Francuz Hektor Morić (Hector), 30-godišnji pejzažni arhitekta, cijeli život slušao je priče o Bosni od svog oca Mirze Morića, bosanskog kipara, a u njegovoj kući uvijek se slušao sevdah.
Odrastao je u Parizu, školujući se obišao Meksiko, Kanadu, Kolumbiju, Španiju, Japan, a ipak je odabrao BiH za mjesto u kojem želi živjeti. Prikupio je brojne preporuke, zatražio bh. državljanstvo, a Vlada FBiH ovu je proceduru prošle sedmice i pokrenula.
Stekao mušterije
– Sve vrijeme sam razmišljao. Ne znam jezik svog oca. Cijeli život sam slušao o Bosni i bila mi je frustracija to što nikada nisam naučio bosanski. Došao sam ovdje 2014. da naučim jezik, da upoznajem porodicu. I odmah sam znao da ću ostati. Zaljubio sam se u ovu zemlju, ali i jednu lijepu djevojku iz Goražda – s osmijehom govori Morić.
Kada je stigao u Sarajevo, kako bi zaradio počeo je svirati gitaru pred Katedralom, a onda i u ugostiteljskim objektima u glavnom bh. gradu, Zenici, Mostaru… Počeo je uređivati bašte i vrlo brzo je stekao mušterije.
– Gdje god sam bio, snašao sam se. Nije me strah raditi. Svašta sam radio. Djevojka i ja sviramo flamenko. Niko to ne svira pa je ljudima privlačno. Pokušavam promovirati i svoju profesiju. Od rođenja sam u očevom ateljeu, gdje sam puno crtao. Kamen mi je bio prvi materijal i napravio sam mnogo skulptura životinja, onih nepostojećih, proizašlih iz moje mašte – govori Morić.
Naučio jezik
Kao dijete znao je svoj pravac, želio je transformirati pejzaž. I ovdje u Bosni, kako kaže, za sve što vidi zna da se može transformirati. Bosanski jezik je naučio, i to veoma dobro.
– Lijepo mi je. Rahatluk. Ja sam meraklija – poručuje Hektor Morić.
Roditelji ga posjećuju
Hektor kaže da je roditeljima u početku bilo čudno što radi sitne poslove nakon sedam godina studija, što je počeo od nule, ali ga razumiju i podržavaju. Otac je, dodaje, sretan što je odabrao BiH za život. Za njega Hektor kaže da je „ostao pravi Bosančeros“.
– A majka kao majka, poželi me, ali dođu mi ponekad pa se vidimo – ističe na kraju.
