Dilema je velika, kako predstaviti ljudsku gromadu, Murata Alibašića, direktora sportske organizacije US Soccer Education iz Denvera. Da li početi s njegovim sportskim osobinama, humanim, ljudskim ili patriotskim. Dilemu je on sam razbio svojom uvodnom rečenicom, znaš onu: “Ko igra za raju, a zanemaruje taktiku, završi u nižerazrednom Vratniku”, pa dodaje: “Fudbalom sam se počeo baviti davne 1969. Godine, znači od moje 9-te godine. Kao i većina dječaka u to vrijeme, prolazio sam kroz školu FK Sarajevo, kroz sve kategorije da bih kasnije igrao za neke nižerazredne klubove u Sarajevu i BiH. Rat sam dočekao kao fudbaler i pomoćni trener u FK Sedrenik iz Sarajeva.”
Prema mišljenju nekih zajedničkih prijatelja bili ste u to vrijeme jedan od najperspektivnijih mladih fudbalera u Starom Gradu pa možda i u čitavom Sarajevu. Šta se desilo da vaš talenat ne ispliva na površinu? “Biti perspektivan i ostvariti profesionalnu karijeru dva su različita pojma. Bilo je mnogo dobrih fudbalera u Starom Gradu i Sarajevu, općenito uspjeli su oni koji su osim talenta posjedovali veliku volju za radom i napredovanjem. Fudbal jednostavno ne trpi improvizacije, talenat je deset posto od uspjeha ostalo je sve rad, upornost, strpljenje i taktika, bas onako kako to kaže refren u pjesmi Zabranjenog pušenja.”
Početkom devedesetih već ste bili uplovili u trenerske vode, nažalost rat je sve to prekinuo i zeleni teren zamijenili ste bojnim poljem: “Pa u opkoljenom gradu nisam imao baš puno izbora, zajedno sa svojim sugrađanima priključio sam se Armiji RBiH i stavio se u službu odbrane grada i domovine. U jednoj od žešćih bitaka bio sam teze ranjen i posljedica tog ranjavanja je da sam po dolasku u Ameriku doživio amputaciju noge. Ni američki ljekari, niti savremena medicina mi, nažalost, nisu pomogli, ležeći u postelji, gledajući šta me je snašlo jednostavno sam sam sebi rekao, ovo te neće spriječiti da budeš aktivan, loptu ostaviti nećeš, pomagat ćeš ljudima koliko god je to moguće. Zahvaljujući podršci porodice i prijatelja vrlo brzo sam ustao iz postelje, “prohodao” s novom protezom i počeo ostvarivati svoj zavjet.”
Amerika je zemlja izazova i mogućnosti. Kažu da ste se nakon izlaska iz bolnice svim srcem uključili u organizovanje bosanskohercegovačke dijaspore u Denveru: “U Ameriku, tačnije u Colorado sam došao 1995. godine vidno narušenog zdravlja nakon svega što sam doživio i proživio u domovini za vrijeme rata. Nakon izvjesnog vremena, adaptacije i oporavka, s grupom bh. entuzijasta uključio sam se direktno u promociju društvenog i kulturnog naslijeđa naše domovine. Negdje 1996. godine osnovali smo i prvi bosanskohercegovački klub koji je uspješno radio nekih 10-tak i više godina na očuvanju naše kulture tradicije i običaja. U tom periodu smo organizovali bezbroj kulturno-društvenih manifestacija okupljajući naš narod oko ove ideje. Organizovani su mnogobrojni fudbalski turniri, bajramske proslave i sijela, koncerti, filmski festivali te promocije naših knjiga, razne humanitarne akcije kao i mnogobrojne dženaze našim umrlim sugrađanima. Početkom ovog vijeka bosanski klubovi počinju prerastati u bošnjačke džemate tako da smo i mi u Coloradu s nekoliko aktivista koji su osnovali i bosanski klub odlučiti osnovati i Bh. edukativno-kulturni centar u okviru kojeg je djelovao i nas džemat. Naš narod je tu ideju prihvatio s oduševljenjem tako da i dan-danas egzistira bošnjački džemat, a objektom koji vrijedi više od milion dolara upravo zahvaljujući, tadašnjim aktivistima i našem narodu koji bez daljnjeg osjeća ogromnu pripadnost domovini, našoj kulturi, tradiciji i običajima.” Sa sjetom u glasu kaže Murat Alibašić pa nastavlja: „Tu bih još dodao i veliki broj humanitarnih akcija koje smo odradili, vjerujte da im ni broja ne znam. Zadnju sam uradio s mojim sportskim prijateljima i prikupili smo sredstva za kupovinu 180 stolica za stadion FK Unis iz Vogošće. Pored toga poslano je preko 20 donacija u sportskoj opremi mnogobrojnim sportskim kolektivima, fudbalskim klubovima i akademijama u domovini.”
