Osamnaestog oktobra ove godine u Bosanskoj Dubici, na marginama Bosne i Hercegovine i plavetnilu muzičkog neba bivše Jugoslavije obilježen je jedan tužan i sjetan događaj, koji nas spaja u tuzi, radosti i sjećanju i u sebi objedinjuje naše uspone i padove, naše dolaske i odlaske. Obilježena je Desetogodišnjica smrti Dubičke estradne zvijezde, popularnog Jugoslovenskog Folk – pjevača – Amira Nine Rešića.
Deset godina je puno vremena da se sjeća, malo vremena da se zaboravi. Radosni smo što smo ga imali i poznavali, a tužni što smo ga prerano izgubili. Sa zvjezdanog neba muzičke estrade ex Jugoslavije nestala je još jedna zvijezda koja nas je opčinjava i davala sjaj. Otišao je, da bi u našim srcima zauvijek ostao, Dubičanac Amir Nino Rešić.
Bolno sjećanje na Ninu
Deset godina nakon prerane smrti Dubičanca Amira Nine Rešića, doajena mladih ali i brojnih starih Dubičana, koji su u njegovom glasu i njegovoj pjesmi godinama nalazili pozitivne vibracije prepoznatljive kao zov života, rasplamsalu životnu žar, opsesiju i pjesmu za srce i dušu.
Nino se rodio sa sevdalinkom, oplemenio starogradskom, a odrastao i postao legenda u folku. Postao kralj i nosio krunu. Tradicioni muzički izraz, melodiju dubičkih mahala, dubičkih majki i nana, očeva i djedova, pretočio je u svoj glas i dao mu melodičan, očaravajući ton pjesme za svako uho, za svako srce i dušu. Svoju pjesmu i svoj zanos Nino nadražajno pretvara u naše istinsko opojno raspoloženje, koje nas omamljuje i nemali broj nas baca u trans.
Prije 10 godina Nino je sahranjen na dubičkom groblju, gdje mu je nedavno podignut spomenik u obliku srca, velikog i toplog, kakvo je bilo njegovo. Ninini obožavaoci, koji i danas sa posebnim uživanjem slušaju njegove pjesme, i nisu ga zaboravili ni nakon 10 godina, pokrenuli su inicijativu da mu se u rodnom gradu Bosanskoj Dubici podigne bista, što gradske vlasti nisu dozvolile. Nisu dozvolile bistu, ali na našu ljubav za Ninu i naša srca nisu imali ni pravo ni moć.
Ninino porodično nasljeđe
Ninin glas je urođena sinteza glasa sa njegovom majkom Zibom, koja je u svoje vrijeme plijenila slušatelje, od školskih i gradskih priredbi, do gradskih i regionalnih kulturnih manifestacija. Nino je naprosto rođen u njenom glasu, iz njega ponikao, uzdigao ga, popularisao i profesionalizirao.
U Bosanskoj Dubici, gdje je rođen i živio godine dječaštva i rane mladosti, voljeli su ga i obožavali. Sa svojim muzičkim sastavom nastupao je u dubičkim lokalima, Hotelu „Park“, motelu „Motelu Milića gaj“… Po sjećanju starijih Dubičana, njegov prvi zapaženiji nastup dogodio se u dubičkom kinu s pjesmom „Plava žena, topla zima“. Pjevao je za srce i dušu. Jedna od njegovih obožavateljki i danas ga se rado sjeća, vedrog, nasmijanog, uvijek u plavim farmericama i majici.
Nino je sin Bosanske Dubice
Devedesetih godina prošlog vijeka Nino je postao jedan od najslušanijih i najpopularnijih na muzičkoj estradi. Ubrzo je zapažen od estradnih menadžera iz Srbije, pa pomognut od estradne umjetnice Dragane Mirković, preselio je u Kruševac a potom u Beograd. Ostvario je briljantnu karijeru. Pao je kad se popeo na sami vrh.
