Nastavak kolumne od 30. marta)
Juče je završena jedna velika drama. Po fotosima sa Kazanbašče (mezarje u predgradju Zvornika) moja Majka je kod svoga Abdulaha! A ja ću nekako sa svojim nemirom. Nije ispoštovana zadata riječ, a da se ne ispuni sasvim sigurno potpomognuto sa više strana, u drami važnija od svih novaca ovoga svijeta! Vjerovatno će akteri, savjetnici i oni kojima je ovo bio „posao“, naći opravdanje ili otšutjeti. Slijede argumenti- ovo je moja istina.
…Došle su u zadnji čas- Ida iz Austrije (Linc) letom do Stokholma, iznajmila auto i noću u sitne sate ukazala na vratima. Alisa narednog dana oko podneva, let iz Bergena (Norge) do glavnog švedskog grada i dva sata busom do Örebra.
Majka se obradovala kada je ugledala unuke i suze radosnice u bolničkoj sobi..! Stigle su uraditi zajednički fotos i sjajan video zapis nekih njenih sjećanja. Samo za užu familiju i- možda nekad ustreba za šire.
Narednog dana, kada su unuke otišle, ubrzano se primicao Majkin kraj…
A ONDA JE USLIJEDILA DRAMA: Kako ispuniti zadnju želju? Prvo otišao u Bosansku islamsku zajednicu Örebro.„Dobra saradnja“ sa jednim prevoznikom bilo dovoljno da odmah odlučim. U ovakvim situacijama nema cjenjkanja, ali ostao zatečen ponudom bez bašluka, kao ovdje „skupo“ i uradi u Bosni. Čovjeće, zar da u „ovom“ Zvorniku ganjam ko će..? Potom ohladio kada je saopšteno da nije moguće da krenem sa pogrebnim kolima, niti kao suvozač (?!). Navodno, voze dva, a iz pouzdanih izvora obično praktikuje jedan radi smanjenja troškova. I ne budem „svjedok“ kako funkciniše ova branša, a pred kraj teksta idu dva primjera.
Na startu nije krenulo sa dobrom energijom i odmah tražio mogućnost specijanog leta, ali je problem bilo moje mjesto u avionu. U medjuvremenu valjalo je srediti potrebne papire, i ovdje i Zvorniku, a uporedo krenuti sa pakovanjem, potom odjaviti stan.
Sve zakomplikovao oglas firme koja vozi jeftinije za 7.000 kruna! Nije to odlučilo kontakt, već ako mogu i ja krenuti. Time je padao dogovor sa prvim prevoznikom koga sam obavijestio i neka ispostavi račun dotadašnjih troškova. Zavaljno je svojski i kada se doda na jeftiniju ponudu izadje ublizu 28.000, kolika je prva ponuda. Nije bilo sumnje da su se kolege „džentlmenski“ dogovorile.
OBEĆANJE PREVOZNIKA: Uslijedio je i kontakat sa našom firmom iz Beča. Mogu dobiti papire kao suvozač i naće se „rješenje“ ako na granici zapne. Smoren zapitao imam li snage za tako što- plus iznova oko papira i kako voziti a za volan nisam sjeo 15 godina. Otkazao i „vratio“ prvom prevozniku- uz ljudsko objašnjenje koliko je važno ako mognem krenuti prije kovčega. I ako hoće i može: uradi bašluk, ponese paketić sa nekim uspomenama i da se kovčeg može otvoriti radi identifikacije. Odmah prihvaćeno pod 1 i 2, a ubrzo oko najglavnijeg . Vlasnik firme Džebrail Bajramović javlja: „I to će biti omogućeno u vezi otvaranja ako Bog da“. (mån, 6 apr.)
Naravno da popuštaju nervi i kada nisam odlučivao saaam. Držao se savjeta najpozvanijeg u Örebru- ne žuriti u dramatičnoj situaciji, pogotovo umirila Hanna Berge Kleber da Majku u Bårhuset neće „dirati“ do daljnjeg. Preskočiću najdramatičniji dio kada mi je više puta sa familijarne strane zapriječeno da ne „otežem“ i dat ultimatum od sedam dana..!
