Dvije Dubice ljepotice pokraj Une stoje,
a u njima sve najdraže, najmilije moje.
Stara majka, oca nišan bijeli,
Una, Ada i Gorostas što Dubice i spaja i dijeli.
Na Uni sam mladost ostavio,
oca, majku i Dubicu nikad prežalio.
Draga rijeko, Dubički biseru,
teci, teci i Dubici reci,
da vas volim i da ću umrijeti,
na umoru u mislima biti.
U svijetu ću život ostaviti,
Dragu Unu i Dubicu nikad prežaliti.
Dragi Dubičani i svi drugi koji volite čuti dragu, toplu i osječajnu riječ. Ovaj put uzeo sam sebi za pravo da vam predstavim „Pjesmu o Dubici“ . Pjesma je objavljena 4.12.2011.g. Autor je Jahić Sead, Beč. Ako nešto može dirnuti dobro srce, onda mogu ove divne pjesničke rime.
Zijad Bećirević
1 comment
Hvala Vam od srca poštovani gospodine Zijade Bečireviću. Zaista sam se pozitivno iznenadio i obradovao kada sam naišao na Vašu objavu ove moje male pjesme o Dubici. Pjesma je nastala u jednom momentu kada me je moj prijatelj Damir Hibić, pročitavši moje pjesme posvečene mojoj Orahovi, zamolio da napišem nešto i o Dubici. Tek sam kasnije uvidio da je Damir muzičar i pjevač i da je želio neku pjesmu koja bi se mogla pjevati. Nažalost moje znanje je skromno u ovoj oblasti a sve moje pjesme su samo dio emocija i nostalgije za rodnim krajem i zavičajem.