Nema više nikog na prostorima bivše Jugoslavije, ali ni na prostoru Balkana pa i mnogo šire, koji ne znaju da je 16.5. 2020.g. u Katedrali Presvetog Srca Isusova u Sarajevu pod pokroviteljstvom Hrvatskog sabora, HBK- Hrvatske biskupske konferencije, Biskupske konferencije BiH, Počasnog bleiburškog voda…održana komemoracija žrtvama Bleiburške tragedije – Hrvatskog križnog puta. Zbog jakog negodovanja i otpora bh javnosti misa je održana ne samo za žrtve Bleiburške tragedije, već i za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, a predvodio je nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Tako je umjesto u pomen fašističkim zločincima, kako se prvobitno planiralo, u Sarajevu održana “misa kompromisa” za sve Bleiburške žrtve i sve žrtve rata i poraća.
Za sve je kriv narod
Nakon održane mise Samra Ćosović – Hajdarević, zastupnica u Skupštini kantona Sarajevo, pokrenula je pitanje odgovornosti za 5.000 učesnika sarajevskih protesta, navodno zbog kršenja mjera zašite od pandemije. Njen je zahtjev da se putem snimka identifikuju učesnici i protiv njih preduzmu kaznene mjere.
I nije nimalo čudno što neka usijana glava sa samo jednom vijugom u mozgu, zanemarujući sve drugo suštinsko, pokreće u parlamentu proces protiv grada Sarajeva, protiv 5.000 protestanata, koji su se u uslovima pandemije, rizikujući da budu zaraženi, usudili izići na ulice Sarajeva, u potpuno mirnom i protestnom mimohodu, da se suprostave ustaštvu, koje je upravo na tom mjestu, u tom gradu, kojem ne daju ni da se brani, zatvarao, mučilo, vješalo i klalo Sarajlije i nakon 75 godina slavi svoj “uspijeh”, sa neskrivenom prijetnjom da bude ponovljen.
U društvu zamjenjenih vrijednosti, kakvo je ovo naše savremeno na prostorima bivše Jugoslavije, u kojem se već decenijama kažnjavaju žrtve, a nagrađuju njihovi katili, ništa se drugo nije ni moglo očekivati nakon Bleiburškog skandala u Sarajevu, nego da se osudi i kazni narod, sarajevska raja, koja se u uslovima teške pandemije usudila ustati protiv najvećeg zla zadnjih dvaju stoljeća, i izići na ulice demonstrirati protiv ustaštva, četništva i fašizma.
Misa je trebala biti spriječena ili odgođena
Iako je bilo stotinu razloga da se misa za Bleiburške krvnike zabrani, izmjesti na neko drugo manje zapaljivo mjesto ili odloži, misa je održana. I svi su s olakšanjem odahnuli, iako se zna da ništa nije gotovo. Jedni tvrde pobjedilo je slobodarsko Sarajevo, dok drugi zadovoljno trljaju ruke. Uprkos svim, još uvijek neosvješćenim antifašistima, duboko svjesni i sve uporniji i glasniji fašisti uspjeli su napraviti još jedan provokativan korak, provesti svoj suludi naum, promovisati pravo na ubijanje nevinih i obezbjediti mu crkvenu zaštitu i podršku Katoličlke vjere.
Mnogi su bili protiv mise od prvog dana najave, ali zvanični organi i institucije nisu reagovale na vrijeme, nisu se zakonski suprostavili, iako je bilo dovoljno argumentovanih razloga i podrške šire javnosti da se to uradi, jer je događaj bio očigledna otvorena provokacija, sa ciljem da se građani isprovociraju, krenu u stampedu i na neprikladan način reaguju, što bi Katoličkoj crkvi, Čoviću i njegovom HDZ poslužilo kao argument da se još jednom kaže svijetu da su bh Hrvati ugroženi od Bošnjaka. Iako ovom misom Čović i njegov HDZ nisu uspjeli demonstrirati svoju moć u Sarajevu u onoj mjeri koliko je imaju u Mostaru, Stocu i drugim dijelovima ciljane Herceg Bosne, ali su jasno dali do znanja da ne odustaju od svojih nakana, za koje stvaraju kritičnu masu i lobiraju podršku iz vana.
Sarajevo je moralo izaći na ulice
Sarajevo je ovaj put moralo ustati protiv ustaša i četnika, i pored ograničenja mjerama pandemije, jer se njihovo prisustvo već dugo osjeća, sve više prijeti i sve teže podnosi kako u Sarajevu, tako širom Bosne i Hercegovine. Zabrinjavajuće je da protesti podrške nisu organizovani i u drugim gradovima BiH, jer udar na Sarajevo, udar je u srce BiH, udar na državu BiH. A bez organizovanog zajedničkog otpora neće se moći zaustaviti i eliminisati avet fašizma, kod nas prepoznatljivog kao okorjelo četništvo i probuđeno ustaštvo, koje ima podršku državnih organa dvaju naših susjeda.