Nino Rešić rođen je 22.1.1964.g. u Bosanskoj Dubici kao musliman, a po preselenju iz BiH u Srbiju krstio se i uzeo ime Nikola – kraće Nino. Nekoliko godina kasnije vratio se u islam. Osnovano se može pretpostaviti da je Nino pod pritiskom srpskih ekstremista, a da bio sačuvao svoje pozicije u svijetu šou biznisa, promjenio vjeru. U jednoj od TV emisija uživo “Magazin“, na pitanje reportera zašto je napustio vjeru, revoltiran provokativnim pitanjem, napustio je emisiju bez odgovora.
Na vrhu karijere je pokleknuo….Vodio je poročan život, koji ga je prerano odveo u smrt. Umro je u 44-oj godini života u Bjeljini 18. oktobra 2007. od performacije pankreasa, uzrokovane dugim uživanjem alkohola. Sahranjen je u Bosanskoj Dubici u prisustvu velikog broja građana i obožavalaca. Za života je bio legenda, a nakon smrti ostao poznat kao nezaboravan i rado slušan bosansko-hercegovački i srbijanski pjevač.
Bosanska Dubica i Dubičani čuvaju sjećanje i uspomenu na svog Ninu. Bio i ostao drag, cijenjen i obožavan Dubički sin.
Nino je bio osjećajna osoba
Nino je bio veliki čovjek, jako emotivna i osjećajna osoba. Volio je djecu i nije žalio novac da djecu usreći. Njegov porok je bila Votka, godinama bila u njemu i uslovila njegovu preranu smrt.
Oni koji ga bolje poznaju i koji su duže s njim kažu da je imao bogatu biblioteku i volio da čita, što se moglo lako uočiti kroz rječitost pri kiomuniciranju.
Nino se ženio tri puta i iz tri braka ima tri kćerke – Amelu, Sandru i Tamaru, koje su od oca nasljedile dobar glas i talenat za pjevanje. Jednu od njih, Sandru Rešić, imali ste prilike upoznati i više godina gledati u „Zvijezdama granda“. Na jednom od nastupa pjevala je njegovu pjesmu “Udahni duboko“ i rasplakala cijeli Grand. Ona vjeruje u svoj trijumf kao pjevačica, ne zbog toga što joj je otac bio folk zvijezda, već zbog urođenih i stvorenih predispozicija. Istina, Sandra rado priznaje “da joj je otac živ – bio bi joj vjetar u leđa.“ Sa Sarom Marković stekao je kćerku Tamaru. Kao po proročanstvu, u vrijeme Ninine sahrane, njegova najstarija kćerka Amela, rodila je sina i dala mu očevo ime Amir. Pred sam kraj, Nino je preselio je u Sarajevo i skrasio se kraj Sarajke Jasne. Nino ima i brata Dejana, koji je popularan i rado slušan pjevač.
Nino je za sebe govorio „Ja sam čovjek Hollywood!“
Na medijima i portalima, kao i na njegovom Nino, njegovi brojni obožavaoci sačuvali su kao trajnu usponenu svoje simpatije i ljubav za Ninu i njegovu pjesmu. Jedna od obožavateljki kaže: “Dan moga života, kada sam čula da si umro, kao da je jedan dio umro u meni“.
Žal i tugovanje Nininih obožavatelja
Za mnoge je bio jedan jedini, naročito dok je bio na samom vrhu. A bio je na vrhu. Bio je pobjednik. Njegovi obaožavatelji, među kojima najviše žene, i danas ga kuju u zvijezde. Prigodom desetegodišnjice njegove smrti, zasipaju ga epitetima, kao buketima cvijeća:
“Bio je legenda i ostaće legenda!“… Bio i ostaje pjevač svih vremena“… „Neka te nebo čuva, a ti si živ za mene sa svojim pjesmama.“ „Ovo je zvijezda što sa neba sija, na zemlji rođena, a u vječnosti živi.“ „Naš Nino pjeva anđelima u raju”, „Voljeću ga i slušati dok sam živa”….
