„Drago mi je da si našao malo svjetla i sreće u tamnom vilajetu! Mislim da si Ti čovjek koji uvijek nađe svjetlost jer je nosiš u sebi…”. Obradovao i rastužio nedavni mejl. Oko „sreće“ je prejako, ali zatečen za „tamni vilajet“- biljeg kojeg nikako da se otarasimo. Vjerovatno olako izrečeno zbog deprimirajuće lošeg majskog vremena, a pogotovo grdno kada u familiji bude bolesnih i treba stići na sve strane.
DODATNI MOTIV: Srećom, moja dobra starica (90) dobro se drži. Pokušavam „učiti“ da ne započinje dan teškim riječima: strahota, propast , katastrofa, sve je zadžabe… Kada se pridoda tamni vilajet, a kaže neko ko je dosegao visine, ili, prošle godine što sam vidio na licu sličnog koji je zavrijedio i za ovaj i onaj svijet i šta mu je prešlo preko jezika. Namjesto da se okanim ćorava posla kada tako „najpametniji“- dodatni motiv da se proba sa DaBudeBolje. Pa dokle (ne)dobaci.
Ako će se pošteno, trebalo bi „odvaditi“ (tamnog vilajeta) za sve one koji su nas vijekovima zajahavali, do ovih posljednjih sa strane i naših. Pustimo razloge i pravdanja-gdje je do nas, makar popraviti koju desetinu procenata i to je nešto.
POČETI „VJEŽBATI“: Ne ide pa ne ide. Rano je što mi se „dodatno“ mota, a do tada ne bi bilo loše početi „vježbati“ i-odozdo krenuti. Spominjao neke (ne)logičnosti oko turizma. Mnogi se „dali“ što je OK, ali zaboravlja da to treba „odninati“. I nije turizam samo šminkanje glavne ulice, ovog ili onog. Nedavno išlo o banalnom problemu u jednoj zgradi. Sada ljepši primjer: rodice Elviru i Refiju Hadžić, slijeva na putu za Solinu, uređivale zelenilo i farbale ivičnjake pred zgradom. U zadnji čas zastao jer je (pre)ostalo još 6 betonskih ploča da se sve „zaokruži“. Tamam započeta prva, a kamo sreće da nije i milo što odmah prihvatiše sugestiju. Neka se ne farbaju sve, već još jedna s gornje strane. Kao ispadne „umjetnički namjerno“ i makar malo bude „kontra“ te žutoće.
Poveća je zgrada s više ulaza i pred svakim našao se neko da „na svoju ruku“ uredi parče zelene površine. Ne treba zamjeriti na šarenilu i što ponegdje boja ivičnjaka „vrišti“. U svakom slučaju dobar korak u spomenutom vježbanju. A već oko nekog reda, pa i boje to je već neki viši razred koji nije nemoguće dostići.
P.S.
Ovih dana ponovo u Zvorniku. U busu otpozadi osamila se dva migranata. Prije 27 godina slične sudbine. Do Crnog vrha saosjećao njihov nemir- izvadim iz ranca ručak i dadnem. Upakovan u lijepu zdjelu- Nizama i Mido Topčić donijeli bajramsku baklavu. Iz Vlasenice su, također slično prošli 92…
Imao „ah“ da zarana, nakon skoro tri decenije, odem u gljive na „moje mjesto“. Motala se (i) Boranja, ali ne ide bez Himze Meševića, Milenka Nedića, Muje Uzunalića…Nađem poprilično, a ovu sam poželio snimiti. Liči na šešir i pomislio na Semira Osmanagića. Prošle godine se sreli-nije imao jedan viška. Pisano kako smo učas riješili „problem“ oko razmjene poklona.
Po ko zna koji put da se ništa slučajno ne dešava. Moja starica ima 5-6 šešira za „jezera“. Nanijela iz Švedske i malo malo obogaćuje sitnim „dizajnerskim“ finesama. Predložim da jedan pokloni legendarnoj prof. Vojislavi Vasiljević. Obećao da ću donijeti na Panoniku. Neki dan vidim je u vodi kako rasplivava, ostavim pored njenih stvari i produžim dalje.
Na trećem fotosu Kaplan poviše Zvornika. Onomad bila u igri lokacija za GljivuMira. Tada lijepo sređeno s ambicijom da bude izletište. Sve demolirano: rasvjeta, krovne konstrukcije, betonski stolovi i brojne klupe pored puta. O najnovijem što se (ne)realno zakolutava neki dan je usaglašen red poteza, ali još je rano o detaljima.
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i portal BHDINFODESK).
Piše: Sead Hambiralović
