Srbija i njen predsjednik Vučić nastavljaju “za svoju stvar ”vrbovati velike, bogate i uticajne zemlje i njihove vodeće lidere za svoje prijatelje, koji sa sobom donose ili iza sebe ostavljaju dobar miraz. Jedan od njih je i francuski predsjednik Makron, ovih dana dočekan u Srbiju i iz nje ispraćen uz do sada rijetko viđene počasti.
Srbiji su danas prijatelji potrebniji nego ikada, jer se aktuelna vlast očajnički bori da odbrani pravo na Republiku srpsku stečenu kao ratni plijen agresijom i genocidom, sačuva punu dominaciju nad Kosovom i Vojvodinom, koju je režim Slobodana Miloševića nametnuo avgusta 1987. izmjenom Ustava Srbije i uvjeri svijet u poštene namjere i čist obraz, koji to odavno nisu. Iako se Kosovo nepovratno istrglo iz samrtničkog zagrljaja, Vučićev režim još uvijek pokušava spasiti što se još spasiti može, a za to je potrebna podrška uticajnih zemalja u Evropi i svijetu, sa kojima Srbija nastoji uspostaviti prijateljske odnose i obezbjediti njihovu podršku u stvaranju Velike Srbije, koje se do sada nije odrekla. Nakon neuspješnog pokušaja da se vrbuje i u vrzino kolo uvuče američki predsjednik Trump, Francuska je postala jedan od favorita, što se uvjerljivo potvrdilo veličanstvenim dočekom i počastima ukazanim francuskom predsjedniku Emanuelu Makronu, koji je ovih dana na poziv Vučića bio u dvodnevnoj posjeti Srbiji. Ovaj susret je bio potreban i Srbiji i Francuskoj, jer ni jedna od njih nije zaboravila da je Francuska 1999. godine u sastavu snaga NATO bombardovala Srbiju. To stanje je trebalo prevazići i iz razloga što je Srbiju i Francusku godinama povezivalo prijateljstvo uspostavljeno tokom Prvog svjetskog rata, i trebalo ga je obnoviti, naročito sada kada je Francuska toliko potrebna Srbiji. U tom cilju je na Kalemegdanu obnovljen i Spomenik zahvalnosti Francuskoj, podignut 1930.godine, koji je nakon bombardovanja Srbije bio zapušten precrtan grafitima.
Veličanstven doček za predsjednika Makrona
Francuski predsjednik Makron dočekan i ugošćen u Beogradu uz počasti kakve su do sada ukazane samo ruskom predsjedniku Putinu. Predstavljen je javnosti kao najsnažniji evroposki lider, koiji odlično poznaje prilike u svijetu. Udvorničko ponašenje predsjednika Vučića prema uvaženom uticajnom gostu bilo je upadljivo nametljivo i neukusno, da je naprosto odudaralo od matričnih protokolarnih normi, uobičajenih pri susretima predsjednika dvaju država. Po mom slobodnom ubjeđenju takvo podaničko ophođenje bilo je ponižavajuće ne samo za njega, već za narod i državu koje predstavlja. Sa toliko strahopoštovanja ne odnosi se ni učenik prema svom učitelju, ma koliko ga cijenio i poštovao. Kroz više svojih obraćanja Vučić se toliko udvornički odnosio, da je to vjerovatno bilo neugodno slušati i samom Makronu, iako je slušati slavopojke sigurno godilo i njegovom, kao što bi svačijem uhu. Ali to ima svoj svrhu, cijenu i cilj. Mada Srbija ima Rusiju i Putina, koje uvijek može izvaditi kao kec iz rukava, samo oni nisu joj dovoljni za sve prilike i situacije. Srbija treba jake i uticajne saveznike u Evropi i Americi. Zato se Vučić ne libi koristioti sva sredstva da ih pridobije. U tu svrhu dobro mu dođe čak i Turska.
Umjesto da uspostavlja dostojanstven partnerski odnos, kakav dolikuje prvom čovjeku jedne države, Vučić pokušava zalogom iz prošlosti i podaništvom pridobiti predsjednika Makrona i obezbjediti njegovu podršku u amnestiranju Srbije od krivice počinjene u BiH i na Kosovu, sa kojom je režimska vlast bacila ljagu na sve što je do sada srpski narod uradio u borbi protiv fašizma i borbi za demokratiju.
Kako nadoknaditi izgubljeni komšiluk?
Sa susjedima treba njegovati i održavati odnose, a ne penjati im se na leđa i podrivati njihov suvderenitet. Srbija nije unapredila odnose sa Hrvatskom, a izgubila je povjerenje svojih najvažnijih susjeda, Bosne i Hercegovine i Bošnjaka. Srbija i dalje negira da je u BiH i na Kosovu iza sebe ostavila razorenu i opustošenu zemlju, ostavila logore, grobove, izbjeglice.. I odbija priznati i platiti štetu koju je počinila.
