Promocija knjige Ilije Brankovića “Tuzlanska kapija – režirana tragedija”, u organizaciji Ministarstva odbrane Republike Srbije je još jedan u nizu kontinuiranih antibosanskih i anticivilizacijskih srbijanskih napada na državu BiH, na žrtve agresije i genocida, na istinu, pravdu, međunarodno pravu i međunarodne sudove. Srbija već godinama upotrebom Srpske akademije nauka, Udruženja književnika i Srpske pravoslavne crkve pokušava izvršiti reviziju sudskih, naučno istraživačkih, historijskih i ljudskih čijenica o agresiji i genocidu u BiH. Cilj te revizionističke antibosanske kampanje je stvaranje Velike Srbije na račun države BiH. Sastavni dio te antiljudske kampanje je pružanje utočišta generalu VRS-a Novaku Đukiću, koji je pred Sudom BiH osuđen za zločine na Tuzlanskoj kapiji.
Institut za istraživanje genocida Kanada {IGK} još jednom opominje da postoji samo jedna istina o tuzlanskoj “Kapiji”. Istina o “Kapiji” potvrđena je sa dvije presude Suda BiH. Donesena je pravosnažna presuda generalu i zločincu Novaku Đukiću na 20 godina zatvora koji još uvijek slobodno živi u Srbiji. Priča o teroristima je čisto politikantstvo, koje ima za cilj da skrene pažnju sa važnijih stvari, kao što je gubitak Kosova ili činjenica da je Novak Đukić još uvijek na slobodi.
Zločin nad tuzlanskom mladošću desio se 25. maja 1995. u Tuzli. U 20:55h sa Ozrena četničko-srpske horde su ispalile granatu, na šetalište Kapija u centru Tuzle, i usmrtile 71 osobu i ranile preko 200 osoba. Najmlađa žrtva je imala svega 3 godine.
Zar zločinci mogu uz dopuštenje potpuno inertnog čovječanstva uništiti mladost? Zar se u eri takozvane zaštite ljudskih prava i sloboda, a gdje je pravo na život, sveto pravo, može uzimati život? Može, mogu to četničko-srpske horde u agresiji, ali i sadašnja vlasti Srbije promocijom knjige koja dehumanizira žrtve i to je ono što nikada nećemo zaboraviti i oprostiti. Tuzlanskim, sarajevskim, prijedorskim i mnogim drugim zločinima ubijena je mladost. Vječni mir mladosti će biti vječna opomena i svjedočanstvo da rezultati agresije i genocida u BiH moraju biti poništeni. Istina mora pobijediti, pravda mora biti zadovoljena.
Najbolji odgovor kontinuiranoj srbijanskoj antibosanskoj kampanji je institucionalno lobiranje za kulturu sjećanja. Negirati strašne zločine na Tuzlanskoj kapiji je zloupotreba prava na istinu, pravdu i prava na kaznu zločinca i onoga ko negira zločin. IGK će osnažiti aktivnosti protiv revizionista sudskih i historijskih činjenica o zločinu u Tuzli, protiv glorifikatora tog zla i zločinaca.
Kontinuiranim, organizovanim i sistematskim negiranjem sudskih činjenica o zločinima u BiH, Srbija ne može imati vlastiti progres. Srbija se tako svrstava na stranu gubitnika kome je jedino stalo da istina i pravda gube, da mržnja pobjeđuje ljubav, a nada gubi od beznađa. Naša obaveza je ići putem kulture sjećanja, istine i pravde.
Institut za istraživanje genocida Kanada
