Udari na BH pravosuđe se nastavljaju još organizovanije i oštrije, s ciljem da se obori na koljena, nad njim uspostavi puna dominacija i od njega napravi poslušnik. U nemogućnosti da to ostvare referendumom, vlasti Rs sa pomagačima pokušavaju to ostvariti preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, uz asistenciju Republičkog centra za istraživanje rata i ratnih zločina i traženje nestalih lica Rs. Za to im je poteban prijeki sud, koji će eliminisati sve one u pravosuđu, koji se odupiru pritiscima korumpirane vlasti i žele da rade pošteno.
Ima li BiH snaga da se odupre ovako snažnim neprijateljskim udarima? Ima li snaga da se neprijatelj zaustavi?
U postdejtonskoj BiH ništa nije ni idealno ni sveto, da se možemo na to zaklinjati. Nije država, pa nije ni sudstvo. Nije ni sudstvo, koje je nakon agresije podnijelo najveći teret u obnovi sistema vladavine prava, a u posljenjoj dekadi Dejtonske BiH srpski i hrvatski separatisti predvođeni Dodikom i Čovićem guraju ga na margine, pritišću uza zid i razapinju na stub osude i srama, i to oni koji kod nas vedre i oblače, a u drugim državama svijeta ne bi im se pružila prilika da se oglase, već bi bili na izdržavanju zaslužene kazne.
Sudski sistem BIH
Svaka demokratska država počiva na tri stuba vlasti: Zakonodavnoj, Izvršnoj i Sudskoj. Na isti način je organizovana država BiH, ali su svi stubovi ograđeni bodljikavom žicom koju su postavili okupatori, sada “garanti“, a dodatno “osigurala“ međunarodna zajednica nakaradnim Dejtonskim uređenjem.
Srce svakog pravosudnog sistema je nezavisno i nepristrasnio sudstvo, koje garantira zaštitu ljudskih prava po međunarodnim standardima. BiH pravosuđe to još uvijek nije u mogućnosti, jer je u stegama secesionističke politike. Treba mu pomoć zakonodavne i izvršne vlasti i slobodan rad bez pritiska, da se vrati povjerenje građana, a toga još nema i kako izgleda još dugo neće biti.
U BiH djeluju 3 ustavna suda (BiH, FBiH, Rs), Sud BiH, 77 redovnih sudova, dva Vrhovna (FBiH, Rs), 10 kantonalnih sudova u FBiH, 5 okružnijh i 5 okružnih privrednih, Viši privredni sud u Rs i Apelacijski sud u Brčkio Distriuktu.
Sudski sistem BiH čine redovni i specijalizovani sudovi, organizovani kao osnovni (općinski u FBiH, a okružni u Rs), kantonalni, entitetski i državni. Općinski sudovi u FBiH i Osnovni u Rs su prva linija u zaštiti ljudskih prava, a protiv odluka ovih sudova žalbe se podnose kantonalnim sudovima, kao drugostepenim. Općinski i osnovni sudovi sude za djela počinjena u jednoj ili više opština, ako su pod njihovom jurisdikcijom (nadležnosti).
Tužilaštvo BiH čine: Tužiteljstvo BiH , Javno tužiteljstvo Brčko-Distrikta, Tužiteljstvo FBiH i Republičko tužilaštvo Rs. U mžeži Tužilaštva FBiH su kantonalna tužilaštva: Unsko-Sanskog kantona- Podružnica Sanski Most, Posavskog, Tuzlanskog, Zeničko-Dobojskog, Goraždanskog, Srednje-Bosanskog, Hercegovačkog, Zapadno-Hercegovačkog, Sarajevskog i Livanjskog. U mreži Republičkog tužilaštva Rs su: Okružno tužilaštvo Banja Luka sa podružnicama Prijedor i Mrkonjić Grad, Okružno tužilaštvo Bjeljina sa podružnicom Srebrenica, Okružno tužilaštvo Doboj, Okružno tužilaštvo Trebinje sa podružnicom Foča, Okružno tužilaštvo Ist. Sarajevo sa podružnicama Višegrad i Vlasenica.