BiH je Srbiji bila više od komšije, više od rođaka, a to su Srbi pogazili, izgubili se u pohlepi i mržnji, koju i dalje proizvode. Može Srbija ići kud hoće, sklapati prijateljstva, ali bolje susjede, kakve je imala u Bošnjacima, nikad više nigdje neće naći. Ne mogu ni braća Rusi ni stari prijatelji Francuzi, ma kolilko bili bliski, ma koliko bili dobri i odani prijatelji, nadomjestiti i zamjeniti komšije koje su Srbija i Srbi izgubili u BiH, gube na Kosovu, a dijelom u Crnoj Gori i Sjevernoj Makedoniji.
Agresijom na BiH uspjelo se okupirati i zadržati pod okupacijom 49% BiH i na njemu instalirati genocidnu Rs, ali su im bila neuspješna nastojanja da u kolonijalnom položaju zadrže Crnu Goru, Makedoniju i Kosovo, koje su im se izmakle. Ostala je samo Vojvodina.
Kako težnja Srbije da postane Velika nije u cjelosti ostvarena porobljavanjem i gaženjem malih, licemjerni Vučić svoju zemlju usmjerava na druženje i prijateljstvo s velikim, kao što su Rusija, Kina, SAD, pa sad Francuska, a kao prijatelj dobro dođe čak i Turska, kojoj se ne tako davno sa Drine prijetilo osvetom.
Zahvaljujući upornim nastojanjima, jakoj diplomatiji, srpskim lobijima u svijetu, moglo bi se reći da je Vučić svoje licemjerje uspio skupo prodati ne samo nekima u svijetu već i opoziciji. Ni lov na Trumpa i Ameriku nije prestao, iako pokušaji da se vrbuju i pridobiju za strateške ciljeve do sada nisu dali rezultate, ne odustaje se od nastojanja da se Trump dovede u Srbiju i napije šljivovice.
Makron se zalaže za nastavak dijaloga
Tokom višesatnog razgovara sa Vučićem predsjednik Macron se založio za nastavak dijaloga između Beograda i Prištine, i ako do njega ne dođe ne isključuje mogućnost novih konflikta na ovom području. Ko vjeruje u Evropu i želi u EU, ne može proizvoditi i podržavati sukobe, koji ugrožavaju i ruše tu Evropu.
Predsjednik Francuske daje podršku za kompromisno rješenje Beograda s Prištinom i u tom cilju obećao kontaktirati Angelu Merkel i lično se angažovati za obnovu dijaloga. Uz to je nagovjestio mogućnost održavanja samita u Parizu ili Berlinu, na kojem bi se postiglo konačno rješenje o Kosovu. I Vučić je za kompromisno rješenje, jer vjeruje da “kompromis nije slabost, on je snaga”, ali je zatražio od Makrona da razumije zašto Srbija ne može da riješi pitanje Kosova onako kako to uticajni u MZ žele.
Makron osvojio srca ljudi u Srbiji
Makron je svojom emocijom osvojio srce ljudi u Srbiji, jer se direktno obraćao narodu, pa čak i na srpskom jeziku. Pokazao da poštuje Srbiju i da mu je stalo do Srbije. Tako objašnjava Vučić njegov topao prijem u Beogradu. Na spomeniku francusko – srpskog prijateljstva, u srcu Beograda, francuskog predsjednika Makrona dočekala je poruka “Mi volimo Francusku kao što je ona voljena nas 1914- 1918”. U svom obraćanju građanima Srbije Makron je rekao da je došao da kaže hvala srpskom narodu. Pozdravljen je povicima “Živjela Francuska”! Dvojica predsjednika kod Spomenika zahvalnosti položila su i vijence.
Rastanak dvojice lidera bio je srdačan pri ispraćaju kao i na dočeku.
Posjeta predsjednika Makrona Srbiji široko otvara vrata za unapređenje privredne i kulturne saradnje sa Francuskom. Obnavljanjem prijateljstva sa Francuskom Srbija dolazi u poziciju da preko predsjednike Makrona utiče na druge evropske lidere, što će joj omogućiti da popravlja loš imidž i svoju poziciju na evropskoj i svjetskoj sceni. Makron odlazi iz Beograda sa 20 potpisanih sporazuma o unapređenju te saradnje.
Kada bi bilo više uvažavanja, iskrenosti i prijateljstva u odnosima balkanskih naroda, Balkan ne bi bio potencijalno žarište opasnih međusobnih sukoba, već raj na zemlji. U tome Srbija, nesumnjivo, ima veoma značajnu ulogu.
Burlington, 15.7.2019 Zijad Bećirević