Ovih dana navršava se četiri godine kako je s radom počela sportska organizacija na čijem ste čelu US Soccer Education, koja je u proteklom period organizovala niz fudbalskih kampova s ciljem pronalaženja mladih talentovanih fudbalera u Americi i Kanadi. Nakon četiri godine rada USSE je već postao prepoznatljiv sportski brend ne samo u Americi već i u Evropi, prepoznatljiv od strane Američkog i bh. fudbalskog saveza: “Pa evo malo ću se ponovo vratiti na period osnivanja bosanskog kluba, u to vrijeme odlučio sam da osnujem jedan amaterski fudbalski klub ovdje u Coloradu koji se zvao FCBIHCO (FK BiH Colorado). Okupio sam našu omladinu i tako smo počeli. U kasnijem periodu klub je počeo nizati mnogobrojne uspjehe ovdje u Coloradu da bi se to kasnije proširilo i na čitavu Ameriku. S tim klubom osvojili smo sve što se može osvojiti na nivou Amerike od osvajanja šampionske titule u Coloradu više puta državnog kupa, latino-američkog kupa pa sve do nacionalnog šampiona Amerike. Naravno, dobar glas se daleko čuje tako da sam ubrzo dobio poziv da radim kao trener u koloradskom MLS prvoligašu Colorado Rapids u omladinskim selekcijama gdje sam radio punih 7 godina kao trener u svim omladinskim kategorijama. Usporedo s radom sam se i dodatno edukovao tako da sam ovdje u Americi položio skoro sve nacionalne trenerske licence, a u Bosni i Hercegovini sam položio za “B” UEFA licencu. S obzirom, da sam ušao u neke poznije godine i da mi je zdravlje prilično narušeno, raskinuo sam ugovor i odlučio da se posvetim organizacionom dijelu fudbalskih kampova gdje sam zajedno s mojim američkim kolegom Erikom Frenchom pokrenuo sportsku korporaciju US Soccer Education koja na naše zadovoljstvo funkcioniše evo skoro četiri godine. Tu veoma uspješno ideju o pokretanju sportske organizacije i fudbalskih kampova sam dobio od mog prijatelja i sarajevskog komšije, Namika Alimajstorovića, novinara, sportskog radnika i prvog predsjednika Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, velikog entuzijaste i patriote naše nam jedine domovine. Namik je danas stalni član ove sportske organizacije, svojim predanim radom uvezao nas je sa FS/NS BiH te medijima u domovini i dijaspori i pomogao nam da postanemo globalna organizacija. Zajedno smo okupili ekipu sportskih radnika profesionalnih trenera naših fudbalskih legendi i evo kao jedna uigrana ekipa pokušavamo da promovišemo naše fudbalere širom dijaspore. Kao što rekoste u vašem pitanju to je danas zaista jedan pravi fudbalski brend gdje smo za kratko vrijeme promovisali dosta profesionalnih fudbalera od kojih ću nabrojati samo neke kao što su: Rijad Kobiljar-Olimpija, Elvir Ibišević- Celje, Adnan Alić-Jedinstvo Bihać, Ajdin Sarčević i Milan Popović- Bosna Visoko, Hajro Karasalihović- Austrija. Inače, ovih dana očekujemo još nekoliko profesionalnih ugovora fudbalera koji su učestvovali na zadnjem kampu u Floridi. Bilo je tu još 15- tak fudbalera s naših kampova koji su dobili priliku da učestvuju na kampovima reprezentacije BiH u trening centru