„Kažu treba voditi računa šta se jede, a i korona je tu oko nas. Domaće i organsko je najbolje, tako kažu“. Ovo je post na zvaničnoj FB stranici potpredsjednika RS-a Ramiza Salkića propraćen slikama lijepe i svježe zelene salate iz velikog i uređenog plastenika.
Elhamdulillah, plaho, kao što napisa neko u komentaru.
Puno toga bi s povratkom Bošnjaka u RS bilo drugačije da slične slike možemo vidjeti na profilima običnih ljudi koji su hrabro zakoračili u implementaciju Aneksa VII Dejtonskog mirovnog sporazuma i pokajali se. Bez namjere da Salkićev plastenik dovodimo u vezu s tim, ali mnogi su profitirali na njihovoj muci, jer se priča o održivom povratku uz opravdano ukazivanje na diskriminaciju vlasti u RS-u u značajnoj mjeri pretvorila u preprodaju donacija koje su se osiguravale iz međunarodnih fondova, ali i budžeta FBiH.
Jedan od političara koji više od decenije figurira kao važan faktor u procesu povratka je upravo Ramiz Salkić. Svoju borbu on je solidno naplatio učešćem u „mrskoj“ mu vlasti RS-a. Zelena salata na njegovom profilu je neobično osvježenje među brojnim postovima brige za povratnike zbog diskriminacije te iste vlasti. Da takvih slika ima što više sa imanja ljudi koji žive povratak, diskriminacije ne bi nestalo, ali otvorio bi se prostor za neke druge pozitivnije teme. Primjerice, gdje i kako plasirati proizvode i osigurati egzistenciju tih ljudi kada se već ne može osigurati njihovo zapošljavanje u entitetske institucije.
Neosporno, pravo na jezik je izuzetno važno, krucijalno, samo što esencija povratka polazi od njegove održivosti. Domaće organsko je najbolje!
Nakon 26 godina od završetka rata krajem prošle godine Salkić se zajedno sa ministrom izbjeglih i raseljenih lica Edinom Ramićem založio za povećanje izdvajanja za održivi povratak iz budžeta FBiH. Tom prilikom konstatovano je kako postojeća sredstva u Ministarstvu izbjeglih i raseljenih nisu dovoljna da bi se ispunili svi zahtjevi povratnika. Ne zvuči li apsurdno kada informacije s terena sve više govore o sve masovnijem odlasku čak i onih najupornijih povratnika. Za njih nije bilo dovoljno plastenika, posebno onih velikih, njima su se prodavale mašine i stoka iz donacija koje su dobijali „stranački povratnici“ što po uzoru na svoje mecene u RS-u borave uglavnom vikendom. U šali se prepričava priča o donacijama krava koje su dobijali ljudi bez kvadrata poljoprivrednog zemljišta,a koji su rekli da će doniranu stoku držati u zamrzivaču. Možda nije organsko, ali dobro je.
Bilo bi pošteno da nam svi Salkići urade analizu i podvuku u šta se potrošilo sigurno više od milijarde maraka i objasne kako to nije bilo dovoljno za održivi povratak. Ako se ne može priznati da se kralo, ljudski je bar reći da se nije znalo. Niko nije vlastima iz FBiH branio da podrže razvoj proizvodnje u povratničkim zajednicama i stimulišu zapošljavanje povratnika. Niko nije branio vlastima da u RS zaista razviju organsku proizvodnju i osiguraju njen plasman u brojne javne institucije. Bilo bi lijepo da federalni i državni parlamentarci u njihovom jeftinom restoranu pojedu i nešto organsko. Dobro bi to bilo i za djecu u javnim vrtićima. Moglo je, ali nije…, a domaće organsko je kažu najbolje.
Ljuti se i prstom upire Salkić u vlast RS kako u Foči, Bratuncu, Vlasenici i drugim gradovima krši entitetski Ustav jer tamo više Bošnjaka nema u vlasti. Ono što vam neće reći je da to rade njihovi koalicioni partneri, bez kojih sve rjeđi odbornici SDA u RS-u ustvari neće u vlast. Tako je u Višegradu za predsjedavajućeg Skupštine opštine izabran Bošnjak, ali iz Naroda i pravde. U koaliciju s njim neće SDA-ov odbornik, jer je tu SNSD opozicija. Odbornici SDA su bojkotovali i sjednicu skupštine Novog Goražda. Neće oni u većinu bez SNSD-a, onog istog koji Salkić neumorno proziva za diskriminaciju Bošnjaka. Ne znam možda Salkić u plasteniku uzgaja još nešto osim zelene salate…..
Piše: Ernad Metaj/ Patria
