Pandemija koronavirusa COVID-19 obuhvatila je skoro pa čitav svijet, a broj oboljelih povećava se svakog dana.
Među oboljelima našli su se muškarac i žena, bračni par iz Bosne i Hercegovine, koji žive u Švedskoj. Identitet zaraženih poznat je redakciji portala Moja BiH, a pismo koje je ovim povodom muškarac uputio prenosimo u cijelosti.
“21. mart 2020. Švedska.
Odigrah čitavih 85 minuta u porazu moga tima, doduše oni su jači za jednu ligu, a i dobro smo se držali dok sudija ne svira dva diskutabilna penala za njih.
Došao kući onako ljut, neraspoložen, umoran kao nikad do sada.
U večernjim satima mi je počela temperatura da raste, porasla je do cijelih 38 stepeni, pijem lijekove i pokrivam se dekama zbog groznice koja ide uporedo sa temperaturom.
Istu noć i suprugu u drugom stanju uhvati groznica i temperatura, kašalj, poteškoće sa disanjem.
Pregurasmo nekako prvu noć, dan je, mi umorni kao nikad, a dva sinčića puna energije trčkaraju po stanu. Ovaj mlađi puni tri godine, a mi ni poklona nismo u stanju da odemo kupiti.
Temperatura i dalje prisutna stepen gore – stepen dole, jedemo lijekove kao bombonice.
Druga noć još teža, pored temperature, groznice i kašlja gubimo čulo mirisa. Tada se već pale crvene korona lampice, svi simptomi prisutni.
Supruga, 39 stepeni temperatura, zove sve dostupne brojeve ne bi li neko pomogao – ipak je ona u devetom mjesecu trudnoće. Odgovor je da ne napuštamo stan. Neki kažu da ne mogu tu ništa pomoći osim ako u potpunosti ne može da diše, tada bi je priključili na respirator, drugi ne žele da je prime kako ne bi prenijeli na njih. Tako smo dočekali večer, 23h na vidiku, gora noć od prethodnih. Nagovorih suprugu da ide u hitnu jer tamo je moraju primiti.
Primiše je, otkrili su nekakvu infekciju i rekoše da posjeduje sve simptome koronavirusa. Ni da testiraju, onako od oka tako saopštiše.
Tu provede dva sata i pustiše je na kućnu izolaciju.
Ja sve to vrijeme, također pod temperaturom, provedoh kod kuće čuvajući djecu, kontam preče je da ona ode u hitnu i da se njoj pomogne.
Pobijedismo temperaturu i groznicu, dok je kašalj, umor i izgubljeno čulo mirisa još prisutno.
Rodbina, prijatelji, kolege, šef, svi zovu nude pomoć, brat donosi namjerice do vrata, razmijenismo koju onako na distancu.
Narednih dana situacija se poboljšava, pobjeda se bliži, ipak moramo ostati još koji dan u izolaciji za svaki slučaj, izolacija najviše utiče na naša dva mala sinčića koji po ko zna koji put žele napolje.
Moja poruka svima je, ne prihvatajte ovo olako, čak i za nas mlađe je bolno, šta mislite kako je penzionerima i bolesnima, a svako od nas ima nekog takvog. Mi mlađi ćemo vjerovatno imunološki očvrsnuti ali postoje kategorije koje ne bi mogle preživjeti. Budite savjesni grđani ispoštujte ono što eksperti traže od vas, ostanite kod kuće dok ovo ne prođe.
Veliki pozdrav iz Švedske”
MojaBiH