našeg inovatora Almira i neku godinu kasnije kćerku Almu. Već za vrijeme srednješkolskog obrazovanja Omer se predstavio kao vrstan sportista. Postao je omladinski prvak i najuspješniji dubičanac svih vremena u atletskom petoboju i svoju republiku BiH uspješno predstavljao na državnim takmičenjima. I tu se upravo nastavlja priča o urođenoj Almirovoj genetici, koja se iz nekih daljih korijena sa djeda Murata, preko oca Omera, prenijela na našeg inovatora, dr. Veterine Almira Karabegovića.
Inovacije Almirovog oca Omera
O svemu ovom o čemu vam pišem, veoma sam dobro informisan, jer sam sticajem okolnosti postao porodični prijatelj familije Karabegović i savremenik ovih događaja. Naime, 1962. godine u Opštini Bosanska Dubica vodio sam Fond za školstvo, iz kojega su tada finansirane sve obrazovne ustanove. Jednoga dana načelnik Sekretarijata za opoštu upravu i društvene djelatnosti, veliki gospodin i veliki čovjek, Mladen Misaljević, predstavio mi je mladog agilnog nastavnika fizičkog vaspitanja, Almirova oca – Omera Karabegovića, koga sam dobro poznavao i zamolio me da mu pomognem u otvaranju radnog mjesta i formiranju organizacije koja će objedinjavati sva sportska društva na području opštine Bosanska Dubica. Od tog dana i na takav način nastala je dubička SOFK – Savez organizacija za fizičku kulturu, a Almirov otac Omer Karabegović postao je profesionalni sekretar SOFK.
Svojim dolaskom Omer je urođenim talentom i snažnim sporskim duhom napravio neviđen progres, koji je počeo šesdesetih a okončan devedesetih godina prošlog vijeka. Za kratko vrijeme omasovita su postojeća sportska društva i formirana nova, izgrađeni kapitalni sportski objekti, a dubička fizička kultura i sport za mnoge opštine u BiH postali uzor i model.
Bilo je to vrijeme u kome su SOFK Bos. Dubica i njen sekretar Omer Karabegović svrstali među najuspješnije i najpoznatije u BiH. Ali ono ključno u svemu tome jeste inovacija koju je sa opštinskim načelnikom Mladenom Misaljevićem osmislio, pokrenuo i oživotvorio Omer Karabegović. U tom poslu načelnik Mladen bio je promocija, potsticaj i podrška. Bio je to prvi Samoupravni sporazum o finasiranju fizičke kulture, koji je osmislio Omer. Tekst sporazuma uradio je dubički pravnik Ferijad Ljubijanac, moja maleknost, ja- Zijad Bećirević napravio sam finansijsku podlogu i pomogao u procesu predstavljana u Organizacijama udruženog rada dubičke opštine, koje su ga prihvatile i obavezale se izdvajati 0,30% doprinosa na LD za finansiranje fizičke kulture i sporta. Taj sporazum koji je prvi napravljen u Bosanskoj Dubici prihvatila je republička SOFK, a preko nje i sve druge opštine u BiH. Objedinjenim sredstvima SOFK i radnih organizacija tada su izgrađeni gradski Sporski centar, Stadion NK “Borac“, Kuglana, Gradska sportska dvorana, te stadioni u mjesnim zajednicama Knežica, Međuvođe, Demirovac…
Omerova inovacija je oživotvorena i živjela punih 30 godina. Punu podršku u svom radu SOFK i njen sekretar imali su u nastavnicima fizičkog obrazovanja Kalabić Edhemu- Kalabi, Toroman Milenku, Krnjajić Jefti, Trivanović Sveti, Trninić Josipu, direktorima preduzeća- Zubović Abdulahu i Smaji… i od sportskih entuzijasta : Ferijada Ljubijanca, dr. Mirka Klenkara, Mile Toromana, Zijada Bećirevića, Kemala Fejzića, Steve Jajčanina…
Preko SOFK su finansirani: NK “Borac”, Rukometni klub “Partizan”, Stonoteniski klub “Kozara”, Šahovski klub “Nikola Luketić”, Kuglaški klub “Una”, Ribarsko društvo “Klen”, Streljačko društvo “Mile Skrobić”, te sufinansirana sportska društva mjesnih zajednica. U to vrijeme populizam su dobile radničke sportske igre, međurepublički sletovi Bratsvao-Jedinstvo, Trka oslobođenja…
Na toj razinini proradio je genetski duh Omera Karabegovića, nasljeđen od oca Murata, koji se ovih mjeseci i godina oplodio i stasao kao Almirova inovacija – “Dogspiral“.