Sve dalje odigralo se filmskom brzinom da neću razbrkati, nakon što sam se odmah povukao i prevoznik dobio novog „poslodavca“. Naravno, s kojim lakše izaći na kraj i za nevjerovati- nije javljeno da Majku ispratim (?!!). A na savjest efendiji Mesudu Muhiću, ne toliko zbog spomenute „saradnje“, što je imalo svoju težinu da odmah prihvatim ponudu za 25% skuplju (!), već je li se šta zapitao i namjesto rutinskog obavljenog vjerskog posla, pokušao i nešto više?! Najlakše će biti reči to je stvar familije…
U očaju odmah prevozniku poslao poruku da li će se držati dogovora oko otvaranja kovčega. Šutnja i- sve bilo jasno. Ubrzo novi šok- ćerke javljaju da im je poslat snimak tajnog ispraćaja i koga su prepoznale. Nisam želio da vidim, narednog dana zatražio. Medju onima koji su do auta ponijeli Majku- koje licemerje!- jedan od „likova“ kojeg je s razlogom davno „prekrižila“. Radi sličnih ostavila u amanet- „nikakva ceremonija!“, a poduže zbog čega nije ušla u džamiju u Örebru skoro dvadeset godina (plaćala članarinu, u Zvorniku takodje) i- pravac Bosna!
INSISTIRANJE NA IDENTIFIKACIJI: O problemu upoznao zvorničkog efendiju Mustafu Muharemovića. Insistirao da se obavi identifikacija, a ranije poslao skicu mezara i gdje privremeno premjestiti lavande što su se nalazile uz očev spomenik. Njegov odgovor da će prvo sačekti „papire“…
Bili su papiri (i) neke godine kada je u novinama objavljeno da je na dženazi nešto u sanduku zalupalo, a kada su otvorili- kamenje! Ili priča da su komšiju Dragoljuba Stojanovića pokušali prošvercovati preko Drine i koji peh- sanduk spao sa čamca…! A neka ostane u familiji i dokument o Majkinom „ispraćaju“- scena gdje je jasno da nešto nije u redu. I zato žurba da se možda neću ukazati sa policijom, što mi nije padalo na pamet da kolege novinari „uklope“ u temu o virusu i koje sve probleme nosi. I, najgavnije- u završnoj sekvenci efendija Muhić žurno izlazi iz kadra, a sve to „ovjerio“!
Ovdje ja nisam toliko bitan, već Majka koja nije zaslužila ovakvu blamažu! Namučila se zadnjih dana, ali je njeno lice prekrio mir. I da je ovo ništa spram svega šta je u dugom životu preživjela. Samo što nije ponovila: „Ja sam svoju emisiju završila“. Svaka čast na principijalnosti, a mogla biti profesor mnogima, pa i vjerskim službenicima.
SVE JE BILO UZALUD: Moje poštovanje za branšu kojoj je „posao“ prevoz mrtvih, pogotovo u ovim dramatičnim okolnostima. Ali treba se staviti (i) u položaj familije i zato sve pokušao da u Zvorniku dočekam Majku i uvjerim svojim očima. Da li je mnogo traženo?!
I, zadnje, obavijestio tetku u Tuzli- sestra je, da sa svoje strane učini što može. A jedne noći u snu, nakon dana kada mi je bilo najteže: „Seadeee…“, zove moja dobra starica blagim glasom. Obično tako kada je vrijeme za kafu. A drugačije kad krene napad i ako glicerin ne pomogne- odmah zvati hitnu.
Obistinila se sumnja da će kovčeg stići zablindiran. Ida, Alisa i ja učinili smo sve, ali je izgubljena ova neravnopravna bitka. Udružena osveta je filigranski precizno izvedena. Zato poruka svima (izuzev bratu- zbog one tri noći na „odjeljenju smrti“- razumijem i praštam) koji su mogli, a nisu da bude drugačije i dolili (ne)opravdanu sumnju na suze onih koji su Majku najviše voljeli. Nebo je iznad i neka svakome bude po mjeri koliko zaslužuje!
Uključujući i mene ako sam gdje pogriješio.
P.S. A zašto toliko stalo da ne bude greške (koju ne prizivam!), jer znam naaas. Desila prije 53 godine kada je blizu oca greškom ukopan čovjek i pobrkan „red“. Prije 15 godina nije ispoštovana moja skica i šahta postavljena uz samu ivicu spomenika na Kazanbašči- majstoru tako bilo zgodnije(?!). Radi se o moje dvije najveće emocije- ovo je treća i da sve tako zbrzi…
(Hvala svima na porukama utjehe, a posebno Damiru Mehemedbegoviću na poslatom fotosu).
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