Pored sudova i tužilaštava, u BiH kao nezavisni organ postoji Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH sa 15 članova, čiji je osnovnio zadatak imenovanje sudija i tužilaca.
Napadi na pravosuđe su napadi na državu
Napadi na bh pravosađe, sa većim ili manjim intenzitetom traju godinama. Pravosuđe je treći stub državne vlasti i napadi na pravosuđe su napadi na državu. Ako taj sub padne i druga dva, koje čini zakonodavna i izvršna vlast, će se ozbiljno uzdrmati, a možda i pasti.
Antidržavni ali i antibošnjački napadi na bh pravosuđe su posebno pojačani i organizovano intenzivirani nakon oslobađajuće presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću. Predvode ih najokorjeliji neprijatelji BiH, prije svega iz vlastitog straha od procesiranja… Ovi napadi su, ustvari, produžetak i nastavak anti- bosanske kampanje, koja se vodi udruženim snagama Srbije i Rs i perfidno podržavana od hrvatskih separatista predvođenih Čovićem. Svaku novu presudu, kojom se kažnjavaju srpski počinioci zločina, Dodik, Ivanić, Vučić … dočekuju na nož i vode opasnu antidržavnu kampanju… udaraju u temelje državne postojanosti, u njen pravosudni sistem. Ovih dana ti napadi dobivaju novu, mnogo širu dimenziju, koja se pokušava ozakoniti preko Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTS), koje pokušava da postane prijeki sud.
Ono što posebno zabrinjava je činjenica da ni jedna odgovorna institucija ili služba, pa ni Ministarstvo pravde, ne ustaju u odbranu države i njenih sudskih organa, iako znaju da se preko pravosuđa nastavlja agresija na BiH, torpedira i ruši BiH država.
Od pravosuđa se želi napraviti poslušnik
Okupatorske vlasti, u saradnji sa domaćim separatistima, nastoje prisiliti BiH pravosuđe da pred njima kleči i njima polaže račune. Jaki udari se već duže osjećaju i sve teže podnose, jer ozbiljno oštećuju i ugrožavaju ne samo pojedine sudske institucije i pojedine sudije, već pravosudni sistem u cjelini. A pokoriti pravosuđe, znači obezglaviti državu i nametnuti joj svoju vlast. Pri tome treba imati u vidu da unutar pravosuđa ima i onih kojima ide na ruku prljanje, kompromitovanje i osuda pravosuđa. I dok jedni zadaju udarce iz vana, drugi podrivaju iznutra. Konstanta napada je kao na sportskoj utakmici – stalnim prigovorima sudiju omekšavati i ublažavati kriterij suđenja, iznuđivati ustupke. Takva strategija već daje dobre rezultate. Neke sudije se već duže vrijeme boje svoje sjene, a neki sudovi su uplovili u mirne vode i laganice procesiraju pretežno jednostavnije slučajeve, koji nemaju veći uticaj na ukupno stanje. Najteže su do sada pogođeni državno Tužilaštvo BiH i Ustavni sud BiH, koji ima veći broj izvršnih presuda koje se ne provode, nego onih koje se poštuju. To navodi na pitanje čemu uopšte služi donositi presude, i to konačne, na koje nema žalbi, koje niko ne poštuje niti izvršava.
Republika srpska nije odustala od Referenduma o sudu i tužilaštvu, kojim već duže vrijeme prijeti. Za nju je to je važan korak na putu otcjepljenja. Sada je odložen samo dotle dok se ne stvori povoljna klima i ne postigne koncenzus vlasti i opozicije, (kako tvrdi Dodi), a to bi se jednog dana moglo dogoditi ako bh sudovi nastave savjesno vršiti svoj posao, suditi ratnim zločincima, ratnim profiterima i kriminalcima… kojih je previše ostalo nekažnjeno u svim gradovima Rs. Naravno, referendum o sudu i tužilaštvu nije jedina opcija. Od njega se može i odustati i to se upravo pokušava nadomjestiti uzurpiranjem vlasti u pravosuđu, preko VSTS – Visokog sudskog i tužilačkog vijeća.