Bio je Omer domišljat u drugim stvarima i dobrar strateg, ali o tome će možda neko drugi. Istina, imao je kontrolni korektivni faktor u supruzi Mirsadi, koja je kao matičar dubičke opštine svojim blagoslovom usrećila i otvorila vrata dobročinstva mnogim mladim bračnim parovima.
Uspomena na roditelje
Almirov otac Omer uvijek je bio kreator novog i nije prestao stvarti do svoje smrti. Već prvih dana agresije na BiH Omer je sa svojom familijom prebjegao u Hrvatsku a potom Njemačku. Iz Njemačke se među prvima vratio i nastanio u Bihaću. Kratko potom iz Zagreba, gdje su studirali, sa fakukltetskim diplomama vratili su se u Bihać njegov sin Almir i kćerka Alma. Alma se zaposlila u Institut za unapređenje poljoprivrede, ubrzo stekla čelnu poziciju i formirala svoje domaćinstvo sa bišćaninom Jasminom Mesićem. Almir se oženio sa izabranicom Senkom, koju je upoznao tokom studija. I Almir i njegova sestra Alma imaju po dvije divne kćerke, koje rastu okružene ljubavlju.
Kratko po dolasku u Bihać, gdje se zaposlio kao veterinar, dr. Almir je osnovao prvu privatnu Veterinarsku stanicu na tom području, koja mu je omogućila da unapredi djelatnost i postigne ovo o čemu sada govorimo i sa čime se ponosimo. Njegova ambulanta zapošljava nekoliko ljudi iz struke i uspješno se razvija i odoljeva svim izazovima ovog vremena.
Almirov otac Omer i majka Mirsada nisu više među živima da se raduju uspjesima svoje djece i unučadi, da se raduju velikim svjetskim priznanjima koje za svoj izum dobiva njihov sin, ali su i dalje potsticaj i ohrabrenje iz kojeg Almir crpi inspiraciju i snagu za svoje nove korake. Kad god se osjeti osamljen ode na Bihaćko mezarje da svojim voljenim roditeljima prouči Fatihu i primi njihov savjet.
Život je u nama i oko nas
Pritisnuti sve težim životom i političkim manipulantima, koji se oko nas rađaju i množe kao gljive, omamljeni provodimo život zanemarujući produkte najtananijih osjećaja svoga bića, koji život čine lijepim, srećnim i na momente romantičnim. Tako mnogi od nas prožive život a ne probude se iz omame.
Almirovi roditelji su svoje živote proveli stvaralački i svoje stvaralačke ambicije i umijeće prenijeli na svoju djecu. Prerano i nenadano napustili su ovaj svijet , upravo onda kada su navrednije plodove svoga života – uspjehe svoje djece mogli osjetiti, opipati i radovati im se. Nema ih više, ali su njihova djela više nego vidljiva i sve prepoznatljivija na ovom svijetu. U ime njih kojih više nema, mi koji smo poznavali i koji poznajemo i cijenimo dubičku porodicu Karabegović, od srca se radujemo njihovim novim uspjesima. Almirove zlatne medalje su uvjerljiv dokaz da je život u nama i oko nas i da ga možemo osjetiti i živjeti u sreći blagostanju, dok nam stvaralačka energija snaži duh i daje snagu. Želimo vjerovati da će stvaralačka energija r. Murata prenesena preko r. Omera na Almira naći mrestilište i oplodnju u novim generacijama Karabegovića koje su došle i koje dolaze.
Naš zlatni Almir, sa jedanaest zlatnih medalja oko svoga vrata, je nada, ohrabrenje i izazov svima nama, da uzmemo svoj život u svoje ruke, da trasiramo put sretnijeg života. A taj život je u nama i oko nas, samo ga trebamo tijelom prigrliti, da bi ga mogli srcem i dušom osjetiti.
Burlington, 15. Oktobra 2017.
Zijad Bećirević
