Obrazovanje je više od jednostavne riječi. To je snaga i dominacija. Ono je privuklo pažnju Nelsona Mandele koji je izjavio da je “Obrazovanje najmoćnije oružje koje možete koristiti za promjenu svijeta”. Ove riječi imaju duboku vrijednost i vezu sa mojim obrazovnim putovanjem i ogromnno značenje za moju porodicu-posebno moju majku. Prošlo je dvanaest godina od školovanja i konstantnog učenja, ali do kraja prošle godine nisam toliko brinuo. Osoba koja me je motivisala i inspirisala da brinem o akademskom obrazovanju je moja prelijepa majka, koja još uvijek ima sve svoje školske radove iz srednje škole. Moj utisak je započeo tek nedavno, kada je moja mama (Fatima Dizdarević) dobila doktorat u obrazovnom liderstvu i učenju, specijalizirana za administraciju obrazovanja, dizajn nastave i liderstvo fakulteta. Ona je osoba koja je pozitivno uticala na mene, proširila moje razmišljanje i postala glavni ključ moga uspjeha.
Pošto svaka priča ima različite utiske i inspirativne refleksije, moja je zasnovana na tome da postanem što uspješniji u svemu što radim, a to nije imalo efekat na moje obrazovanje dok nisam započeo jedanaesti razred. Tokom putovanja kroz svoje djetinjstvo, moja mama je bila ona koja je uvijek bila tamo. Bila mi je prva učiteljica. Pomagala mi je da učim nekoliko jezika, budem nezavisan i samostalan u odlukama i postavila mi svoje ciljeve. Prisilila me da cijenim obrazovanje i da se maksimalno zalažem na najvišem edukativnom nivou. Razlog zbog kojeg sada pričam o njoj je podsjetnik da ću nastaviti da pratim korake svoje plemenite majke. Počeo sam da ju istražujem, i uvidjeo da je ona uzor koji mi je pomogao da cijenim sebe, svoje kolege i svoje nastavnike. Ipak, nesebično još uvijek mi daje smjernice i vodi me kroz moje putovanje da bi mi pomogla ostvariti moje akademske ciljeve.
Istraživao sam sebe ispitivanjem odnosa uspostavljenog među nama. Zapravo, ovo je jedinstven i poseban odnos koji ne može postojati s bilo kojom drugom osobom osim nje. Podstakla je moje nezavisne misli, a sa svojim umjerenim smjernicama, sada mogu postići pa skoro sve što želim. Podstakla me da predstavim sebe i svoja lična iskustva kroz primjere kroz koje mi je pomogla da shvatim ko sam. Još uvijek izražava svoju podršku i zahvalnost u onome što učim. Uvijek me je podsticala da formiram svoj akademski put i izazov za istraživanje više o mojoj ličnosti i akademskim poduhvatima.
Kad god sam pomislio da ću nastaviti sám da donosim odluke i ispunjavam svoje dužnosti; ona je bila prisutna tu. Ipak, sjećam se jednom njenog glasa kojim me prozivala: “Hamza! Dođi dole, moramo da razgovaramo!” Ja sam sa sprata automatski sišao dole, misleći da se nešto dešava. Međutim, ona je sjedila iza njenog laptopa gledajući moje ocjene. Otvorila je svoj stari studentski portfolio. U prvom momentu, oči su mi zasvijetlile pogledom u dokument koji je pokazivao najviše ocjene (A) na prepisu doktorata. “Počnimo odavde sine”, obratila mi se riječima. “Vrijeme je da razgovaramo o obrazovanju i tvojoj budućnosti.” Osjetio sam vrijednost savršenog učenika i smatrao sam da moram cijeniti i uzeti u obzir svaku njenu riječ koju mi upućuje. Od trenutka kada smo imali razgovor i gledali naše ocjene, počeo sam da mijenjam i postavljam svoje visoke ciljeve. Promijenio sam svoja osjećanja o školi i obrazovanju, i osjećao sam sigurnost da mogu ostvariti svoje ciljeve ako budem pratio svoj san. Moj san je bio i još uvijek je da postanem bolji od nje. Ali kako? Bilo je to pitanje koje sam stalno postavljao. Štaviše, bio sam siguran da mogu promeniti svijet univerzalnom riječju “oružje” koje je Mandela nazvao “obrazovanjem”. Htio sam da joj dokažem da mogu uspjeti i učiniti sve samo da postanem ono što ona želi da budem. Dobio sam privilegiju da iskusim priliku da budem student koji će se svakodnevno napredovati u namjeni da promijeni svijet oko sebe.
Svijet oko mene izgleda drugačije sada. Okružen sam ljudima koji se trude da budu izvrsni kao i ja, jer sam bio njihov odraz i model na koji su se ogledali. Umjesto da sam pomogao sebi da budem bolji i postavljam svoje ciljeve, utjecao sam na ljude oko sebe da se osećaju isto kao i ja. Pokušat ću da primijenim sve strategije koje sam naučio od svoje majke i da ih iskoristim za buduće napore. Usput, ja bih volio da budem uspješan u podsticanju ljudi oko sebe kako bi uzdigao i njihovu ljubav prema obrazovanju. Osjećam se potpuno oduševljen, sretan i zadovoljan jer mi je moja majka pomogla da stvorim svoj imidž i pokazala mi kako integrirati stavove i iskustvo u životu i u obrazovanju. Od nje sam naučio brojne korake, stavove i vrijednosti koje mi pomažu da budem cijenjen i poštovan u današnjem svijetu. Najvažnije, moj model na koji se ugledam, moja prva i najbolja učiteljica, mi je pomogla shvatiti koliko su važni pristupi za angažovanje u školskim aktivnostima koje se odražavaju na moje ciljeve. Veza između moje majke i mene predstavlja osnovni uzrok za moje stalno poboljšanje i kontinuiranu ljubav prema obrazovanju. Još uvijek je najbolja; ona me uči na pogled stavova iz različitih perspektiva, ona me podstiče da respektujem dijalog, pomirenje, odnose i učešće u školskim aktivnostima kao važnim faktorima naše školske kulture. Rekla mi je da trebam prepoznavati školu kao mjesto razvijanja integriteta, ličnih snaga, profesionalizma, uspjeha i mogućnosti za postizanje svojih ciljeva. Njene riječi još odzvanjaju u mojim ušima i odraz su svega što sam naučio. “Škola je postala mjesto na koje volim da dolazim, a ne mjesto gde moram da idem.” Ovo je moto kojeg ću se vječno pridržavati. A moja majka je bila i ostala moja trajna inspiracija.