Iako se znalo da epidemija corone vlada, da nema javnih skupova, da se 90% građana BiH i 99% Sarajlija protivi misi, i da će isprovociran narod izaći na ulice da to spriječi, stratezi projekta za rušenje državnog sistema BiH nisu odustali od svog paklenog nauma. A nisu odustali jer je njihov cilj bio izazvati nerede, koji bi im poslužili kao dokaz o ugroženosti Hrvata u BiH, po analogiji Srba koristenoj 90-tih. Neshvatljivo je da je u takvim okolnostima, koje su mogle prouzrokovati nebrojeno mnogo nevolja narodu i državi, važnije bilo, nakon 75 godina, moliti se za duše koljača i tražiti od Boga da ih oslobodi, nego shvatiti otpor građana Sarajeva pa blokirati i zaustaviti projekat.
U Bosni i Hercegovini svi mogu sve
Ali kako u BiH svi mogu sve, i ovo se ne samo moglo već i moralo dogoditi. Četnici i ustaše već decenijama slobodno i neometano šire svoju ideologiju i ikonografijom truju društvo i zavode mlade. Da državni organi imaju ikakvu vlast, da ministarstva unutrašnjih i vanjskih poslova rade po zakonu, morali su bez ikakva ustezanja Bleiburšku misu za ustaške koljače zabraniti, ne zbog toga što su mise zabaranjene ili zato što ometaju provođenje mjera o pandemiji, već zato što Bleiburška misa ugrožavaju državnu sigurnost. Mogla se misa održati bilo kad kasnije na bilo kom drugom mjestu, ali je pobornicima ustaštva trebalo da to bude Sarajevo, jer ako pogode u srce Bosne, ranjeno tijelo će slabiti i pasti.
Nakon Bleiburškog potresa u Sarajevu svi u BiH imaju jake razloge da se upitaju šta nam sad spremaju neprijatelji BiH, šta se to još uskoro treba dogoditi, jer znamo da četnička i ustaška bagra neće mirovati. Misa je bila Čovićev Trojanski konj s Dodikovim blagoslovom opremljen u Zagrebu, iz kojeg se posada nakon premijernog nastupa već infiltrirala u separatističke strukture Čovićevog HDZ BiH.
Misa za Bleiburške žrtve nije bila samo vjerski obred, protiv kojeg niko u BiH ne bi bio u drugim uslovima, već je bila dobro zamišljena politička smicalica, kojoj je jedan od ključnih ciljeva bio uvjeriti evropsku i svjetsku javnost u Čovićevu tezu o ugroženosti hrvatskog naroda, kako bi se dobila podrška za dalju podjelu BiH i formiranje hrvatskog entiteta, koji bi se priključio državi Hrvatskoj, kada se tzv. Rs pripoji Srbiji.
Sa Sarajevskom misom ništa nije završeno
Sa Sarajevskom misom Bleiburškim žrtvam nije ništa završeno. Ovo je samo nastavak prepoznatnjivog antidržavnog djelovanja iz Srbije i Hrvatske preko petokolonaša. Profašistički režimi Hrvatske i Srbije preko Čovićevog HDZ i Dodikovog SNSD nastavljaju destruktivno djelovanje protiv jedinstvene multietničke BiH. Završio je samo Vinko Puljić, jer svoju sliku, ma koliko se gledao u ogledalu, neće moći više nikad izmjeniti u očima najvećeg broja onih koji su ga cijenili i poštovali kao visokog vjerskog dostojanstvenika i vidjeli kao antifašistu.
Po ocjeni mnogih kardinal Vinko Puljić je zloupotrebio svoj status i upustio se u mijenjanje historije. Njegova misa, bez obzira šta je u propovjedi rečeno, je veličanje ustaškog režima NDH odgovornog za smrt stotina hiljada ljudi. Moliti se za žrtve Bleiburga bez primjedbi na ustašku ikonografiju pod kojom su počinjeni najteži zločini je zlopotreba vjere. Nemoralno je služiti misu za one “koji nisu imali duše”, jer to nisu ljudi koji zaslužuju da se za njih moli.
Vrhbosanski kardinal Vinko Puljić je jeftino prodao decenijama stican i građen autoritet za račun HDZ sljedbenika i poklonika ustaštva i postao aktivan učesnik projekta, koji njegovu Bosnu, na koju se i sada zaklinje, želi rasturiti i podjeliti i pripojiti Hrvatskoj odnosno Srbiji.
Kao što se ničim ne mogu opravdati zločini ustaškog režima NDH, ne mogu se pod plaštom anifašizma oporavdati ni zločini komunističkih snaga počinjeni na Bleiburškom putu. Ali ni pokušaj da se krv najvećih krvoloka opere krilaticom “svaka je žrtva vrijedna pomena”, naprosto ne pije vode.
Burlington, 21.5.2020 Zijad Bećirević
