„Tim“ za reviziju je svojim diletantskim potezom zapečatio sudbinu ne samo žrtava genocida i njihovih porodica, nego je Srbiji učinio takav ustupak, kakvom se niti u najluđim snovima nisu nadali niti Aleksandar Vučić, niti kompletno srbijansko rukovodstvo. Ali, dosta je lamentiranja. Sad svi znaju sve i najjednostavnija je naknadna pamet.
Pravo pitanje je: kako su jednom ovakvom odlukom Suda profitirale Republika Srpska i Srbija?
Osnovno:
Odbijanje revizije presude za genocid, sa prave strane znači da se ratni zločini, koje je počinila Republika Srbija na teritoriji suverene Bosne i Hercegovine, stavljaju van snage. I ne samo to. Također je moguće da silni bošnjački civili, koji su mučeni od zatvora u Sremskoj Mitrovici, pa do drugih srbijanskih kaznionica, ostanu bez trunke pravde, a monstrumi bez kazne.
Ovo na jedan volšeban način daje krila i forsaž velikosrpskom nacionalizmu i Republiku Srbiju gura sa klupe za optužene, a poprilično relativizira zločine i, na kraju krajeva, genocid, koji je počinjen u ime RS-a.
Slavlje zločinaca, po zakonu!
Jer, ne samo da će se Milorad Dodik i njegova klika u RS-u, mjesecima naslađivati, nad odlukom Haškog suda, ne samo da će preživjeli i porodice žrtava gledati taj pervertirani morbidni pir, a sve to po zakonu, nego će rukovodstvo manjeg bh. entiteta, bez svake sumnje ići dalje. A, to dalje je formiranje predmeta u vezi sa postupcima Sakiba Softića i njegovim legitimitetom pred Sudom. Dabome, neće se ovdje desiti bog zna šta, ali ovo je, velim, domen likovanja. Politička i povijesna klika Republike Srpske i države Srbije, koja sad pravno potpuno nevina može raditi, bukvalno šta hoće.
Ima tu jedna druga, gora stvar, koja će poput radijacije djelovati u budućnosti. Ishitrenost i bahatost Bakira Izetbegovića plaćaće i u bukvalnom smislu svi njegovi savremenici i generacije poslije njega. Promislite, samo, za svaku raspravu i realne optužbe na račun srbijanskih formacija, koje su činile genocid u ime Republike Srbije, ta ista Srbija ili pojedinci će moći da vas tuže. Na žalost, pravno, to je tako. Faktički, umjesto presude za genocid, u realnosti, mogu vas tužiti zato što smatrate da se desio genocid.
Povijesno gledajući, potez Sakiba Softića, Bakira Izetbegovića i „ekspertnog tima“, poraz je čitave države Bosne i Hercegovine. Odbijanje revizije, sa izuzetkom Srebrenice, gotovo u potpunosti amnestira Republiku Srpsku od genocida.
Da, dogodio se genocid u Srebrenici, da srpski nacionalisti će ga zvati eventualno zločinom, i da – Trnopolje, Tomašica, Višegrad, Kozarac, Zvornik… ostaće samo nekakve „mrljice i nezgodacije“, koje režim u RS-u, lagano pegla do neprepoznatljivosti.
I sve to uoči dolaska Aleksandra Vučića u Sarajevo. Dabome, da će Vučić trijumfalno, na krilima poništenja presude, a uoči srbijanskih izbora, pričati o „putu pomirenja“, da, dabome da će pričati o „istoriji koju moramo ostaviti iza sebe“, da, naravno, pominjaće se „svjetlija budućnost“. I opet, žalosno, sad će sa pravne strane biti u pravu.
U Bosni i Hercegovini, sa druge strane, ostaće entuzijasti i ljudi koji su ostali bez familije da se poput Don Kihota nose sa pravnom atomskom bombom, koja je ovom presudom bačena na cijelu državu.
Preko mrtvih do političkih poena
U perverznoj priči o ponovnom ubijanju ubijenih i amnestiranju zločinaca, svako u rukovodstvu Republike Srpske će nastojati da se zakiti morbidnim političkim poenima.