Ma koliko je kritika na sudove opravdana ili ne, očigledno je, na način na koji se već duže vodi, da nije dobronamjerna.U funkciji je agresorskih namjera da se sruši jedna od temeljnih poluga vlasti ili nad njom uzme primat, a pokreću je i predvode uticajni pojedinci iz straha od tih institucija da ne budu i sami procesirani za nedjela koja su počlinili.
Vruć krompir u ruke domaćih sudija
Haški sud krajem ove godine završava svoj posao u zemljama bivše Jugoslavije. Predsjednik suda je već poručio domaćim sudovima da se pripreme. To ima poseban odraz na pravosuđe BiH pred kojim je veliki broj pokrenutih, a još više nepokrenutih procesa iz ratnog nasljeđa. Time Haški Tribunal na neki način od BiH pere ruke i vruć krompir baca u ruke sudija i domaćeg sudstva, koje se već duže nalazi na optuženičkoj klupi i trpi ogromne pritiske.
Činjenica je da su u BiH međunarodni sudovi uspjeli postići željenu ravnotežu između agresora na BiH i branioca BiH, između zločinaca i civilnih žrtava. Zločinci i branioci nisu više na različitim stranama već u jednoj korpi, što već u osnovi ugrožava pravedno suđenje. Postaje očigledno, da su agresori nakon svega ostali jedinstveniji, sigurniji, manje ranjivi i još jači i uticajniji.
Ipak, prestanak rada Haškog suda omogućuje nam da potpunije i realnije razmotrimo sistem osuđivanja ratnih zločinaca, koji su primjenjivale međunarodne sudske instance i dođemo do spoznaje koliko se i u kojim slučajevima radilo po zakonu i pravdi a koliko po političkoj direktivi. Nije nepoznato da su u mnogo slučajeva, ključnih za formiranje budućih kriterija suđenja, presude dogovarane između suda i optuženog, što je dovelo do pada ugleda sudova i gubljenja vjere u pravdu. Tome je doprinjelo i angažovanje tzv. Prijatelja suda na neprimjeran način.
Sada, kada se nadležnost međunarodnog suda prenosi na domaće sudove, agresorima se pružaju još povoljnije prilike da još snažnije pritisnu i udare na domaće sudove i sudije nego što su to mogli na Hag, a u nekim slučajevima i Salzburg. U tom pravcu se već aktivno djeluje, s ciljem da se od Haga preuzme kontrola nad pravosuđem.
Uticaj vlasti na rad sudova
Prvi zadatak pravsuđa po uspostavi Dejtonske BiH trebao je i morao biti pokretanje sudskih postupaka protiv svih onih koji su počinili ratne zločine nad civilima. BiH pravosuđe to nije učinilo, jer im nisu dozvolile vlasti, a kako će im dozvoliti kad su u većini bh gradova na vlasti bili baš ti kojima je prvima trebalo suditi. I ne samo da su bili u vlasti, već su u njoj i ostali, ako ne oni onda njihova djeca, a sada već i unučad. Nema ni jednog grada u BiH da je procesirao sve odgovorne za ratne zločine.
A o krminalu da i ne govorimo. O korupciji da ne pričamo. Pa zar nam čelni ljudi entiteta nisu među tim i takvim. Zar do sada nije izneseno desetine jasnih optužbi zasnovanih na poznatim slučajevima i objektivnim činjenicama protiv Dodika, Čovića, Izetbegovića… a oni i danas šerifi ne gradova već država, i sa nama neprikosnoveno vladaju. Što je najtragičnije niko više i ne spominje ono što se o njima zna i ono za koje bi oni trebali odgovarati. I svakih novih izbora, kao što će biti i ovih 2018-te, opet ih izaberemo. Ustvari ne izaberemo mi njih, već oni našim glasovima izaberu sami sebe, jer oni imaju većinsko vlasništvo nad glasačkim tijelom i nad njim drže monopol. Naravno, u tome ima i mnogo kaubojštine.
