Za 25 godina BiH nije pokušala da uradi ono što su uradile Hrvatska i Srbija, velike rezultate su iskoristile za promociju države, a to je trebao biti i naš put, kaže Mirsad Đonlagić
Već polako je prešla u urbanu legendu priča prema kojoj je Zlatan Ibrahimović želio nositi dres fudbalske reprezentacije BiH, ali je ponuda njegovog oca Šefika shvaćena olako i bh. selekcija je ostala kasnije bez jednog do najboljih napadača svijeta.
Ibrahimović je, istina, rođen u Švedskoj i nije baš najbolji primjer, ali postoje oni koji su rođeni u BiH, tu načinili prve sportske korake, a zatim se odlučili za nacionalni dres neke druge države.
Da su ostali u BiH, od njih ne bi bilo ništa
Teniser Marin Čilić, odbojkašica Tijana Bošković, rukometaš Igor Karačić, košarkaš Emir Preldžić, fudbaler Mijat Gačinović, džudista Nemanja Majdov samo su neka od imena sportista koji su se obreli u nacionalnim timovima drugih država. Mnogi će reći kako se radi o izdaji, patriotskim ili nacionalnim razlozima. Čak i nacionalističkim porivima sportista i njihovih porodica. Ustvari, činjenice govore drugačije.
– Mladi ljudi imaju pravo ići za uvjetima gdje im mogu njihov talent, upornost i rad omogućiti da dođu do posebnih rezultata. Mnogi su danas velika imena, a da su ostali u BiH, od njih ne bi bilo ništa. Od 1993. godine, kada smo vratili neke naše igrače u košarku, pa do danas ja se borim za poboljšanje statusa i opstojnost sporta u BiH.
U međuvremenu je otišlo mnogo igrača koji su u drugim zemljama postigli veliku sportsku slavu. To je plejada igrača koji su ostvarili vrhunske sportske rezultate i što dokazuje da u BiH postoji snažan potencijal ukoliko država stvori uvjete za taj iskorak – kaže Mirsad Đonlagić, dugogodišnji sportski radnik koji je kroz svoj politički angažman pokušavao donijeti izmjene u Zakonu o sportu.
Olimpijski komitet BiH nije podržao izmjene Zakona?!
Čini se da, i pored velike želje, stvari nisu krenule s mrtve tačke.
– Za 25 godina BiH nije pokušala da uradi ono što su uradile Hrvatska i Srbija. Velike sportske uspjehe su iskoristile za promociju države, a to je trebao biti i naš put. Iako sam dva puta u proceduru poslao Zakon o izmjenama Zakona o sportu, nisam dobio podršku iz RS i Hercegovine. Za izmjene koje bi donijele jasne kriterije ili rasterećenje onih koji ulažu u sport nisu bile ni sve stranke iz Federacije BiH. Možda je i najveći poraz činjenica da me nije podržao Olimpijski komitet BiH – naglašava Đonlagić.
Bilo kako bilo, nema naznaka da će se u skoroj budućnosti bilo šta promijeniti. U ovdašnjem vladanju svi principi padaju u vodu, pa i onaj da su vladari od careva do demokratski izabranih predsjednika država slijedili slogan „hljeba i igara“ (Panem et circenses). Podatak da je Vijeće ministara BiH za prošlu godinu izdvojilo 1,3 miliona KM kao grant za sport govori sam po sebi .
Sestre Bošković: Tijana za Srbiju, Dajana za BiH
Tijana i Dajana Bošković, odbojkašice iz Bileće, nastupaju za dvije različite reprezentacije. Tijana, koja je inače najbolja odbojkašica svijeta, igra za Srbiju, a Dajana nastupa za BiH.
Slično je i u muškom rukometu, gdje Igor Karačić igra za Hrvatsku, a njegov brat Ivan za BiH.
Majdov: Kod nas sam sam plaćao turnire, u Srbiji je moje samo da pravim rezultate
– Uslovi su bili, mogu reći, katastrofa. Finansije su bile ispod nule. Nebitno što nisam dobio nikakvu platu ili stipendiju mjesečnu od Saveza, nego sam morao da plaćam i turnire. Tako da sam dobio ponudu od Crvene zvezde, a automatski i reprezentacije Srbije. Odmah su mi dali platu i obezbijedili plan i program. Moje je bilo samo da radim, treniram i pravim rezultate – izjavio je svjetski prvak u džudou Nemanja Majdov, rođen u Istočnom Sarajevu.
Danijel Šarić: Dobojlija pod zastavom Katara
Danijel Šarić je svojevremeno bio jedan od najboljih rukometnih golmana na svijetu. Rođeni Dobojlija je nosio dres Srbije, pa je onda sedam puta nastupio za BiH, da bi na kraju dobio državljanstvo Katara u selekciji koja je napravljena velikim novcem
Primjer atletike
Alisa Bečić, trenutno po rezultatima najbolja bh. atletičarka, rođena je u Ljubljani, a roditelji su joj iz BiH. Odlučila je prije nekoliko godina nastupati za bh. tim, a nije baš da joj je stigla zahvala.
Ovih dana je Atletski savez BiH „zaboravio“ da je proglasi za najbolju atletičarku godine u svom tradicionalnom izboru.
Odlazak Đedovića
Nihad Đedović je znao posuditi svoj novac za potrebe reprezentacije BiH, a onda je bh. košarka ostala bez njega. Istina, nije zaigrao za neku drugu reprezentaciju, ali se odlučio za njemačko državljanstvo iz prostih razloga.
