Organizacija “Humans of St. Louis” redovno objavljuje dirljive priče o običnim ljudima koji žive i rade u St. Louisu, mjestu u koje su tokom prošlog rata izbjegli mnogi građani BiH. Ovaj put objavili su priču Alena Selimagića iz BiH o njegovom djedu i njegovoj požrtvovanosti da nauči engleski jezik u svojim 70-im godinama.
Nakon što je preminuo, njegova kćerka pronašla je DESETINE BILJEŽNICA koje su od korica do korica ispisane prijevodima riječi s bosanskog na engleski jezik. Zapisivao ih je onako kako bi ih čuo olakšavajući sebi učenje. Njegov unuk ističe kako mu je djed bio opsjednut učenjem.
“Kada bi čuo novu riječ na TV-u ili radiju, on bi je zapisao. Ako bi neko bio u blizini, preveli bismo mu je. Rođen je u istom selu kao i ja, ali u velikom siromaštvu. Moja situacija nije bila bolja, ali sam imao hranu kao dijete. Mama mi je pričala kako je kao dijete išao selom i sakupljao ostatke hrane koje su ljudi ostavljali za životinje, donio bi ih kući za sebe i svoju braću i sestre. To me još udara u glavu jer zahvaljujući tome ko je bio, njegovim porukama, učenju i svemu što je radio, ja sam danas ovakav”, rekao je Alen.
Prisjetio se događaja kada je bio u kući svoga ujaka čiji su zetovi govorili rasističke stvari o crncima, nazivajući ih raznim imenima i govoreći užasne stvari.
“Moj djed, pastir na planinama koji nije sreo tamnoputu osobu do svojih 50-ih godina jer je Bosna veoma ‘bijela’, a naše selo je imalo samo 700 stanovnika, podigao je ruku kako bi utišao ljude u sobi. Bio je toliko smiren i elokventan te rekao: ‘Ne možete reducirati cijelu populaciju ljudi bazirajući se na šaku ljudi koje ste upoznali. To je napravljeno nama. Zato ne živimo u zemlji koja je naša’. Način na koji je to rekao, povezujući s našom situacijom, bio je toliko snažan za mene koji sam bio treći razred”, napisao je Alen.
Priča je dirnula mnoge ljude, a oni koji su ga poznavali kazali su kako je bio dobar čovjek, inteligentan i vrijedna osoba.
klix