Zloupotreba Zakona o amnestiji
Kada govorimo o stanju u pravosuđu, moramo se prisjetiti kako je pod motom milosti i humanosti Zakonom o amnestiji Rs iz oktobra 2005. velikom broj počinilaca krivičnih dijela i ratnih zločina oproštena ili smanjena kazna za zlodjela počinjena od od 1.1.1991. do 21.12.1995.g. To se događalo i događa pod pritskom vlasti i njihovih sponzora, što je ozbiljno ugrozilo ugled pravosuđa.
Kada bi se napravila alaliza primjene Zakona o amnestiji, a vjerovatno će neko nekad i u tu oblast dublje zaviriti, bili bi zapanjeni saznanjem šta je sve podvedeno pod odredbe tog zakona i koliko je najtežih zločinaca oslobođeno odgovornosti za najsvirepija ubistva. Samo u mom gradu i najbližem susjedstvu amnestirani su oni koji nikad svoje krvave ruke neće moći oprati, za zločine o kojima i sada bruje naši gradovi i dijaspora. Zar bez ikakvog razloga sa jedva metar udaljenosti pucati direktno u glavu čovjeku koga dobro poznaješ, čovjeku koji ni mrava nije zgazio, samo zato što je bio musliman, i takvom djelu dati apsurdan tretman, umjesto ubistvo -ugrožavanje sigurnosti, remećenje javnog reda i mira.
Izjednačavanje krivice kao kriterij suđenja
Sudovi BiH, kao i međunarodni, imali su i imaju zakone, ali nestalne kriterije. I Haški sud je prvih desetak godina pokušavao suditi pravedno, otkrivati i privoditi počinioce zločina i procesirati ih, ali je pod pritiskom “alijanse“ ,( koja i danas radi na razaranju države BiH), prešao na sistem „izjednačavanja krivice“. Ustupanjem slučajeva sa međunarodnog suda na domaće sudove pokušao se proširiti obuhvat i pokrenuti procesiranje slučajeva koji su godinama ležali “zaboravljeni” u fijokama sudova. Već tada se znalo da će lokalni sudovi pod pritiskom lokalnih i entitetskih vlasti biti popustljivi prema lokalnim zločincima, ali se ta činjenica zanemarila.
Osnovno od čega se otstupilo već u početku procesiranja optuženih za počinjene zločine je to što se nije pravila razlika između agresora i branioca. Nije se gledalo i namjerno se zaboravilio pravo na samoodbranu, pa se jednako ako ne i rigoroznije kažnjavao onaj koji je branio svoj kućni prag i domovinu, od onog koji je poslan ili samovoljno došao da pali, razara, ubija, kolje i progoni. Šta bi se desilo da se po završetku Drugog svjetskog rata i pada nacizma, po ovakvim aršinima Haškog suda sudilo nacistima za krvave zločine i Amerikancima, Francuzima, Englezima, Jugoslavenima, koji su počinili ubistva braneći svijet od nacističke histerije.
Od trenutka kad je međunarodna zajednica svjesno i neodgovorno izbjegla proglasiti agresore odgovornim, a agresorski rat predstaviti kao agresiju, već to je mogao biti jasan znak da će najodgovorniji za agresiju, progone i počinjene zločine i genocid izbjeći svoju punu odgovornost. Možda se to i moglo nekako progutati, ali pomiriti se s tim da ti isti uz podršku MZ sa nama i dalje vladaju, krvnike oslobađaju a sa nevinim braniocima pune zatvore, nije niti će moći proći.
