Piše: Sead Hambiralović
Krune se, krune Zvorničani diljem svijeta. Odlazak Fate Suljić u Örebru (Švedska) posebno dirnuo. Ostaje zahvalnost kada me na jednom sijelu „branila“ od naših, a u povjerenju davno prenijela Majki: „Šta su se naklatili na čovjeka?! O sebi pri sebi- gleda svoja posla, a ne ispuštaju iz usta..!“
HAMAN ZAVIST: Vidjeno. Tako s početka izgnanstava u Leirviku na norveškom otoku Stord. Vjerovatno što sam nakon prva tri mjeseca opet bio onaj „stari“. Još žešće od „naših“ u Bergenu, onda u Örebru- ne znam kako računati Tuzlu i „ovaj“ Zvornik…
Hvala Nebesima što su me sačuvala od te „discipline“. Bilo je i boljih, ali nikada zavist!- prije inspiracija- ne ugledanje, već motiv za bolje, više. U Örebru išlo na „nerve“ nekim mojima sa Drine – onima koji su „završili“ sa Bosnom. Okrenuli „novom životu“: sticanju kuća, stanova, auta, putovanja i derneci da se „opuste“.
Nakon svega što nas je zadesilo, pitanje je bilo izbora. Pa i taj moj- jasno zašto je nekima smetalo. Nakon čestih odlazaka u Bosnu, još od potpisivanja Dejtona, vraćao se nadahnut, pa i Kaimiju spominjao. A jednom, u pauzi derneka „poklopljen“ da ne dužim, skratim priču i ne kvarim „raspoloženje“. Vjerovatno podsvjesna griža savjest i to su bili počeci naših udaljavanja. Previše reči da su zavidjeli, prije „kopkalo“ ponešto.
Bolilo neko vrijeme, pa stalo. Na koncu (i) Majka se davno „izjasnila“ kada dodje zadnji čas- nikakvih „ceremonija“, niti da mi dodju na žalost- pravac Bosna!
SAJINA HACIENDA: Recimo, svi su bili „uslovi“ da i ja bar nekome zavidim- Safetu Husejnoviću. Ne i ne!- pogotovo zbog dvije ipo decenije prijateljstva i uzajamnog respekta! Nekadašnji je bosanski „prvak“ u Oslu. Umjetnik 1/1, još veći biznismen. Pisao o onoj slici od milion i deset, nesudjenom novcu koji je predložio suvlasniku štamparije za GljivuMira- ušlo (i) u knjigu. Digao sidro i eno ga sa prelijepom haciendom pokraj Sarajeva. Koja ima dušu, plus „pomoćni“ objekti. Za razliku od inih kičastih da se nešto kaže i dokaže. Uključiti i mnoge naše dijasporce koji da ne bi rata, ni sa pet života ne bi toliko „stekli“!
A ja nikako da podignem makar jednu g l j i v u- „pravdam se“- lokacije nisu „ponijele“. Moglo reči perfekcionista. Dublje je, dublje- (ne)opravdano odbiti da se prva gradi u Bergenu, EU gradu kulture i turizma. Da ne redam ostale gradove, pa i biznismena Himzu Fazlića koji je keširao za investiciju, ali sam u zadnji čas zbog par razloga odustao. Ili sve posložiti za vau, ili ne treba nikada da nikne!
I NORVEŽANI„BRANILI“: Teško to mogu razumjeti neki naši… Neka ih, a valjda neka i mene. Ako ne možeš u tudjini pomoći, zašto odmažeš?! Najbolnije od dvojice desilo u Bergenu, pa „odbranile“ kolege Norvežani u BIKS-u. Uz satisfakciju kojoj sam se trebao radovati, ali nisam zbog sve naslagane gorčine.
A nikad zaboraviti oči jednog našeg kada je svratio u moju nekadašnju dječiju galeriju „Fredssvampen“ u Vivala Centru u Örebru. Za razliku od Fahrete Kadić, koja me sa iskrenom radošću posjetila sa saksijom lijepog cvijeta. Prošlo je prilično godina kako je preselila i veliki joj rahmet.
Neka i Husejnovića, kamo sreće da ih je na stotine! Da je sličnih (i) pola, Bosna bi cvjetala! Srećom, ponekad i mene zapadne „opuštanje“, može biti kao nagrada neka. One godine sa grupom „specijalnih“ gostiju kod Osmanagića na piramidama, pa ručak u vrhu „sofre“ pored Bogićevića. Prije toga kod Himze, a narednog dana ugostio Safet. I koja radost da zaplivam u njegovom bazenu sa dovezenom morskom soli sa Paga, do onog susreta u „Evropi“ koji je u dva poteza ugajgulio da mi ispuni želju…
Znači, od sijela do sijela ogovaranja. Oni koji su u vjeri znaju da je to grijeh. Očigledno je dobroj starici prekipilo i tako im srezala. Danas je dženaza u Örebru. Iz Bosne šaljem posljednji pozdrav i još jedno veliko hvala Fati Suljić koja me onomad branila. Naklon njenim sjenama i neka počiva u miru!
Objave u funkciji regionalnog projekta u osnivanju DaBudeBolje. Prenose Fb- grupa BIH DIJASPORA INFODESK, portal BHDINFODESK, povremeno portal Oslobodjenje Moja BiH i šalje na oko 90 mail adresa.