Svi oni, svako na svoj način i iz svog oduševljenja, snaže naša sjećanja na ovu jedinstvenu ličnost, koja je obilježila muzičku historiju novog vremena, ne samo svog rodnog grada Bosanske Dubice, već historiju mnogih područja bivše Jugoslavije, naročito Srbije.
O Nini najrječije govore romantični tekstovi i nadahnuti stihovi Jelene Jexi Stefanović…., koja svakodnevno vraća uspomenu na Ninu, iskazuje žal i vraća svoja i naša sjećanja.
Na sebi svojstven način Jelena prati i obilježava svaki njegov jubilej.Kada govori o njegovoj tragičnoj smrti, ona kaže: “Kada nam odlazi neko drag , ne boli smrt, već boli sve što ide poslije.“ Na desetogodišnjicu njegove smrti ona piše: „ Prisjetimo se svi zajedno večeras ovog divnog čovjeka kojeg nismo, nadam se, zaboravili, jer zvijezda kao što je on nikad se ne gasi, koliko god godina da prođe, on je uvijek tu sa nama u njegovim pjesmama, a u našim srcima.”
„ Devetnaestog oktobra 2007-me ugasio se život tvoj,
kao neke ptice poj.
U očima mojim sad je tuga, nema više mog druga.
Umjesto danas da na torti se svijeće broje,
na mezaru tvome ruže se roje.
Dok se anđeli dragom Allahu za tvoju dušu mole,
sada svoje pjesme anđelima pjeva,
a u našim srcima zbog njegovog preranog odlaska,
većeg bola nema.
I zato gdje god bio gore negdje na oblaku tvom,
sretan ti sretan rođendan anđele moj.
Na mezaru tvome sad stavljamo svijeće,
iz naših očiju rijeka suza teče.
Gledam tvoju sliku dok Fatihu učim,
čini mi se istog trena srce će mi pući.“
„El Fatiha!”
Od sevdaha i sevdalije do vrhunske Folk zvijezde
Nino je iza sebe ostavio čitavu lepezu hitova, koji se i danas rado slušaju. Snimio je 14 albuma i 164 pjesme. U svakoj svojoj pjesmi, svakom hitu, Nino je pun emocija i dosljedan sebi. Njegovi albumi osim bajnih orkestarskih uvoda daju nam ljubavni, orijantalni, ciganski, starogradski napitak, ukusno začinjen folkom.
Devedsetih godina prošlog vijeka, kada odlazi u Srbiju, Nino stvara uspješnu pjevačku karijeru. Postaje Pjevač br. 1 Folk scene. „ Postao je majstor, instiutucija“. Iza njega su bili svi, a to mu estrada nije mogla oprostiti, pa su ga počeli rušiti… Jedna od prvih njegovih pjesama je „Mangup“ (1991). I tad pravi četiri albuma nezapamćenog tiraža, sa kojima najavljuje aktivnu uspješnu muzičku karijeru. Prvi je album izdan 1991. „Žena je žena”. Posebno se proslavio s pjesmom Zorana Matića „Što mi noći nemaju svanuća“, u kojoj nam otvara svoju dušu riječima: „ Oči su mi uvele od tuge, ubiše ih ove noći duge, progledaće opet oči moje, samo usne da ljube ih tvoje”.
Od 1993.g. je Nino snimao za ZaM produkciju, gdje izdaje svoj drugi album „Zbogom mala“ na kojem je bilo čak 8 hitovа: ” Usne vrele kao žar”, ” Ne brini se”, ” Ne voliš me više ti “, ” Da li vjeruješ “, ” Vatra i vino”, “Daj mi tvoje crne oči”. Ovaj album ga dovodi u sami vrh muzičke estrade. Poseban uspjeh imao je s pjesmom „Usne vrele kao žar“ u duetu sa Draganom Mirković.
Iz ZaM produkcije 1994. prelazi u PGP RTS, gdje izadje novi album „Šta ću mala s tobom“ sa 5 hitova, „Udahni duboko“, „Donesi divlje mirise“, „Oči bez sjaja“, „Zaćutale sve gitare“, „Šta ću mala s tobom“.
