Širom naše dijaspore postoje pojedinci koji svojim ličnim doprinosom nastoje jačati svoju domovinu Bosnu i Hercegovinu. Jedan od njih je i Ernad Čomaga, Sarajlija sa trenutnom adresom u Frankfurtu. Sa Čomagom smo razgovarali o njegovoj migrantskoj priči, ljubavi prema glavnom gradu Sarajevu i domovini Bosni i Hercegovini, lobiranju, stanju u među našom zajednicom u Njemačkoj i sličnim temama.
Kada započinje Vaša migrantska priča i zbog čega baš u Njemačkoj?
Čomaga: Moja dijasporska priča počinje suštinski već krajem 1993. godine kada kao šestogodišnjak radi agresije napuštam Sarajevo i dolazim u Štutgart. Tu sam proveo 9 godina svog života. Moj otac je i prije agresije radio u Njemačkoj, te imao boravišni status što nam je sam odlazak dosta olakšalo. Nekada 2003 godine smo se vratili u Sarajevo gdje završavam Prvu gimnaziju i Pravni fakultet u Sarajevu, u međuvremenu sam boravio godinu dana u Heidelbergu na razmjeni studenata, te sam 2015 godine dobio stipendiju za magistarski studiji u Berlinu i Heidelbergu. Nakon završetka studija selim se u Frankfurt gdje započinjem svoju novu karijeru. Mislim da je poznavanje jezika osnovni razlog zašto sam se odlučio za Njemačku, pored toga je ostanak nakon magistarskog studija bio poprilično ekonomski opravdan jer su mi se nudile poslovne prilike koje do tada nisam imao u BiH.
Na koji način je naša zajednica organizirana u zemlji Vašeg trenutnog življenja?
Čomaga: Moram priznati da je dijaspora Bošnjaka u Njemačkoj poprilično slabo organizirana uzimajući u obzir broj osoba bošnjačkog porijekla koji tamo žive i rade. Jedina organizacija koja se može pohvaliti sistematskom organizacijom je Islamska zajednica, no onaj dio Bošnjaka koji nisu u Džematima je na neki način ostao po strani. U skandinavskim državama, Americi, Australiji i Austriji imate naše ljude koji su poslanici u parlamentima, ministri itd. dok je situacija u Njemačkoj dosta skromnija. Do sada nismo uspjeli organizirati se na način da „isturimo“ svog čovjeka u njemačku politiku. Pored toga smo kao civilno društvo dijasporaca dosta inertni. Tek proteklih 5 do 6 godina nastaju inicijative koje imaju za cilj da organiziranost Bošnjaka i bosanske dijaspore dignu na neki viši nivo, među njima je i naša inicijativa za organiziranjem „Bosnia International“. Vjerujem da ima mnogo posla, no to nam treba biti izazov a ne prepreka.
Rođeni ste u Sarajevu. Na koji način promovirate i pomažete da se o našeg glavnom gradu proširi pozitivan glas?
Čomaga: Moje djelovanje se može ogledati na dva načina, formalno lobiranje i neformalno lobiranje za BiH i Sarajevo. Kada je u pitanju formalno lobiranje, tj. aktivno zagovaranje određenog pristupa prema BiH i Sarajevu, onda se trudim uvijek gledati BiH kao cjelinu bez da izdvajam jedan grad posebno. Tu mogu naglasiti problematiku migrantske krize gdje Krajina i Sarajevo trpe najviše problema u tom pogledu. Moje lobiranje ne može se samo odnositi na Sarajevo već mora obuhvatiti Krajinu koja je također jednako dio moje domovine. No kada je u pitanju neformalno lobiranje, onda ne mogu da budem objektivan. Meni je moj rodni grad najljepši na svijetu, pa ga tako predstavljam svim svojim prijateljima i poznanicima u Njemačkoj. Uvijek ih nagovaram da posjete Sarajevo, da se upoznaju sa istim, te prikazujem i pričam o najljepšim stranama svog rodnog grada. Ponosan sam na to da sam uspio nekolicinu prijatelja nagovoriti da posjete ovaj magičan grad.
Šta smatrate da je potrebno unaprijediti u kontekstu razvoja saradnje na relaciji domovina – dijaspora?
Čomaga: Ima tu toliko posla da je suštinski teško odrediti samo nekoliko polja. Mislim da se država Bosna i Hercegovina prevashodno mora pitati šta je to njena dijaspora, šta očekuje od dijaspore i šta je spremna pružiti dijaspori. Da li to država očekuje veće investicije od dijaspore? Ako je to tako, onda se treba pitati da li ovakav neodrživ administrativni sistem zaista ide u prilogu tome? Najbolji primjer je kupovina nekretnina u BiH, te podizanje kredita koje je zakonski neomogućeno pripadnicima dijaspore. Nekada bh javnost ima pogrešnu sliku o dijaspori, ali većina ljudi iz dijaspore nemaju tek tako 100.000 KM da izdvoje za kupovinu stana, kuće ili apartmana. No većina njih imaju dovoljno visoke plate da bez problema mogu plaćati kreditne rade u BiH. No bez obzira na visinu plate, po trenutnim zakonskim rješenjima vi kao pripadnik dijaspore i da imate mjesečno 10.000 EUR platu, ne možete dići kredit u komercijalnoj banci u BiH. Tu država gubi mnogo potencijalnog novca koji bi se mogao na mjesečnom osnovu preusmjeriti ka BiH. Ovako ti ljudi kupuju nekretnine u Hrvatskoj duž obale gdje bez problema dobijaju kredite. Vjerujem da to nije nikome u interesu, ali da se jednostavno ne razmišlja o ovim problematikama. Ovdje bi razvojne Banke mogle imati značajan utjecaj ali i profit ukoliko bi razvili kreditnu liniju za pripadnike naše dijaspore. Tu dolazimo do pitanja šta je Bosna i Hercegovina spremna dati pripadnicima dijaspore kako bi podstakla više investicija, održiv povratak i veću povezanost. Mislim da bi se dijaspori ali time i onima koji žive u BiH trebao olakšati pristup administrativnim uslugama. Uvođenje principa jednog šaltera (sve poslove završavate na jednom šalteru) je možda najbolji sistem da nam svima olakša poslovanje sa administracijom. Nadalje sam uvjeren da ovoliko velika dijaspora, koja tolika sredstva alocira prema BiH zaslužuje mjesta u predstavničkim tijelima (po pro bono principu), Ministarstvo za dijasporu i Zakon o dijaspori koji bi institucionalno riješio pitanje dijaspore u BiH.
Udruženje za razvoj saradnje domovine i dijaspore putem svoje platforme Intelektualno.com u narednom periodu će javnosti prezentirati mnogobrojne pozitivne priče iz dijaspore, a u sklopu projekta “Uspješne Sarajlije u dijaspori”. Projekat je podržan od Grada Sarajeva.
Intelektualno.com