Više nije stranac u Njemačkoj te ne popunjava kvotu stranaca u klubu. Tako Bajern ima mogućnost za internacionalca više.
Suprotan primjer
Najbolji primjer igrača koji nije rođen u BiH, a odlučio se za našu reprezentaciju je Zvjezdan Misimović. On je rođen u Minhenu, a prvo je igrao za mlađe selekcije Srbije. Na kraju je postao legenda bh. reprezentacije, ali stoji činjenica da je BiH bila drugi izbor.
Misimović nije dobio potrebnu pomoć oko pasoša tadašnje SR Jugoslavije, a i tadašnji selektor Vladimir Petrović je tvrdio da je on spor i debeo.
Čilićev otac finansirao nastup za reprezentaciju
Ovih dana je još jednom Marin Čilić potvrdio tenisku vrijednost. Dejvis kup reprezentaciju Hrvatske doveo je na krov svijeta. Momak iz Međugorja nije u startu bio izgubljena priča za bh. nacionalni tim, ali se na kraju desilo da igra za Hrvatsku.
– Imali smo klubove Međugorje i Mostar. Ulagali smo velike napore kako bi naši mladi igrači izašli na međunarodnu scenu. Uspjeli smo osnovati Teniski savez BiH, kako bismo dobili priliku pod tim okriljem igrati međunarodna takmičenja – kaže za „Dnevni avaz“ Zdenko Čilić, Marinov otac.
Prema njegovim riječima, Marin je tada imao desetak godina, a od velikog značaja je bilo da mladi igrači uđu u međunarodna takmičenja. Čak je nešto kasnije na jednom od turnira za uzrast do 14 godina u Mostaru igrao i Novak Đoković.
– Tada je Marin igrao prvi put za BiH. Bio je nešto mlađi i igrao se kvalifikacioni turnir za EP. S obzirom i na godine, Marin je bio treća ploča. Prošlo je sve solidno, iako se BiH nije uspjela plasirati na završno takmičenje – prisjeća se Čilić.
Kako kaže, ubrzo je organizirana akcija da se pod zastavom BiH ide na takmičenje u Italiju.
– Mislim da je tada ispred Saveza bila Sanja Kovač. Bili smo veoma iznenađeni kada su nam rekli da trebamo platiti sve troškove. Obračunali su nam od hotela, goriva do putarina. Platio sam te troškove za Marina, ali sam rekao da ne može tako funkcionirati jedna reprezentacija. Nakon toga neko vrijeme smo pokušavali naći načine da se srede te finansije, da se nađu neke mogućnosti, ali je bilo očigledno da nema političke volje. Tada nam je stigla ponuda iz Hrvatske. Ponuđeni su nam bolju uvjeti i mi smo to prihvatili – riječi su oca jednog od najboljih tenisera svijeta trenutno.
Ivica Osim za „Dnevni avaz“ : Mi ne znamo sačuvati ni prirodne, a ne ljudske resurse
– Rastu u Bosni novi baždarevići i sušići. Novi talenti za sve. Bogata smo država, ali čemu? Koristi li nam? Bojim se da ne, a što je još gore, nema sistema da se to regulira, da se sredi, da naše cvijeće raste u našoj, a ne u tuđoj bašči – rekao je za „Dnevni avaz“ legendarni Ivica Osim iz svog doma u Sarajevu.
Kako je kazao ovaj fudbalski filozof, svakog normalnog čovjeka, svakog normalnog Bosanca i Hercegovca mora boljeti što naša djeca postižu uspjehe u drugim zemljama.
– Sistem nam nameću drugi, ali krivica je samo naša. Mi ne znamo sačuvati ni prirodne, a ne ljudske resurse. Kod nas nema nikakve sredine. Moraš biti ili najbolji ili najgori. Ne učimo ništa na vlastitim greškama. Često se zapitam otkud nam više toliki talent za sve. Sve imamo, pjevamo, plešemo, kuhamo, gradimo po Evropi i svijetu, dajemo im golove. Naš problem je što uvijek sve rasprodamo. Talenti odlaze. Trebali bismo znati čuvati, a ne rasprodavati – rekao nam je 77-godišnji stručnjak.
Kaže da ne treba ići daleko, nego pogledati šta se dešava u susjednim zemljama, koje su se trznule.
– Navikao sam se, radio sam u uređenim državama. Kamo sreće da čovjek može presaditi nešto iz tih država kod nas. To je stvar političara, neka se zapitaju u kakvim nam uvjetima rastu djeca. Evo, i Hrvatska. Napravili su veliki uspjeh na Svjetskom prvenstvu, evo sad i njihovi teniseri osvojili svijet. Može se. A ima tu naše djece… – kazao je Osim.
Apostrofirao je i jedan veliki problem, novac, zbog kojeg nam odlaze mladi. – Danas je najprimamljivije biti fudbalski menadžer. Dosta je takvih “velikih” kod nas. Pokupe djecu na livadi dok trče za loptom i rasprodaju ih po nekakvim zemljama. Pare se vrte. Opasna je to stvar, upropasti nas. Nema ljepše zemlje od Bosne, ali naše cvijeće miriše negdje drugdje – rekao je Osim.
Autor: N. DEMIROVIĆ/ Dnevni Avaz
BHDINFODESK
