Šta karakteriše mene kao individuu Identitet je činjenica koja karakteriše mnoge ljude. A sad da se predstavim: moja ličnost identiteta se odražava kroz moju kulturnu pozadinu koja potiče daleko, preko Atlantika, hiljadama milja daleko odavde. Ja sam tu, ali i tamo.
Ja sam šesnaestogodišnji tinejdžer koji je rođen u šarmantnom i izazovnom gradu Sarajevu, koji je stigao u St. Louis, Missouri, kao beba od tri meseca. Dolazeći u Ameriku tako mlad, ne znači da sam zaboravio svoje bosanske korijene. Naprotiv, sve što radim i sve što planiram na neki način se povezuje i odnosi na moj grad i moju kulturu. Tokom šesnaest godina života u Americi, posjećivao sam Bosnu i Hercegovinu i tamo provodio većinu svojih školskih raspusta. Tamo, gdje moje srce i pripada. Osećam se tako ponosnim što mogu govoriti bosanskim jezikom i predstavljati svoju dragocjenu kulturu širom svijeta. Osećam da je moja kultura jedna od moje najdragocjenije imovine. Kad god se predstavljam, smatram da je bitno govoriti o ljepotama i istoriji moje zemlje koja je prevazišla rat i ratne nedaće.
Ne želim da se fokusiram na tugu i negativne istorijske događaje moje domovine, već bih želio da podijelim sreću i sjećanja na moje vrijeme provedeno tamo. Vrijeme koje nikada neću zaboraviti. Uvijek se rado sjećam kasnih noćnih šetnji ulicama Baščaršije, ulicama preplavljenim ljudima različitog kulturnog okruženja. Sjećam se kupovina suvenira, posjeta atrakcijama, uživanja ukusnih jela u kvalitetnim restoranima, večera u vrhunskim klubovima i općenito… uživanja u ljepotama mog voljenog grada Sarajeva. Sjećam se priča koje mi je vazio moj otac: Zimske olimpijade, prvog Sarajevo Film Festivala, i sjećanja na koncerte najboljih bosanskih pjevača, a uz to i mnogih drugih dogadjaja koji su privukli pažnju međunarodnih turista, čineći Sarajevo jednim od najkulturnijih i multinacionalnijih gradova u Evropi. Nažalost, nisam imao priliku da učestvujem u mnogim događajima koji krase i predstavljaju ovaj grad toliko privlačnim.
Moja posljednja posjeta Sarajevu bila je izuzetna i jedinstvena jer se desila u mjesecu Ramazanu-svetom mjesecu posta i oproštaja postačima širom svijeta. Ramazan je u Sarajevu drugačiji, sve se svodi na pripremu za večernju gozbu, i provodjenje noći uživajući i čekajući zoru koja nagovještava molitvu i početak posta. Ono što me najviše intrigiralo bio je primamljivi miris somuna. Somun je tradicionalna sarajevska lepina koja se prenosi s generacije na generaciju i čiji se recept kultivira stoljecima. Čak i tokom Ramazana, dok ljudi poste, gradski restorani i kafići normalno operariraju svoje radne sate i čine dobrodošlicu turistima i posjetiocima različitih nacija. To je moje Sarajevo! Iako živim u stranoj zemlji, ja i dalje pratim sarajevska pravila i trendove. Gledam bosanske vijesti, sportske događaje, koncerte, političke debate, edukativne i komedijske TV emisije. Kad god razmišljam o Bosni, moje srce je ispunjeno zadovoljstvom i radošću. I dalje osjećam miris blagog povjetarca, svežinu oštrog planinskog zraka, žubore hladnih rijeka, žamor djece u mahali uz fudbal i druge mahalske igre, kao i glasne komentare i razgovore u bučnim kafićima i ljetnim baštama.
Sarajevo je jedan od najmultikulturalnijih gradova u Evropi. To je grad u kome se džamije i sinagoge nalaze jedna pored druge, dok se katolička i pravoslavna crkva osmjehuju jedna drugoj, jer su locirane jedna preko puta druge. To je grad u kojem možete čuti istovremeno muslimansku molitvu na trideset do pedeset različitih minareta na džamijama. To je mali grad na svijetu, ali to mi znači cijeli svijet. Sarajevo će uvijek imati posebno mjesto u mom srcu. Ja sam odrastao sa tradicionalnom bosanskom kulturom i pobrinut ću se da se ova kultura prenese na moju djecu u budućnosti. Moja duša može biti ovde u Saint Louis-Misuriju, ali moje srce će uvijek biti i pripadati mom jedinom voljenom gradu Sarajevu.
Hamza Dizdarević
