Admir Kočo iz Horsensa u Danskoj svoje rano djetinjstvo proveo u rodnom gradu Trebinju. U Bosni i Hercegovini je završio treći razred osnovne škole i krenuo u četvrti.
No, 1993. Kočo je, kao i mnogi njegovi sugrađani, postao izbjeglica. Sa mamom Razijom, ocem Husnijom i sestrom Amelom Admir je sigurno stigao u Dansku 18. februara 1993.
Doživjeti rat, čak i u bijegu od njega, u tim godinama je sreća u jednoj velikoj nesreći. Previše je Kočo bio mali da bi shvatio suštinu agresije i tragedije koja je tada vladala našom domovinom i isto tako, previše je bio mali da bi shvatio da mu je djetinjstvo na neki način i oduzeto.
Mada, na svu sreću, bio je dovoljno mali da može nastaviti bezbrižno djetinjstvo, pa koliko-toliko, je li? I tako se njega njegova familija i sjeća – kao živahnog, nasmijanog, šaljivog, poslušnog i dobrog dječaka.
Nakon što su dobili azil, familija Kočo je doselila u Horsens, gdje i danas živi. Admir je završio deveti razred osnovne škole u Vestbyskolenu, a deseti razred je upisao i završio u Langmarkskolenu. Poslije osnovne škole, Kočo je završio školu za zubnog tehničara, čiji teoretski i praktični aspekti su ga vodili širom Danske, te je jedno vrijeme živio u Kopenhagenu.
Obrazovanje je Kočo uspješno završio, sa naprednim specijalizacijama 2005. godine, nakon čega je odmah zaposlen.
Admirov trud i talenat su brzo uticali njegovu popularnost među klijentima, a njegove ambicije su uticale na odluku da otvori, sa bivšim kolegama, ordinaciju u Silkeborgu.
Kada su 1. oktobra otvorili svoja vrata, PRO:DENTAL je imao samo vlasnike kao uposlenike, a mušterija je i tada bilo. Klinika je poznata i prepoznatljiva po veoma stručnom radom, po saradnji sa mušterijama i po kvaliteti bez ikakvih kompromisa. Taj stav u PRO:DENTAL klinici je doveo do ekspanzivnog uspjeha, do proširenja ordinacije i do velikog zadovoljstva – među vlasnicima, zaposlenicima i, ono što je za Koču najvažnije, među mušterijama.
Skoro deset godina nakon početka PRO:DENTAL-a, Kočo je suvlasnik firme koja ima preko 200 klijenata i koja ima 18 zaposlenih. Među njima je i Sahban Sharafli, izbjeglica iz Sirije. Zaposlenjem Sharaflija, Admir je pokazao da on još uvijek jako dobro pamti odakle dolazi i gdje je nekad bio, bez obzira na to gdje je sada.
Kočo je, dakle, pružio ruke osobi koja je trenutno u nevolji, kojoj su potrebni pomoć, razumijevanje i nova šansa u životu. Tim činom Admir je pokazao da je on prije svega čovjek, a tek onda vlasnik klinike.
Kao samostalnik, Kočo se uvjerio u svoju silnu sposobnost, stručnu kao i personalnu, a i naravno u ogromnu odgovornost koju njegova profesija nosi sa sobom. Kako god, neovisno od zahtijevajućeg posla, Admir je uvijek imao i našao vremena da pazi svoju familiju i da pomogne svojim prijateljima, bilo šta da im treba.
Isto tako, Admir je našao vrijeme za osnivanje porodice. Pretprošle godine se Admir oženio Trebinjkom, Selmom Hadžiahmetović, te su Selma i Admir prošle godine postali ponosni roditelji malom sinu Kenanu.
Kroz sve ovo, profesionalno, a i privatno, Admir Kočo je zadržao one osobine koje je imao čak i kao mali. Naime, Kočo je još uvijek živahan, nasmijan, poslušan i dobar. Izuzetno je pažljiv i darežljiv. Impresivno je vrijedan. Trudi se i bori – za sebe, za svoj uspjeh i, najvažnije, za svoju voljenu familiju.
Ajla Borozan/BH Glas
