Neki kažu više ništa neće biti kao ranije. Kako ko s pandemijom nosi(o). Mene je zadnjih mjeseci zapalo „ekstra“- ne može biti gore i dramatičnije. Ima u nekoliko kolumni, kao i „razvoj“: odjava stana, prizemljeni avioni / propale avionske karte, gdje produžiti pasoš (Stokholm ili Bergen). Pa zapelo oko dokumenta- u Oslu u Folkeregistru da se ispravi- namjesto iz Jugoslavije treba da sam iz Bosne i Hercegovine, mada u ističućem pasošu ispravno piše…
SVAKOG GOSTA TRI DANA DOSTA
Onda ni malo ugodna situacija gdje „čekati“ dok avioni ne polete. Srećom bilo je izbora, ali ima ona poznata narodna… Od nekoliko mogućnosti, odlučio za pričinilo najbolju varijantu- da ne mijenjam dio grada i poznate staze. Ali nije isto ako nekoga pitaš ili neko od srca pozove. Pogotovo kad je svako u svojoj muci, lakše ili teže podnosi dramu oko virusa.
Već na startu je „oštro“ krenulo. U svakom slučaju zahvalan i otklimao da ću se pridržavati „pravila“- nema „bliskih susreta“, nema posjeta i nakon par dana shvatio da treba ići. I desiće se taj dan- posjetio pčelara Pašagu Ramića i potom planirao malo prileći. Kad, ublizu zgrade, telefonski poziv da je vlasnik u stanu i udjem kasnije…
ČOVJEK JE UVIJEK (I) NA DOBITKU
A spominjao moje „patentirano“ iz podnaslova. O, hvala Nebu što mi je podarilo kakav- takav mir nakon svega što se zadnjih mjeseci izdešavalo. Nekako „normalno progutao“, okrenuo biciklo pa na Karslund u prirodu. Glavom prošli Slovenci od kojih sam dosta toga naučio oko „alternative“. Pa Slovenske Konjice, Ljubljana, Maribor, Pohorje, pa „Tibetanske vježbe“, pa „Moć podsvijesti“, onda Drnovšekova sjajna knjiga, onda kako se treba odnositi prema Majki Prirodi i zauzvat šta se sve može dobiti…
Srećom bio je sunčan dan, učas u glavi razbistrilo i uslijedila nagrada- plus ushićenje zbog nove ideje! Više u idućoj objavi, a naslutiti iz naslova. Idu kontakti sa nekim novinama, pod obavezno sa portalom BHDINFODESK ako budu zainteresovani.
Na novoj sam adresi do polaska aviona. Inspirativnije ne može biti: sa dvogodišnjom unukom Idun, koja povremeno djedu i neni dodje, s prve sprijateljio- pa lavanda u lijepom dvorištu, pa moja i nekoliko knjiga Meše Selimovića u bogatoj biblioteci. I, nova tuzlanska „veza“! Nakon Derviša Sušića, njegovog romana „Nevakat“ (trećinu pročitao dok sam se krio kod amidže Muhameda u oslobodjenom/okupiranom Zvorniku (kasnije inspirisala priča Kaimija), a na Mešino „čovjek je uvijek na gubitku“ dodao da može biti (i) na dobitku.
I, najvažnije- „svoji“!
A ima (i) simbolike oko „seljenja“. Odbio da autom dodju Esad Canić ili Zijo Pirić, nikako taksi! Nisam paranoičan oko virusa, ali bolje pripaziti. Biciklom ću, koji takodje ulazi u priču. Kao što je onaj prvi polovni na Stordu zavrijedio da se nadje u Barneside (Dječija strana), onomad uredjivao za „Sunhordland avis“. Sponzorski „Kilimandžaro“ za projekat „Sopp for fred“ (GljivaMira) sa 18 brzina je nakon seljenja u Švedsku „dobio noge“. Grohnuli na fotosu nije za takve rabote- klajka i evo s koliko tereta prošao kroz „po Örebra“.
Izveo računicu: pošto se riješio stvari iz stana („Rogotrans“ je na sigurno odvezao najvrednije oko mirovne i umjetničke „zaostavštine“ dok ne krene na jug- ostalo u „Mirornu“. Zadržao garderobe za jednokratnu upotrebu i nešto suhe hrane, zlu ne trebalo. Ima u Skandinaviji lijep obićaj ako ideš kod nekoga konačiti ponesi posteljinu. Pridodao (i) „svoj“ jorgan i jastuk mada nije neki „utisak“ velika crna vreća u koju sam smotao.
Dan prije procijenio da nema šanse sve prevesti „izjedna“- koferčić sa važnijim „ materijalima“ i dokumentima, laptop i ruksak teški kao tuč, spremani za Bosnu. Odnjeo dan ranije, a ujutro baksuzluk – pljusak! I dok sam dumao kako ću, nije bilo šanse da krenem sa kišobranom i vozim jednom rukom. Srećom- kiša stade! Nekako sam laganice pošao na drugi kraj grada, ali je prilično zapinjalo na semaforima. Valjalo se zaustaviti i bilo teško krenuti. Ko se sve ćudio neobičnom prizoru bila zadnja misao- sav usresredjen da negdje ne hlupnem. Na jednom semaforu, samo što sam stao, težina s desna pretegnu i sve strovali na pločnik! Haj pokupi što je ispalo, jedva uspravi i nekako stignem do odredista…
„VJEŽBANJE“ NAGRADNE IGRE
Nastaviće se u naredni utorak. A do tada hajmo „vježbati“ neobičnu nagradnu igru. Na prvom fotosu su zimska navlaka za cic, rukavice i kratka drvena oblica. Zašto bi „sveukupno“ moglo poslužiti? Sumnjam da će neko pogoditi pa će za sedam dana ići drugi fotos iz više uglova i „navesti“ na tačan odgovor. Nagrada stari bicikl! E sad, šta ako neko pogodi iz BiH, Amerike, Kanade ili Australije? Hm, do Bosne neka bude sponzorski prevoz Swe-Boss Transport, Rogotrans AB, a za dalje smislićemo nešto. Hehe, recimo neka bude poklon za muzej koji sam ranije spominjao. Naslov pored eksponata: „Biciklo s pričom“, pa kratki tekst, ime „sretnog dobitnika“, a zašto da ne fotos kako maše nasmijan iz Švajcarske, Austrije, Turske ili sa Novog Zelanda- eto dokle smo sve dobacili. I još jedna zgodna „dijasporna“ priča…
__
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje&GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
