KAKVO PITANJE: “ Kuda ide bh. dijaspora?” Mislim da trebamo postaviti malo drugačije pitanje. “Kuda bi otišla BiH bez dijaspore?” O tom pitanju bi se zaista imalo šta reći i napisati jer nas je naša zemlja-matica, Bosna i Hercegovina, potpuno zaboravila i odbacila. Sve inicijative koje su godinama upućivane prema našoj zemlji-matici ostale su neprimijećene, bačene u jedan koš kao smeće. Iz tog koša vadila se dijaspora samo onda kada je bio potreban hitan apel za pomoć u kritičnim situacijama koje je odmah, ali baš ODMAH mogla riješiti jedino bh. dijaspora, jer u državnoj bh. kasi već 25 godina za te potrebe nema prebijene pare. Milioni i milioni dolara, eura, funti, kruna i da više ne nabrajam sve strane valute koje je dijaspora poslala do sada u BiH, su se istopili, nestali, a država sve više tone u propast.
Žalosno je to da je do pred rat 1990. više bilo fabrika koje su radile punim kapacitetom nego danas zaposlenih radnika. Sve su fabrike nestale, opljačkane i prodane u bescijenje. Vrlo često razgovaram s prijateljima koji žive u BiH i svaki put kada ih pitam: “Da li radite?”, odgovor je uvijek isti: “Ni govora o poslu,“ ili će reći: “Čekam vizu da idem vani.” Iako se svaki put nadam da će bar neko reći da je krenulo nabolje, izgleda da ja očekujem previše. I ovo vam je odgovor na moje pitanje s početka teksta: “BiH ide u dijasporu (mislim njeni građani, još ono malo koliko ih je ostalo), a Bosna i Hercegovina kao država nacionalista će ostati pusta zemlja u kojoj će živjeti samo političari koji će se moći i dalje prepirati ko je bolji, čija je nacija važnija i brojnija, ko treba da vlada, kome pripada veći dio teritorije sve dok jednom ne umuknu i ne pocrkaju od silne pohlepe i mržnje.
A bh. dijaspora je i dalje ogorčena jer je drugim državama podarila svoju omladinu koja važi za veoma uspješne ljude u svijetu. Najveći broj je visokoobrazovanih stručnjaka iz svih grana djelatnosti koji svojim znanjem razvijaju zemlje u koje su migrirali. A zašto i ne bi, oni su prepoznali njihov kvalitet, prihvatili su ono ( “pod navodnicima”) što je u bh. Vladi završilo u košari za smeće i dobili neopisivo velike rezultate u razvoju svoje zemlje. To je ispravna politika u vođenju države. To je dijaspora koju bh. Vlada ne treba, ne želi i odbacuje. I sada se ponovo nameće pitanje gdje će završiti bh. dijaspora? Odgovor je jednostavan : “U dijaspori, a i gdje bi drugo”, jer dok se predsjednici bh. Vlade svađaju čija zastava treba biti istaknuta u njihovim kancelarijama, mi u dijaspori radimo, stvaramo, napredujemo i nimalo ne osuđujemo nikoga ko želi da napusti BiH radi boljeg života i budućnosti jer mu je tu u BiH niko ne nudi, ne obećava, niti će ubuduće. Do sada sam se nadala da će nešto biti bolje, ali više nemam strpljenja, ni volje, ni nade.
Ako oni u razdoblju od 25 godina nisu uspjeli da se dogovore oko osnovnih stvari i ne mrdaju s mrtve tačke, onda ja ne vidim razloga da se mi uopće pitamo: “KUDA IDE BH. DIJASPORA?” Mi bismo svi bili presretni da su nam ovi “takozvani političari-bh lideri” stvorili uslove za normalan život pa da se svi vratimo u svoju prelijepu Bosnu i Hercegovinu, ali ovako nema od toga ništa. Da su htjeli mogli su, ali im očito ovako odgovara.
O autoru: Fahira Hasedžić rodom je iz Banje Luke. Već 23 godine živi u Nottinghamu. Po dolasku odmah se uključila u organizovanje bh. udruženja u Nottinghamu i uključena je u zajednicu bh. klubova u Velikoj Britaniji.
Već 1996. godine oformila je folklornu grupu “Biseri Bosne” u Nottinghamu, i počela da radi s njima kao koreograf. Prenosila je nekad davno stečeno znanje iz folklora u Kulturno-umjetničkom društvu “Budućnost” u Banjoj Luci.
Već 2000. godine oformila je i folklornu grupu “Bosanski Biseri” u Derbyju, a sljedeće godine, 2001, folklornu grupu “Mladost Bosne” iz Birminghama. Preko 22 godine radi kao njihov koreograf, putuje na probe iz grada u grad i nikada nije odustala. Obučila je na stotine bosanske djece (našoj tradiciji, kulturi, igri i pjesmi) koja su rođena u Engleskoj i sašila isto toliko narodnih nošnji (gradskih i begovskih). Od prvih generacija koje je obučila danas uči i njihovu djecu.
Nemoguće je nabrojati sve njihove nastupe, postali su prepoznatljivi u engleskom društvu, rado su viđeni na svakoj proslavi, festivalima i na bosanskim druženjima.
Fahira Hasedžić je 2014. godine proglašena za bh. volontera godine u UK. Posljednje priznanje uručio joj je engleski lord Bourne 25.11.2018. god. na otvorenju obnovljene Bosanske kuće u Birminghamu. Uz svoj društveni rad nije zapostavila ni usmjeravanje i vaspitanje svoje djece. Kćerka s porodicom živi i radi u Danskoj, a sin Elvir koji je magistrirao u Engleskoj radi u renomiranoj firmi Jaguar u njihovom istraživačkom centru.
BHDINFODESK
