Više je razloga što nerado zasjednem u nekom od brojnih zvorničkih kafića. Najradije na mom balkonu. I, napokon, dugo planirani susret sa Zizagom Čelibagićem. Ponajviše zbog njegovog brata Nusreta i ostade li u tuđini išta od njegovog vedrog duha? Nema više dobrog Nurče, a ušlo u priču oko davne premijere moga filma „Na brdu iznad grada“. Opisana drama kada je u dupke punoj opštinskoj sali „na Titu“ pukla traka(!). Gore nije moglo i da smo „dobro prošli“- i kamerman Mitar Živojinović, i promotor Nusret Čelibagić, i- mlađahni „režiser“…
„PREŠAO“ NA KONTRABAS I „PROSLIKAO“: Zizaga je poznat lik nekadašnjeg Zvornika. Vrhunski moler, nekoliko decenija bubnjar u orkestru Vatrogasnog društva, pa u KUD-u sa Brankom Ćorlukom, Jusufom Mahmutovićem, Memnumom Kasumom- povremeno se uključivali Enver Avdić i Reuf Mušović, kasnije Nada Obrić…
Dobacio do Gisingena u Austriji i tipična izbjeglička priča. Radio svašta da bi opstao. Uključio (i) u tamošnju „pleh muziku“- savladao kontrabas i „proslikao“ u penziji.
Uređuje demolirani stan u Zvorniku, s „patentom“ šta je bolje namjesto silikona kada je riječ o kadi u kupatilu. I, muko naša: ni tamo, ni ovamo.
GRAFITI: Slično i kod Halide Tabaković. Nanovo se skućila, nova fasada i- „na ruku“ vandalima koji prije pet godina metnuše dva grafita. Ulica prema Beksuji, pa će neko iz društva „žalovito“:
– Vidi što ti kuću išaraše..!
– Neka, neka…, samo da više ne šaraju.- Halida će pomirljivo.
– Smeta li ti?
– Ne smeta, ali nemojte više…
– Nećemo!Bravo Halida i doista više niko nije „šarnuo“. Znači, treba drugačije. A nedavno zadžabe „zatalasao“ oko simbolike Zvorničkog mosta, „naširoko“ i oko mira i naših mozgova. Ne dade se „uvod“ da posjetimo direktora Srednjoškolskog centra da mu u prisustvu „struke“ nešto predložim. Preko puta kuća sva išarana grafitima u kojoj su posljednje godine proveli povratnici Nusreta i Salih Ćatić. Na bočnom zidu, između ostalog i dan danas stoji poruka: OVAJ GRAD NIKADA NECE BITI VAŠ…
„PREŠAO“ NA KONTRABAS I „PROSLIKAO“: Zizaga je poznat lik nekadašnjeg Zvornika. Vrhunski moler, nekoliko decenija bubnjar u orkestru Vatrogasnog društva, pa u KUD-u sa Brankom Ćorlukom, Jusufom Mahmutovićem, Memnumom Kasumom- povremeno se uključivali Enver Avdić i Reuf Mušović, kasnije Nada Obrić…
Dobacio do Gisingena u Austriji i tipična izbjeglička priča. Radio svašta da bi opstao. Uključio (i) u tamošnju „pleh muziku“- savladao kontrabas i „proslikao“ u penziji.
Uređuje demolirani stan u Zvorniku, s „patentom“ šta je bolje namjesto silikona kada je riječ o kadi u kupatilu. I, muko naša: ni tamo, ni ovamo.
GRAFITI: Slično i kod Halide Tabaković. Nanovo se skućila, nova fasada i- „na ruku“ vandalima koji prije pet godina metnuše dva grafita. Ulica prema Beksuji, pa će neko iz društva „žalovito“:
– Vidi što ti kuću išaraše..!
– Neka, neka…, samo da više ne šaraju.- Halida će pomirljivo.
– Smeta li ti?
– Ne smeta, ali nemojte više…
– Nećemo!Bravo Halida i doista više niko nije „šarnuo“. Znači, treba drugačije. A nedavno zadžabe „zatalasao“ oko simbolike Zvorničkog mosta, „naširoko“ i oko mira i naših mozgova. Ne dade se „uvod“ da posjetimo direktora Srednjoškolskog centra da mu u prisustvu „struke“ nešto predložim. Preko puta kuća sva išarana grafitima u kojoj su posljednje godine proveli povratnici Nusreta i Salih Ćatić. Na bočnom zidu, između ostalog i dan danas stoji poruka: OVAJ GRAD NIKADA NECE BITI VAŠ…
NEMA PRODAJE: Od pakosti na novoj fasadi kuće Halide Tabaković nešto je važnije i uvijek iznova nemir kada krene sa spremanjem za Ameriku. Sada još u čvršćoj odluci: dok je živa nema prodaje!