Mladen Ivanić, to više niti ne krije, kaže, kako je njegova korespodencija sa Haškom tribunalom od prošle godine bila od ključnog značaja za obaranje presude. Ivanić mlako spomene kako mu je „žao zbog zločina“, a onda poentira, kako se izborio sa političkim Sarajevom i Izetbegovićem, prije svih.
Dodik, osim likovanja, neće morati ulagati bilo kakav trud, jer je njegova retorika upravo na fonu propasti revizije presude, a SDS-ovi kadrovi su već po sistemu spojenih posuda proglasili poraz Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika zajedno i pobjedu nekakve „pravde“.
E, tu je sav problem. Niti je Bakir Izetbegović izgubio bilo šta, niti je Dodik u nekakvom političkom minusu.
Bosanska logika kaže, taksativno, otprilike ovako:
1. Izetbegović namjerno nije obavijestio javnost da godinu dana zna kako Softić nema legitimitet u Haagu.
2. Izetbegović je najbolji Dodikov vezni igrač. I obrnuto. Toliko puta potvrđeno, a sada i parafirano.
3. Izetbegović je izigrao povjerenje porodica žrtava.
4. Izetbegović je obmanuo ne samo žrtve, nego i svoje glasače i državu BiH.
5. Izetbegović se ne osjeća krivim, ne želi podnijeti ostavku, a namjesto toga šalje svoju SDA virtuelnu Fejsbuk armiju da mu klikovima, lajkovima, šerovima i FB grupama amortizuju udarac.
6. Izetbegović će zbog prvih pet stavki bosanskom logikom dobiti sljedeće izbore!
I to je sva žalost. Jer je sušta istina.
Ako Milorad Dodik, koji je prevario svoje glasače, pa je namjesto referenduma napravio anketu, a umjesto vojne parade, šetnju mažoretkinja i vožnju bajkera, pobijedio, ako je čovjek, koji obmanjuje 49 posto stanovništva u Republici Srpskoj na vlasti bezmalo dvije decenije, zašto i pomisliti da ista takva „dobra sudbina“ neće zadesiti Bakira Izetbegovića?!
Zar stvarno ima onih politički naivnih koji misle da je ovo nekakva kazna za vođu SDA? Ne, naprotiv!
Uvijek i stalno, ovdje je vladala maksima – neka je naš, pa makar i najlošiji.
I nema veze što je taj „naš“, u ovom slučaju Izetbegović, indirektno trajno pomilovao horde srbijanskih zločinaca, što je u svom tzv. ekspertskom timu, koji je trebalo plaćati napabirčio diletanata za tri života i što je na koncu konaca baš on učinio najveću medvjeđu uslugu cjelokupnom bošnjačkom, ali i svim narodima Bosne i Hercegovine. Nema veze! Za nagradu će dobiti, iznova vlast.
Vidite, dok narodi u Bosni i Hercegovini, prije svega za Bakira Izatbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića uporno budu smatrali da su zaštitnici nekakvih nacionalnih, državotvornih, a ne najsebičnijih i naprizemnijih ličnih interesa, nema nama napretka.
Na stranu sada Izetbegović, na stranu sve. Ova revizija je pokazala svu snagu dnevne politike, koja bez stida i srama ne preza ni od čega. Referendum, izbori, popis, revizija… Dug je put do izbora u oktobru 2018. Do tada ćemo se scega nagledati.
Objekttvno, šta je sa revizijom?
Osim onih ubogih, koji su ostali bez svojih najmilijih i koji čekaju da im biologija presudi, za desetak dana, biće ovo još jedna „davno ispričana priča“, koje će se slabo ko sjećati. Kao što se prije pokretanja zahtjeva za reviziju već pomalo zaboravilo da je Sud još 2007. presudio da se genocid dogodio na području Srebrenice te da je Srbija prekršila Konvenciju o genocidu jer nije spriječila da se on dogodi.
Rukovodstvo Srbije i RS-a, sklono dodjeli odlikovanja kojekavim rusofilima, ljudima smutljivog morala i raznoraznim anonimusima, komotno može, barem u tajnosti, poslati Bakiru Izetbegoviću i „ekspertnom timu“ nekakav orden zasluga. Zaslužili su ga.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.
Dragan Bursać/ Al Jazeera
