Za posljednjih mjesec dana vidjeli smo jedan privredni skup i dvije investijske konferencije. Privredni sajam u Mostaru i investicijske konferencije u Sarajevu i na Jahorini.
Sajam u Mostaru se pretvorio u politički skup na kojem su na jednoj strani bili lideri Srbije i Hrvatske sa političkim liderima Srba i Hrvata u BiH, bez člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegović. Izjave su popločane političkim ispadima, pa je navodni privredni Sajam pokazao svoju političku pozadinu. U Sarajevu je 25. i 26. aprila održana 9. međunarodna poslovno – investicijska konferencija Sarajevo Biznis Forum. Uz Izetbegovića, na Konferenciji nisu bili predstavnici druga dva naroda, barem ne oni sa najviših političkih funkcija. Na Jahorini je investicijski skup otvorio Dragan Čović uz prisustvo Milorada Dodika.
Evidentna je linija političke podvojenosti. O kakvim investicijama govore naši politički lideri kad nisu u stanju makar ekonomski djelovati zajednički. Prije svega investicije traže velika tržišta. Bosna i Hercegovina je tržišno podijeljen prostor na tri dijela. Čak je i tržište Zapadnog Balkana sitnež od petnaestak miliona stanovnika. Taj prostor godišnje napusti više od 300 hiljada mladih i obrazovanih, pa je jasno da se za tri godine gubi oko milion obrazovanih, uglavnom mladih ljudi. Bila kakva računica za budućnost je tu vrlo ograničenog dometa.
Svugdje u svijetu je politika u službi ekonomije, ali u BiH je ekonomija apsolutno u službi politike. Ako ništa, vidljivo je to po nesagledivom finansijskom prosperitetu nacionalnih lidera, po zaposlenosti njihove rodbine, prijatelja i stranačkih uglednika kojima su se okružili.
BiH nije osigurala osnovne uslove za investiranje. I dalje treba najmanje tri do šest mjeseci da se registrira firma u Bosni i Hercegovini. Ali, kad vidiš nacionalne lidere kao da ti se sama iscrtava propala ekonomija, sve veći dugovi i zaostajanje u razvoju.
Oni govore o zaustavljanju odlaska omladine iz zemalja Zapadnog Balkana. Oni koji prave države za sebe i svoju stranačku bratiju davno su svoju djecu poslali izvan Bosne i Hercegovine. Jedna nova mladst je krenula za njihovim potomcima, a oni bi dvadesetak godina kasnije da tu mladost zadrže u BiH.
Konačno, nikada do sada nismo imali priliku čuti rezultate ovakvih skupih i površnih investicijskih konferencija. Gdje su te silne investicije dogovarane već dvije decenije? Bilo bi dobro da se neko tu konačno presabere i objavi domete direktnih investicija.
Nacionalni lideri su do sada mazali oči narodu prikazujući međunarodne kredite kao investicije, što je apsurd. Sjetimo se njihovih „borbi“, „patnji“ i uloženog truda da se dobiju krediti MMF-a, Svjetske banke ili EBRD-a, a onda slavodobitnih reakcija pred očima više sluđenog nego naivnog naroda. Ova država a i čitav region, nažalost, nemaju ni minimum direktnih stranih investicija. U Srbiji se strani investitori privlače državnom subvencijom radnog mjesta od 5 do 10 hiljada eura, te višegodišnjim različitim povlasticama za ulagače. Uz sve to javno se nudi i propagira superjeftina radna snaga u rangu robovskih zajednica u najnerazvijenijim državama Afrike i Azije.
U Tokiju bi sredinom ove godine trebala biti održana investicijska konferencija za BiH i od tog skupa bi trebalo nešto ozbiljno očekivati. Japan je najveći donator BiH pa je realno očekivati da će Japanci napraviti prvi pravi investicijski skup za ovu državu. Udaljavanje od BiH trebalo bi pomoći liderima da konačno shvate koliko je daleko svijet otišao od njihovih nacionalizama i njihovih primitivnih ekonomskih stavova.
Patria
