Nikad niko iz raja, nije pobjegao. Dijaspora nikad nije išla. Ona je, kroz historiju, katapultirana iz domovine.Kroz historiju, politički ili ekonomski, u domovini nepoželjna masa, da bi biološki opstala, postajala je dijaspora. Svi mi, odlazeći i postajući dijaspora, ponijeli smo sa sobom, taj najžešći osjećaj, osjećaj odbačenosti, osjećaj nepripadanja mjestu svog prvog plača. Ništa se u tom odnosu nije promijenilo.
Zato, dijaspora nigdje ne ide. Dijasporci postaju turisti. Svakog gosta, tri dana dosta.
Svakim danom, domovinska dijaspora je sve brojnija, a njeno mjesto u domovini nudi se Arapima, Rusima i Turcima. Za njih se velikodušno stvaraju zakonski modeli po kojima mogu postati, preko domovinskih dobara i vlasnici naše domovine. Za dijasporu, radi se mnogo, mnogo više. Sve što može da je drži dalje od domovine. Arapi, Rusi i Turci, znaju našu cijenu. Plate i svoji su na svom. Gazde. Naravno i gazduju. Za dijasporu, cijena domovine je prevrtljiva kao kamate švicarskih banaka. Neotplativa. Koliko god daš, nikad dosta.
Nije pitanje, gdje ide dijaspora. Pitanje je gdje ide domovina. Dijaspora lagano, za domovinu nestaje. Postaje, cijenjeno i visoko valorizirano građanstvo tuđih domovina. Lijep je osjećaj biti prihvaćen. Hvala im.
Za domovinu, možda zadnja šansa da promijeni svoj odnos prema dijaspori. Bar zbog interesa, ako ne iz ljubavi, da sakrije svoju sitnu dušu i ponudi bar pola od onog što nudi Arapima, Rusima i Turcima.
Mirsada Busuladžić
O autoru: Sarajka Mirsada Busuladžić rodjena 1954 g, životno obrazovanje stekla u “KOŠEVSKOJ JALIJI”. Udala se u Čapljinu gdje je živjela do rata, istjerana iz Čapljine 1993. u Njemačku sa privremenom dozvolom do 1999. Nakon toga je emigrirala u Ameriku. Iz hobija piše i bavi se slikarstvom.
BHDINFODESK