Ovih dana oslobađajuća presuda heroju odbrane Srebrenice i Bosne i Hercegovine Naseru Oriću digla je na noge i uzburkala javnost, prije svega one koji još uvijek željni bošnjačke krvi na svaki način nastoje za zlo koje su počinili okriviti druge, i to one koji su herojski branili svoju zemlju i narod.
Neka svako od vas ko je iz BiH i bude čitao ovaj tekst, samo u sebi prokonta koliko je zločinaca u vašem gradu, za koje se zna, ostalo nekažnjeno i koliko njih i danas zauzima najvažnije pozicije vlasti, naročito u službama sigurnosti i policiji.
Sama činjenica da je agresorima priznato pravo na zauzetu teritoriju, srpskom na njihov vlastiti entitet na etnički očišćenom teritoriju, a hrvatskom enormna prava uz aspiracije na istoj osnovi, dala nam je dovoljno dokaza da su agresori nagrađeni i da pravda mnogima neće odgovarati .
Uspostava jurisdikcije nad BH pravosuđem
Napad na BiH pravosuđe, vođen iz Rs uz podršku Srbije, a preko različitih organa i institucija, uključujući Republički Centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Rs, nastavlja se jurišom, kojim srpski agesori treba da uspostave punu dominaciju nad BiH pravosuđem. A juriš na BiH pravosuđe, prije nekoliko dana, najavio je Predsjednik Rs Milorad Dodik, uputivši poziv Srbima koji rade u BiH pravosuđu da se povuku. Osvajanjem ključnih pozicija u pravosuđu eliminacijom nepoželjnih, postiže se glavni cilj, čime zagovarani Referendum o pravosuđu gubi svaki smisao. U isto vrijeme, na istoj valnoj dužini, Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica Rs, sa kojim rukovodi Milorad Kojić, dostavio je Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH (VSTS) Informaciju o “prljavoj ratnoj prošlosti muslimanskih sudija“ sa imenima 15 sudija i tužilaca Suda i tužilaštva BiH, za koje se tvrdi da su diskriminisali Srbe u predmetima ratnih zločina, sa zahtjevom da se protiv njih pokrene disciplinski postupak i da se razriješe dužnosti. Kojić osobno tvrdi da diskriminacija prema licima srpske nacionalnosti na nivou BiH postoji od početka rada pravosuđa.
Visoko sudsko i i tužilačko vijeće (VSTV), kojim predsjedava Milan Tegeltija, 26. i 27.10. 2017. razmotrilo je primljenu Informaciju i usvojilo zaključak da se od Ministarstva pravde BiH, Vijeća ministara BiH i Parlamentarne skupštine BiH zatraži po hitnoj proceduri izmjena čl. 44. Zakona o VSTV, kojom bi se omogućilo razrješenje sudija i tužilaca bez provedenog disciplinskog postupka. Informacija sa zaključima VSTV i prilozima odmah je prosljeđena Uredu Disciplinskog tužioca VSTV BiH na prioritetni postupak i Tužilaštvu BiH na nadležnost. Od Tužilaštva BiH su zatraženi podaci o licima optuženim za ratne zločine i o tome da li se protiv nekog sudije ili tužioca pomenutog u Informaciji vodi istraga ili krivični postupak. Uz to, od sudova BiH nadležnih za predmete ratnih zločina traže se podaci o nacionalnosti lica pravosnažno osuđenih pa oslobođenih za ratne zločine. Nije teško ocjeniti da je ovo novi atak na Bošnjake i priprema za lič.
Republički centar za istraživanje rata i ratnih zločina, kojim upravlja Kojić, upravo je izdao brošuru pod nazivom „Hronika ugašenih ognjišta“ koja ukazuje na stradanje Srba u Podrinju od 1992 do 1996. godine i dostavio je svim ambasadama u BiH.Isticanjem zločina počinjenim nad Srbima, koji se ni po kakvim aršinima ne mogu porediti sa onim što je agresijom na BiH učinjeno Bošnjacima, uspješno se umanjuje krivica Srba za teške zločine posebno zločine genocida počinjenih širom BiH.