Već naredne 1995. godine dobija „Oskar popularnosti“ i snima za „Diskos“ produkciju album „Oči tvoje“ sa 5 hitova: “Tvoje oči”,” Idi, moram, da ti kažem”, “Nemirna si kao čigra”, “Otrovana grehom” i “Nije meni”.
Godine 1996. Nino napušta “Diskos“ i vraća se u PGP RTS, gdje ostaje još dvije godine. U tom periodu pravi dva albuma sa hitovima: „Ljubav je slepa“, „Kada odem“, „Ne mogu više“, „Prijatelji, gde ste“, „Za prošlu ljubav“, „Imala pa nemala“ i „Kao vetar lak“.
U albumu „Ko te samo takne“, izdanom 1998 g, hit je samo naslovna pjesma. Na novom albumu, iz naredne 1999.godine, tri su hita: „Ružo mirisna“, „Ti si ćerko tatin sin“ i „Kraljica Balkana“. Solidan uspjeh prati ga i naredne dvije godine. U albumu iz 2000- te izdvajaju se pjesme „Kunem ti se“, „Trebaš mi“, a 2001. pjesma „Dvanaest mjeseci“. Njegova pjesma „Opet onaj stari“ popularna je 2003, pjesma „Novembar“ 2005, a „Jedan na jedan“ 2006. godine.
Rado pjevane i slušane i prije i danas su Ninine pjesme : „Šta ću mala s tobom“(1994), “Udahni duboko“, „Zaćutale sve gitare“ , „Tvoje oči“ (1995), „Tebe želim noćas“ (1996),“Kraljica Balkana“ 1999..,. te „Jedan i jedan“ (2006).
Pored ZaM-a, PGP RTS i Diskosa, Nino sarađuje i sa produkcijskim kućama : „Lazarevic“, „Gold“, „VIP“ do „Renomea“, gdje je snimio svoj posljednji album.
Posebno veliku popularnost stekli su Ninini dueti “Divlja devojka“ sa Draganom Mirković, „Ja ljubim druge“ sa Sonjom Mitrović Hani, a hit „Tanka žica tanke niti“ sa Snežanom Đurišić emitovan na svim radio-stanicama i televizijama bivše Jugoslavije.
Ninu ćemo pamtiti po njegovim hitovima, uspješnoj karijeri i ljudskosti i dobroti. Skoro dva desetljeća vladao je muzičkom scenom i niko, pogotovo niko od folk pjevača, neće imati takvu karizmu. To se jasno vidjelo na koncertima kad je nastupao sa drugim pjevačima. Njegov repertoar je obilje sevdalinki, starogradskih, narodnih pjesama starijeg i novijeg datuma, pa preko folka do zabavnjaka domaće i strane produkcije.
Najveći broj njegovih pjesama su njegove poruke, kao izraz njegovih osjećanja, njegove borbe, slasti i gorčine njegovih pobjeda, krik radosti njegovih grudi, uzdah njegove duše.
Nikad ne treba zaboraviti da se Nino 90-ih popeo do samog vrha muzičke estrade i postao najpopularniji i najbolje plaćen pjevač s prostora bivše Jugoslavije.
Svojim primjerom, svojom kratkom ali uspješnom životnom karijerom, Nino nam je pokazao kako malo poznat mali čovjek iz malog malo poznatog grada, može postati legenda. A Nino je to bio i jeste. Pokazao je kako se legenda može postati marljivim istrajnim radom, stasom i glasom. A šta se sve može i kakva čuda mogu napraviti kad se uz dobar stas i glas uključe marljive ruke i znanje, razum i znanjem obogaćen zdrav um?
U ime građana Bosanske Dubice, u ime svih Nininih obožavatelja, neka mu je veliki rahmet, a njegovoj porodici, rodbini, prijateljima i obožavateljima sabur!
Burlington, 5. Novembra 2017
Zijad Bećirević