Na tuzlanskoj adresi ljetos se izredali gosti. Neki željeli vidjeti „ovaj“ Zvornik, prvi etnički očišćeni grad. To je ono oko „ozračja“, a u kontekstu psihologije, sociologije, arhitekture i tako to što sam ponekad spominjao. Zatekli Halidu u dubokim mislima i kako će djeci šta je „odlučila“. Da preokrenem, makar malo razvedrim, izletjelo pitanje: „A čemu se raduješ kada stigneš u New York?“ S prve- poželjela unuke, raduje se da zagrli sinove. Mustafa magistrirao sociologiju, Elvis menadžer u jednom tamošnjem hotelu i- evo osmijeha na trećem fotosu!
P.S.
Neki dan nanovo u rodnom gradu da ispustim vodu u kući kada zazimi da cijevi ne popucaju, „unaprijed“ poplaćam račune, istresem u Drinu skupljene mrve od hljeba (ne volim u lavabo!) i, najglavnije- da se „pozdravim“ s našima u Kazanbašči, zasebno s djedom koji je pored lipe na mezarju iznad ceste.
Pusto je Halidino dvorište. Trebalo bi da je stigla u New York. Svratio do Faruka Nozinovića. Drva iscijepana, „pod konac“ slaže ispod balkona i- učas jedan red „od mene“. A novost da je Ramiz Nasupović preselio u novi, tip-top uređeni lokal. Završava šišanje Jusufa Redžica na čijem licu je dosta vedrine. Vrijedilo je s bratom Tasimom ustajanje u 4 da bi se sve namirilo oko aščinice Palma i djecu iškolovao.
Kada kuću zaključavam obuzme tuga i po nekoliko puta provjeravam da nisam šta zaboravio. Već kad bus zabrza pored Drine osjećam se „onako“, a kada uspne na Crni vrh uvijek zagledam u daljinu i duboko uzdahnem.
_______
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom kašnjenja portal BHDINFODESK, a 41 šalje na mejl adrese).
Na tuzlanskoj adresi ljetos se izredali gosti. Neki željeli vidjeti „ovaj“ Zvornik, prvi etnički očišćeni grad. To je ono oko „ozračja“, a u kontekstu psihologije, sociologije, arhitekture i tako to što sam ponekad spominjao. Zatekli Halidu u dubokim mislima i kako će djeci šta je „odlučila“. Da preokrenem, makar malo razvedrim, izletjelo pitanje: „A čemu se raduješ kada stigneš u New York?“ S prve- poželjela unuke, raduje se da zagrli sinove. Mustafa magistrirao sociologiju, Elvis menadžer u jednom tamošnjem hotelu i- evo osmijeha na trećem fotosu!
P.S.
Neki dan nanovo u rodnom gradu da ispustim vodu u kući kada zazimi da cijevi ne popucaju, „unaprijed“ poplaćam račune, istresem u Drinu skupljene mrve od hljeba (ne volim u lavabo!) i, najglavnije- da se „pozdravim“ s našima u Kazanbašči, zasebno s djedom koji je pored lipe na mezarju iznad ceste.
Pusto je Halidino dvorište. Trebalo bi da je stigla u New York. Svratio do Faruka Nozinovića. Drva iscijepana, „pod konac“ slaže ispod balkona i- učas jedan red „od mene“. A novost da je Ramiz Nasupović preselio u novi, tip-top uređeni lokal. Završava šišanje Jusufa Redžica na čijem licu je dosta vedrine. Vrijedilo je s bratom Tasimom ustajanje u 4 da bi se sve namirilo oko aščinice Palma i djecu iškolovao.
Kada kuću zaključavam obuzme tuga i po nekoliko puta provjeravam da nisam šta zaboravio. Već kad bus zabrza pored Drine osjećam se „onako“, a kada uspne na Crni vrh uvijek zagledam u daljinu i duboko uzdahnem.
_______
(Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira su nastavak serijala Pod uzgred budi rečeno koji je završen kolumnom 205. Paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK i s danom kašnjenja portal BHDINFODESK, a 41 šalje na mejl adrese).
Piše: Sead Hambiralović
