S objavama o zvorničkom mostu i majkinom rođendanu cijenim da je dosegnuta kulminacija i treba umanjiti s raspisivanjem. Evo samo naznake moguće zanimljive priče.
Sve razumjeti-manje do mene što ovih dana nije dovršen razgovor velikih dubina. A jesam iznenađen refleksu gosta gdje komarac nije imao nikakve šanse. Sad je kasno pametovanje, a ne bi stradao da se namjesto pored „Novog sunca“ provrtio drugdje. Ili, što će zabadati nos gdje mu nije mjesto!
NOVI „EKSPONAT“: Ni „a“ zbog flekice na zidu, niti mi je krivo. Niti ću zamazati bijelom. Pisano ako bude kada bude muzejska postavka Bijeli golub. Toliko se „nakupilo“ novih zanimljivosti da ne bi stalo ni u moju nekadašnju galeriju „Fredssvampen“ u Örebru. S ovim „eksponatom“ je već komplikovano-kako tehnički izvesti i „izložiti“ dio zida. Ideja je naizgled otkačena, plus da se „pridaje“ toliki značaj hudoj sudbini insekta. Sve je uzročno-posljedično povezano i nije zadžabe. Jeste malo krivo zbog slike-ne ide mrljica pored Novog sunca. Ovaj put neka ide jer ne bi bilo ni nove priče.
STRŠLJEN S DRINE: Prošle godine je ispalo zgodno ko me žestoko maznuo u ruku. Na koncu šta je tuzlanski komarac naspram stršljena s Drine-kažu ako više od dva zvocnu ode glava! Nisam paničio, toliki baksuz vjerovao da nisam- desilo baš kada sam s Nihadom Ćatićem naumio na partiju tenisa-čak iz Austrije zapucao da ga želja mine. Ne poigrasmo, Sportska hala se kasnije otvarala, makar završismo nešto mnogo važnije.
Treba znati (i) s komarcima. Ne volim hemiju i sprejeve-ima drugih mogućnosti da se rastjeraju. Neku večer kasno uočio grešku. Ostavio otvoren prozor i svjetlo u kuhinji, pa se desetak pozicioniralo na plafonu. Uz pomoć kućnih ljestvi i prazne čase, jednog po jednog hvatao i potom puštao s balkona…
Kako ko-ja tako.
P.S. Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom zakašnjenja portal BHDINFODESK, a 40 šalje na mejl adrese.
Piše: Sead Hambiralović