U intervjuu datom TV N1 ovim povodom Predsjednik Visokog sudskog tužilačkog vijeća (VSTV) Milan Tegeltija pokušao je pojasniti stavove i zaključke VSTV do kojih se došlo pri razmatranju Informacije Centra za istraživanje rata i ratnih zločina nad Srbima i ukazati na ranije i aktuelne probleme BH pravosuđa. Za pokretanje Odluke o razrješenju sudija, koju je podržala samo Rs, a osporavaju je EU i Američka ambasada, Tegeltija je rekao da razrješenja ne može biti bez istrage, disciplinskog postupka i procesa po međunarodnim pravnim standardima. Ovo što je do sada viđeno ni po čemu ne upućujue na takav put, već djeluje kao prijetnja i zastrašivanje.
Pri tome je potsjetio da, uz učestalo etiketiranje sudija i tužilaca, pravosuđe BH trpi teške pritiske i udare u različitoj formi, vidljivoj i nevidljivoj, naročito od kraja 2016-te. A pod takvim pritiscima je sve teže raditi. Na pitanje TV voditelja o velikom broju neriješenih predmneta iz oblasti ratnih zločina, korupcije i organiziranog kriminala rekao je da se po tom pitanju radi, ali nema rezultata, prije svega zbog loše saradnje između tužilaštava.
Pravosuđe treba da bude nezavisno, da radi po zakonu i bavi se svojim poslom. Da stekne puno povjerenje građana. Opšte je poznato, a to potvrđuju i provedene ankete, da bh pravosuđu vjeruje samo 30% bh građana, ali pravi razlog za to je, tvrdi Tegeltija, što građani ne vjeruju ni u šta što predstavlja državu, pa ni u pravosuđe. Za njega priča o haosu u pravosuđu i da se ne zna ko šta radi naprosto nema mjesta. Istina je da ima predmeta koji padaju, da su mnoge stvari u pravosuđu neuređene i treba ih urediti. Neprimjerno je komentarisati nepravomoćne presude, naročito u pojedinačnim predmetima. Tegeltija smatra da Pravosuđu BH treba korektivni mehanizam, koji bi omogućio provjeru statusa sudija i tužilaca iz vremena prije njihova imenovanja. Treba – ali ne samo sudstvu, već prije svega organima vlast i, službama sigurnosti i policiji. Trebalo je mnogo ranije, od prvog dana primjene Dejtona, filtrirati sve stubove BH vlasti, pa se ne bi dogodilo ovo što se događa. Ali Dejton ne samo da nije očistio državu od okupatora i neprijatelja države, već im je dao vlast, pomogo i pomaže ratnim zločincima, kriminalcima i ratnim profiterima da s nama vladaju. I sada dolazimo u fazu u kojoj treba onesposobiti, ako treba i likvidirati pravosuđe, kako se ne bi usudilo raditi svoj najvažniji posao, pozvati na odgovornost i procesirati bagru koja već 25 razara ovu državu.
Namjera ovog teksta nije braniti pravosuđe. Znamo šta se u njemu događa, ali znamo i zbog čega. Najnoviji udari na pravosuđe u cjelini i njegove institucije, oštriji nego ikad do sad, jasno pokazuju da je cilj neprijatelja BiH srušiti jedan od glavnih stubova postojanosti države BiH, oboriti sebi pod noge pravosudni sistem, uspostaviti nad njim punu dominaciju i učiniti ga poslušnikom. Ako se to dogodi država BiH mora se ozbiljno zabrinuti za svoj opstanak. A to se neće i ne smije nikad dogoditi.
Ima li BiH snaga da se odupre ovako snažnim neprijateljskim udarima? Ima li snaga da se neprijatelj zaustavi?
Burlington, 29.10.2017 Zijad Bećirević