u Zenici, a neki od njih su upisali i zvanične nastupe poput Elvira Ibiševića za A selekciju Rijada Kobiljara za mladu reprezentaciju, naše Zehre Halilić za žensku reprezentaciju. Sve te uspješne priče možete naći na našoj oficijelnoj stranici US Soccer Educationa. Naravno koristim priliku da se zahvalim našim saradnicima koji su do sada uzeli učešće na našim projektima, stručnom štabu: Slobodan Čobo Janjuš, Husref Musemić, Nenad Vidaković, Muhamed Fazlagić Fazla, Nenad Starovlah, Bobo Gračanin, Semjon Milošević, Fahrudin Šehić, Ratko Nikolić, Admir “Ado” Šarčević, Omer Hadžić, Elvir Sobo, Nedim Runda Amir Hadžić, Haris Demidžić, Damir Zaimović, Nermin Šašivarević, Rizah Sejdić , Jasko i Nedžad Dervišević, Aldin Kametović, Ibro Hodžić, Erwin Coma , Saša Kostić, Izet Kantarević, Mehmed Smajić, Kenan Mehmedić, Armin Piragić Pire, Samir Uvejzović. Predstavnicima NS/FS BiH koji su boravili na kampovima: Murat Jaha, Darko Nestorović i Darko Ljubojević I prijateljima kampa Taib Softić, Željko Deprander, Mirza Laletović, , Enko Husanović i Mirsad Čerimović. Kadir Purdić, Muzafer Kobiljar, Nihat Rahić, (BATV) Nihad i Adnan te naravno mnogobrojnim sponzorima.
Nažalost, svaki dosadašnji kamp vas je koštao “zdravlja”. Nakon zadnjeg na Floridi završili ste na štakama i u hitnoj pomoći: “Pa vidite, proteza koju su mi napravili Amerikanci je zaista dobra, ali je ona nažalost samo pomagalo i velike fizičke napore koje imam tokom kampa ona jednostavno ne može da podnese. U Floridi sam nažuljao nogu, došlo je do upale, upotrebe antibiotika i strogog mirovanja. Ali jednostavno ja ne mogu drugačije i po cijenu zdravlja želim uvijek dati sve od sebe, to me nažalost košta, ali “pameti je teško doći” i ponovo se vraćam na stihove pjesme s početka.”
Svi oni koji rade s mladim fudbalerima znaju da je nekada veoma teško dilati i s talentovanim dječacima, pogotovo njihovim roditeljima, sigurno imate i poruku za njih: “Za kraj želim da pozdravim sve naše fudbalere i fudbalerke koji su učestvovali na našim kampovima, da se svima njima zahvalim na povjerenju i podršci koju nam daju. Želio bih također da zamolim i roditelje i fudbalere da uporno rade na ostvarivanju zacrtanih ciljeva da budu u tome malo strpljivi, jer nije lako ostvariti profesionalnu karijeru preko noći. Mučan je, težak i veoma trnovit put do ostvarivanja tih želja. Također, svakom fudbaleru bih preporučio da kao prioritet stavi školu, fakultet, trening, zdrav život i da poštuje svoje roditelje koji se mnogo žrtvuju za njihove karijere. Uz to, ovu priliku želim iskoristiti da pošaljem poruku i onoj drugoj grupi naših ljudi, onim neuspješnim, koji pokušavaju da sruše sve pozitivne procese uspješnih ljudi, bilo da se radi o sportu ili bilo kojem drugom segmentu života, koji se tobože brinu o džepovima roditelja koji svoju djecu forsiraju u jednom pozitivnom životnom pravcu. Oni u stvari prosipaju lažni patriotizam i žive u strahu da upravo nečije dijete ne napravi uspješnu sportsku karijeru.”
Pripremio: BHDINFODESK – BIRMINGHAM
