Bjeline koje bole: nišani na novom logotipu Memorijalnog centra Srebrenica, „Bijeli cvijet iznad puta“ u fontani spomenika na zvorničkoj Kazanbašči (i završnica romana u Potočarima, op.a.), onda nadnaslov kolumni Bijeli golub ponovo (ne)leti. I, sjećanje na davnu dilemu: crveni ili bijeli krov GljiveMira, sponzorski dar dvojice norveških arhitekata.
„GREŠKA“ NIJE PRESUDILA: Naginje da je crvena boja ipak bila „greška“, ali ni slučajno presudilo zašto još nije izgradjena. A mogla je u Bergenu u okviru proglašenja EU grada kulture i turizma, potom Tuzla i Modrac. Moj rodni Zvornik, prvi etnički očišćeni grad i opština sa najbrojnijim masovnim grobnicama ostao je (ne)moguća „misija“(?!). Zadnje otpalo Lješevo kod Visokog, iako je udaren kamen temeljac i zaokružena konstrukcija finansiranja…
Pisano o razlozima zadrške i nije „ponijelo“, a gdje s razlogom odbio. Dramatična je PRIČA, još od dječijih vapaja sa oko 5.000 crteža za likovni konkurs „Tata, ne igraj se rata!“, pristiglih iz cijele Jugoslavije u moju dječiju galeriju u Zvorniku, pa godinu kasnije Idin nagradjeni crtež „gljivaaa“ na norveškom otoku Stord, onda spomenuti gradovi (dodati Örebro) – sve do srebreničkih bijelih nišana. U medijima preko 350 puta, u šest knjiga i dva dokumentarna filma. Najvažnije- ideja „živi“, odnedavno sasvim programski zaokružena i, možda, sada najaktuelnija.
Nakon još jednog 11. jula, nešto je „kliknulo“ pa zamolio Gorana Mulahusića, majstora umjetničke fotografije, da kompjuterski „prebaci“ crveni krov GljiveMira u bijelu. Prije 27 godina prevagnuo je „jači vizuelni efekat“ crvene. S početka teksta nabrojano je „znakovito“ i sve ide prema odluci da se boja mijenja. Prvo zbog simbolike bijele, onda takve su gljive „mliječnice“- jestive za razliku od crvenih. Previše je otrova po svijetu i logičnije mliječnicama „razmnožavati“ mir.
Novi izgled?Prvi utisak: iz bjeline „izbija“ neka „tajanstvenstvenost“ i tišina- kao da je GM s druge planete. Može biti to je- to- čudo! Ko misli da ovo ima smisla neka se pridruži- dobro je došao u „priču“ iza koje ne stoji politika, niti centri moći. Bilo je ponuda, posebno onih (in)direktnih, „izokole“. Hvala lijepo. Ovdje je sve čisto i odustajanja nema. Pogotovo zbog najavljene „formule“ pred izbore i prilika da se napokon krene pravim putem…
SKANDINAVSKI „TRAGOVI“ STIGLI U BOSNU: Za razliku od spoljnog izgleda, bez ikakve „šare“, unutrašnjost biće razigrana, sa toplinom koja će zračiti sa izloženih eksponata i programima koji se planiraju. Iz Skandinavije je dopremljena sva moja umjetnička i mirovna „zaoštavština“ (dijelovi scenografija mirovnih programa, izložbe, zanimljivi dokumenti, pokloni od škola, obdaništa, umjetnika, prijatelja…).
Jedan dio eksponata je namijenjen za više tematskih izložbi i zasebnu muzejsku postavku. Definitivno otpada zamisao da se otvori u mojoj kući u Zvorniku- dva sprata nedovoljna da sve stane! Posebno što za krunsku internacionalnu izložbu „Dječije zastave“, sa Bijelim golubom u zraku kako vuče dva platna od 20 metara sastavljenih crteža, treba bar dvostruko veća visina plafona.
Sve to biće ako i gdje bude. Ili, „dok steknu uslovi“. Ili dok se ne jave pravi. Uz znano kako kod nas najčešće prolazi individualizam, naspram kolektivizma. A neka satisfakcija da je „Čovjek uvijek (i) na dobitku“. Problemi sa virusom privremeno su omeli nakanu da se u formi serije predavanja navedu svi „dobici“- uporedo sa „tumačenjima“ struke. Koju ponešto izdogadjano nadmašuje (niti ima u knjigama) i još jednom potvrdjuje da se ništa slučajno ne dešava.
SVETIONIK I OAZA: Našoj BiH ne ide, pa ne ide. Trebalo bi pokušati drugačije. Edukativni programi, posebno Škola za dječije ambasadore mira, koja je dobila podršku u Švedskoj- prilog je da se krene od temelja. Gdje se poslože kockice oko ambijenta i koncepta (mirovni, ekološki i turistički) i ukaže bijeli krov GljiveMira, eto neobičnog svetionika, oaze dobrih vibracija i putokaza DaBudeBolje- inspiracije za gradjenje vedrijeg svijeta i nekih novih mostova medju ljudima i narodima.
P.S.
Arhitekti Arnold Holmedal i Colin Anspach (na fotosu sa osnivačem) uradili su i dopunili norvešku verziju idejnog projekta GljivaMira. Na trečem dio korespodencije i poklona; na četvrtom prvo „ukazivanje“ u Tuzli 96., sa izložbom „Svjetlo sa djecu u ratu“ i teatarskom predstavom „Zašto sunce plače?!“
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje & GljivaMira paralelno prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK i šalje na više mejl adresa.
Piše: Sead Hambiralović
